Damir Kedžo zabrinuo je brojne obožavatelje priznanjem kako se bori s graničnim poremećajem osobnosti. Otvoreno je priznao kako se nije mogao nositi s anksioznošću i opsesivnim mislima i pomoć potražio na psihijatrijskom odjelu riječke bolnice. Kako se uspio izvući iz tog mračnog razdoblja i jesu li ga u najtežim trenucima morile crne misli otkrio je za Novu TV.

Kedžo je otišao si na tulum kod Matije Cveka i dobio pjesmu.

“Pa bili smo na jednom kućnom tulumu i on mi je puštao te neke svoje pjesme i gledao je kako ću ja odreagirati na njih. Kad je pustio ovu ja sam odmah odvalio i ja kažem – ovo ti je super pjesma vrh, i on je rekao – evo ti je onda pjevaj!” ispričao je Kedžo.

Damir je bio i jedan od favorita na ovogodišnjoj Dori s pjesmom “Angels and Demons”, a evo kakve su njegove prognoze za “Mamu ŠČ” i je li mu žao što on nije pobijedio.

“Mislim da su oni u tom svom žanru koji imaju vjerojatno bili bolji od pjesme moje”, priznao je.

Kedžin život iz medija izgleda poprilično idilično, pa je mnoge iznenadilo priznanje da boluje od graničnog poremećaja osobnosti, a otkrio je što ga je nagnalo da potraži pomoć na psihijatrijskom odjelu KBC-a Rijeka.

“Cijeli svoj život imam probleme s izbojima anksioznosti i osjećao sam da mi se događaju stalno nekakve promjene raspoloženja koje su jako nagle i da sam jako, jako osjetljiv što dosta ljudi može reći da im je tako. Međutim, kad ti to doslovno, ja sad već mogu reći kad gledam unazad, uništava život, shvatiš da imaš problem”, ispričao je.

S psihijatricom Tanjom Grahovac Juretić viđao se godinu dana i uspio je konce svojeg života uzeti u svoje ruke.

“I mislim da je ovaj istup bio jedan dio toga jer ja sam cijelo vrijeme bio pod izrazitom anksioznošću i htio sam ljudima reći – ljudi full se bojim, full sam nervozan, međutim sam to liječio na različite načine. Ili bih popio čašu, dvije vina pa išao pjevati, ali mislim da to nije način jer kad kreneš s čašom dvije kroz deset godina to postane boca dvije tri četiri, a ja nisam tip osobe koji želi živjeti destruktivan život”, priznao je te je istaknuo i kako je teško živjeti pod svjetlima reflektora.

“Prvih tjedan dana ti je možda zabavno da kadgod prođeš ulicom se apsolutno svi okrenu za tobom. Nakon nekog vremena postane užasno naporno, ali ja prvenstveno obožavam pjevati, to je razlog zbog kojeg živim, a to je jedan dio te cijele priče i ne pada mi napamet da se prestanem baviti pjevanjem”, zaključio je.

Kedži je drago mu je što mu se obraćaju mnogi koji se suočavaju sa simptomima kakvi su i njega nekoć morili jer upravo to je jedan od razloga da hrabro progovori o svojem problemu.

Nadamo se da će doprijeti do što više onih kojima je pomoć potrebna.