U danima prije krunidbe britanskog kralja Charlesa III. i njegove supruge, kraljice Camille, bezbrojni reci tekstova u svakovrsnim medijima posvećuju se tom dvojcu.

Baveći se nekim ključnim trenucima u odnosu para čija zajednička historija seže u njihove dvadesete godine života i traje do danas, The Times se dotaknuo jednog od presudnih – smrti princeze Diane. Tragična pogibija lady Di, u 36. godini života, potpuno je promijenila živote Charlesa, tada princa od Walesa, njegovih sinova Williama i Harryja, kao i Camile Parker Bowles.

Jer, Charles je u to vrijeme, u mjesecima prije kobnog dana, mislio kako napokon može krenuti u svoj život s Camilom. Automobilska nesreća u Parizu, i Dianina smrt kao njezina posljedica, usmjerile su događaje u drugom smjeru.

Prije nesreće, kako podsjeća Times, i Charles i Diana, pokazali su da kreću dalje sa svojim životima, godinu dana nakon razvoda. Diana je bila u ranoj fazi ljubavne veze s Dodijem Fayedom, sinom vlasnika luksuzne robne kuće Harrods, Mohameda Al Fayeda, putovala je po svijetu i barem naizgled djelovala zadovoljno. Kako prenosi Jutarnji, Charlesova veza s Camillom i dalje je bila kontroverzna, a buduća kraljica omrznuta, no malo po malo, najsitnijim mogućim koracima, stav prema cijeloj njihovoj ljubavnoj priči počeo se mijenjati.

Tako je u  augustu 1997. godine, magazin The New Yorker objavio veliki portret Camille Parker Bowles, u kojem je prikazana u znatno pozitivnijem svjetlu nego što bi se iko mogao nadati. U članku, Camilla više nije bila razaračica braka Charlesa i Diane – onog braka u kojem je, kako je princeza Diana rekla u danas zloglasnom BBC-jevom intervjuu – bilo troje ljudi pa je “bilo malo gužva”. Autorica Allison Pearson, uspjela je za portret naći i sagovornike koji će imenom i prezimenom reći nešto o paru, što do tada niko nije želio. Malo prije toga princ je u Highgroveu, u svojem domu, organizirao raskošnu proslavu 50. rođendana svoje prijateljice-partnerice.

Dobra prijateljica para Patti Palmer-Tomkinson ispričala je neke detalje iz života Camille i Charlesa, rekavši kako Camilla uživa raditi u njegovu vrtu, ali i više od toga.

“Nakon svih ovih godina, oni su presretni da mogu udisati isti zrak”, rekla je opisavši radost para i dodala kako Camilli nije baš lako “jer je stalno uspoređuju s ‘božanstvom‘(Dianom), no ona uvijek i u svemu vidi smiješnu stranu”.

Allison Pearson rekla je kako su joj njezini sagovornici jasno predočili “zašto je Camilla doista savršena žena za Charlesa, a zašto je Diana bila savršeno pogrešna”.

U trenucima dok je Diana bila na odmoru s Dodijem na francuskoj obali, Charles se nadao da će i službeno moći obznaniti vezu s Camillom. Prepreka za brak nije bilo – iako se kao razvedene osobe, kao pripadnici Anglikanske crkve (kojoj je na čelu u to vrijeme bila kraljica Elizabeta, Charlesova majka), nisu mogli vjenčati u crkvi. Javnost bi s vremenom prihvatila Camillu.

No sudar u tunelu Pont de l‘Alma, 31. augusta 1997. godine, sve je te planove gurnuo duboko u pozadinu, u zakutak gdje će skupljati prašinu. Charles, koji je u tom trenutku bio u Škotskoj u dvorcu Balmoral s majkom i sinovima, našao se, kako The Times opisuje “u srcu najveće tragedije u monarhiji u modernoj historiji”.

Trudio se, a kasnije će se saznati iz raznih knjiga i dokumentaraca, poprilično nevješto utješiti svoje sinove, dječake koji su obožavali majku, te organizirati sahranu za ženu od koje se razveo prije godinu dana.

Danas se zna i da je, u satima nakon objave da je Diana umrla, nagađao što će svijet reći i ponavljao:  “Mene će okriviti, zar ne?”.

