Slučajnom pretragom na YouTube-u došli smo do pjesme "My Man", koju izvodi energična blues-rock pjevačica i gitaristica Ana Popović.
Namjernom pretragom na Google-u, shvatili smo da se o njoj jako malo, skoro nikako – stidno piše po domaći i regionalnim medijima. Izuzetak je 2015. godina, kada je obavila i turneju na Balkanu.
Potom dolazimo do informacije da je 20. maja izbacila na tržište svoj najveći projekat u karijeri, trostruki CD nazvan “Trilogy”, kojim je izazvala ogromni broj WOW uzvika kod svih fanova diljem SAD-a.
Ana Popović živi “Američki san”, i to je evidentno, a ono što saznajemo čitajući prestižne muzičke portale iz SAD-a jeste to da je jako omiljena među kolegama, posjeduje enormni talenat, a Blues Magazine, koji izlazi u Holandiji ju je opisao kao “luminary guitar player and singer”.
To u suštini znači da ona inspiriše i utiče na druge izvođače, i da je bez premca u svojoj struci, što tvrde i velikani koje ćemo nešto kasnije i nabrojati.
Ona je rođena u Beogradu, 13. maja 1976. godine, a trenutno je nastanjena u Memphisu, odakle pravi nevjerovatno moćnu, jaku i energičnu muziku kojom plijeni pažnju i najvećih majstora zanata.
Za ljubav prema blues muzici zahvaljuje se ocu, koji ju je uveo u žanr kada joj je bilo 15. godina. Za vrijeme balkanskih ratova i razaranja, sa ocem i sestrom je našla put do Holandije. U Amsterdamu upisuje Amsterdam Music School, a 1995. godine osniva bend Hush, zajedno sa Radetom Popovićem, Milanom Sarićem i Bojanom Ivkovićem.
Hush je svirao tri godine, a u blues su ukomponovali rythm and blues te elemente funka i soula. Prvu svirku su imali u klubu Vox u Beogradu, a do raspada su svirali u svim zemljama ex Jugoslavije, a dobacili su i do Grčke.
Zahvaljujući svojoj izvedbi na Marsoni Blues Festival u Senti, Hush je dobio poziv za Peti internacionalnu blues, jazz, rock and gastromoni festival u Mađarskoj.
1996. godine, Popović je svirala i na “Dan koji prolazi zauvek”, benda Piloti, a 1998. godine njen bend je imao više od 100 svirki. Iste te godine, napušta bend, i odlazi da studira jazz gitaru.
U Amsterdamu potom osniva Ana Popović Band, a kao gitaristica se 2000. godine pridružuje veličinama poput Erica Burdona, Taj Mahala, Buddy Milesa i Erica Galesa na Jimi Hendrix tribute albumu Blue Haze: Songs of Jimi Hendrix.
Radila je sa Jimom Gainesom, čovjekom poznatom po radu sa Carlosom Santanom, John Lee Hookerom, Alexisom Kornerom i drugim.
U solo karijeri, koja traje kako smo rekli od 1999. godine, izdala je osam studijskih albuma, dva live albuma, i dva video albuma.
Istražujući njen Facebook zaključujemo da je Ana Popović konstantno na turneji, gdje promoviše “Trilogy”.
Potpisnik redova ovog teksta, koji veći dio života provodi slušajući “tvrdi” zvuk rockn'n'rolla, metala, bluesa i svih “ekstremnijih” oblika muzike tvrdi da odavno nije čuo i vidio energičniji pristup gitari i vokal koji prosto ostavlja bez daha, i tjera vas da “panično” pritišćete dugme repeat.
“Trilogy” je po pisanju stranih medija, i muzičkih znalaca, analitičara – vrhunac njene dosadašnje karijere. Ona živi gitaru, blues, a vokalom to sve upotpunjuje da je nemoguće ne izjaviti “kompletan muzičar i umjetnik”.
Popović u svojim djelima obgrljuje mnoštvo muzičkih stilova, obožava izazove i nije je strah da svoju muziku usmjeri na više strana.
Njen muzički stil je prihvaćen diljem Evrope i svijeta, a “Trilogy” je postavlja na prvo mjesto blues-rock svijeta danas.
U krajnjem slučaju, kada jedan Bruce Springsteen za nju kaže: “Ana Popović je paklena gitaristica”, a Billy Gibons iz ZZ Topa potvrdi da “Ana fantastično svira blues”, onda je ostatak riječi suvišan.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
