Balašević je pjesmu o slobodi napisao 2000. godine, a ljudi je i 26 godina kasnije pjevaju na ulicama: Poruka nije bila samo smjena vlasti

Pjesma koju je Đorđe Balašević objavio na albumu "Devedesete" 2000. godine danas se ponovo čuje na ulicama Srbije. Već dvije godine jedna je od numera koje se najčešće povezuju s protestima, a prati novu generaciju studenata i građana koji traže promjene.

Njena poruka, prema Balaševićevim riječima, nikada nije bila samo politička. Govorio je da je želio reći kako ljudi u Srbiji treba konačno da žive normalno, a ne da zemlja postane moćna.

Pjesma s kraja decenije ratova i izolacije

Album "Devedesete" izašao je 2000. godine, uoči političkih promjena koje su kulminirale 5. oktobra. Bio je to Balaševićev deseti studijski album i jedan od njegovih najdirektnije politički intoniranih radova. Za razliku od ljubavnih priča po kojima je bio poznat široj publici, na njemu je pjevao o vremenu koje je obilježilo čitavu jednu generaciju.

Među pjesmama koje su se izdvojile bila je "Živjeti slobodno", posvećena pokretu Otpor. Taj pokret je tokom 1990-ih i 2000. okupljao protivnike režima Slobodana Miloševića. Pjesma je ubrzo dobila život i izvan albuma, postavši dio atmosfere promjena i protesta koji su doveli do Miloševićevog odlaska s vlasti.

U decembru 2000. Balašević je održao svoj stoti beogradski koncert u Narodnom pozorištu, u organizaciji Otpora. Koncert je simbolično predstavljen kao povratak jedne važne kulturne institucije građanima, nakon decenije u kojoj je, prema riječima tadašnjih aktivista, bila politički zloupotrebljavana.

"Mi smo očekivali promjenu poput Češke"

Balašević je u razgovorima o tom periodu više puta objašnjavao da njegova ideja nije bila da Srbija postane velika sila. Želio je da ljudi u njoj konačno mogu živjeti normalno. U intervjuu za portal DEPO, govoreći o pjesmi i očekivanjima nakon promjena 2000, rekao je:

"Mi smo očekivali promjenu poput Češke, da će život krenuti normalno. Ne da ćemo biti velesila, što sebi mnogi pogrešno mitološki trpaju u glavu, već da ćemo živjeti normalno. Ja sam u toj pjesmi 'Živjeti slobodno' to i rekao."

U istoj izjavi osvrnuo se i na atmosferu u društvu i na narušenu sliku koju su o Srbiji imali ljudi iz drugih zemalja. Govorio je i o odgovornosti koju su građani morali preuzeti nakon promjena. Za njega sloboda nije bila samo smjena vlasti, nego i mogućnost da se život nastavi bez straha, izolacije i stalnog suočavanja s posljedicama političkih odluka.

Zato pjesma nije ostala vezana za jednu historijsku epizodu. Njena poruka nije bila ograničena na izborni rezultat, već na ono što bi trebalo da uslijedi poslije njega.

Razočarenje poslije 5. oktobra

Balašević nije idealizovao ni period nakon pada Miloševića. U više navrata govorio je o razočarenju u političke promjene i o tome da smjena vlasti sama po sebi ne rješava sve probleme društva.

Zato u pjesmi nema samo političkog prkosa. U njoj postoji i ideja svijeta koji je ponovo moguće upoznati, gradova u kojima se čovjek osjeća dobrodošlo i života koji ne mora biti sveden na preživljavanje. Ta kombinacija otpora i želje za normalnošću čini je drugačijom od pjesama koje se oslanjaju isključivo na parole.

Balašević je i kasnije pisao društveno angažovane pjesme, a među posljednjima se izdvaja "Dno dna", objavljena 2017. godine. Njegov odnos prema politici nikada nije bio jednostavan, ali je u pjesmama često pokušavao izgovoriti ono što je smatrao da se u javnosti prešućuje.

Za Moj Novi Sad rekao je:

"Ja sam možda u povlašćenom položaju jer nisam zaposlen. Mene nisu mogli da otpuste sa posla. Najgore što su mogli meni da urade je da me zaposle. Moram nekad da napišem pjesmu koja je angažovana. Tako je i bilo sa pjesmom 'Treća smjena' za koju su govorili da je zabranjena. Zašto bi bila zabranjena. Isto je bilo i sa 'Ne lomite mi bagrenje', 'Živjeti slobodno'."

Pjesma koja je ponovo postala zajednička

Kada su objavljeni izborni rezultati, "Živjeti slobodno" ponovo je dobila publiku koja u njoj ne čuje samo Balaševića, već i vlastita očekivanja. U gradovima širom Srbije ljudi su, kako se navodi, slavili uz ovu pjesmu, snimali okupljanja i dijelili snimke na društvenim mrežama.

Isti stihovi, isti refren, različiti trgovi i ulice, a osjećaj koji su ljudi željeli podijeliti bio je gotovo identičan. Pjesma je postala zvučna slika jednog trenutka.

Razlog nije samo to što je stara 26 godina i što priziva vrijeme kada se Srbija prvi put nadala da će poslije devedesetih početi živjeti drugačije. U njoj se sudaraju sjećanje na ranije političke promjene i želja da se one ponovo dogode.