Sinovima nije ništa rekao do jutra, zdvajajući: “Kako to možeš nekome objasniti?”, prije no što je otišao u njihove sobe. Princ Harry, u svojoj je knjizi “Rezerva” i u intervjuima raznim medijima, potvrdio kako se njegov otac baš nije najbolje snašao u tužnom zadatku.

Niz odluka toga dana vjerojatno će uvijek i do kraja života mučiti sve Windsore. Jedna od njih bila je da će obitelj otići u crkvu, kao što bi to inače napravili. Princ William je jednom izjavo kako je “želio pričati s majčicom”. U javnosti su krenule kritike kako su dječake pred oči svijeta poslali prerano, te da stoicizam starijih članova kraljevske porodice djeluje okrutno, kao da ne brinu za prinčeve.

Valentine Low piše u svojoj knjizi ‘Courtiers‘ (Dvorjani) kako je to bio početak priče koja će se napuhati tokom sljedećih nekoliko dana o tome kako cijela zemlja tuguje za Dianom i to netipično otvoreno za Britance, a kraljevska porodica ne pokazuje nikakve osjećaje, hladni su i odbojni.

Nakon mise, na kojoj nije bilo molitvi za Dianu, porodica je zastala pred ulazom gdje su se okupljali ljudi tugujući za princezom i ostavljali svijeće i poruke. Harry se u svojim memoarima prisjetio tog dana rekavši kako je čuo “eksploziju bliceva” fotografskih aparata kada je posegnuo za očevom rukom i sam sebe prokleo što je to učinio.

Charles je s njezinim sestama Sarah McCorquodale i Jane Fellowes otputovao u Pariz po Dianino tijelo. Tadašnji britanski ambasador u Francuskoj, Michael Jay, kasnije je rekao kako je prijestolonasljednik bio “vrlo emotivan” kada je govorio o tome kako je sinovima prenio groznu vijest. Kasnije, nakon što su on i sestre u mrtvačnici pogledali tijelo preminule princeze, a zatim i otpratili lijes u zračnu luku, komentirao je kako je sve izgledalo nestvarno.

U prvom trenutku, kraljica Elizabeta složila se sa Spencerovima, Dianinom porodicom, koja je željela privatnu sahranu u porodičnom krugu. No, javno žalovanje za princezom poprimilo je tolike razmjere da je bilo jasno kako to nema smisla. U sedmici dana, koliko je trajala organizacija državnog sprovoda, kraljicu su naveliko kritizirali što je ostala u Balmoralu sve do dana sprovoda, iako je u toj odluci bilo mnogo logike, jer je porodica željela zaštititi prinčeve. I odluka o tome da 15-godišnji William i 12-godišnji Harry hodaju iza lijesa na sahrani na putu do Westminsterske opatije, nikad nije prestala biti tema rasprava.

Po nekim pričama, Charles je želio da sinovi budu uz njega iako to oni nisu željeli. Tada im je djed, princ Philip rekao da će jednoga dana, ako se ne priključe ocu, jako žaliti zbog toga. “Ako ja budem išao, hoćete li ići sa mnom?” pitao je, navodno, i prinčevi su pristali hodati odmah iza pogrebne kočije.

Na pogrebu, gdje je u svojem govoru brat princeze, Charles Spencer, rekao kako će “njezina oporodica po krvi”, učiniti sve da dječaci i dalje uživaju u zanimljivim stvarima onako kako je ona to činila s njima, “tako da njihove duše ne budu samo uronjene u dužnost i tradiciju, nego se mogu naveliko širiti u svim smjerovima”. U brojnim kasnijim analizama ta je rečenica označena kao ona koja je “najviše opekla Charlesa”.

Nakon pogreba, Charles se sa sinovima vratio na svoj posjed Highgrove. Oni su zatim krenuli u školu, a novembru je Charles s Harryjem otputovao u Južnoafričku Republiku, na put koji je mladom princu jako mnogo značio.

Za to vrijeme, Camilla se morala povući i postati nevidljiva. Tako je i učinila.

“Da bi popravio svoj ugled, vratio simpatije javnosti, princ od Walesa sada je, prije svega, morao pokazati svijetu kako je dobar otac, posvećen sinovima”, napisala je autorica Sally Bedel Smith u svojoj knjizi Charles i dodala: “Život s Camillom morao je pričekati”.