Skoro 30 godina svira s Dinom Merlinom, za N1 otkrio detalje saradnje: „Niko nije očekivao tri Koševa, teško će to neko ponoviti“

Busuladžić je odrastao uz Unu, a upravo se u Bihać, bez obzira na brojne pozornice na kojima je nastupao, vraća i danas.

„Odrastao sam tu uz Unu i uvijek je to nešto posebno. Svaki put kad se dođe i kad se pogleda Una, vidi se nešto novo, bez obzira koliko čovjek živi kraj Une i bude tu“, kazao je.

Govoreći o muzičarima koji su potekli iz ovog kraja, spomenuo je Divlje jagode i Mirzu Alijagića.

„Vjerovatno je tome doprinijela Una, rijeka koja daje neku posebnu inspiraciju ljudima koji se bave umjetnošću“, rekao je Busuladžić.

Iz opkoljenog Bihaća otišao na studij u Sarajevo

Nakon završene osnovne i srednje muzičke škole u Bihaću, 1995. godine dobio je mogućnost da studira u Sarajevu.

„Sjećam se te '95, decembar je bio, kad smo došli u Sarajevo, preko Igmana i kroz tunel, i taj ulazak u Sarajevo, kad je sve bilo i srušeno i svašta nešto ružno. Ali, evo, ta moja želja da se upišem na Muzičku akademiju bila je veća od tih okruženja, metaka i tako dalje“, prisjetio se.

Kako je opisao, iz jednog okruženja otišao je u drugo – iz Bihaća u Sarajevo.

Upisao je i završio Muzičku akademiju u Sarajevu, a tokom tog perioda svirao je s različitim bendovima, među kojima je bila i grupa Punkt. S Punktom je u kultnom sarajevskom studiju Keca snimio album i pjesmu „Debela“.

Dino Merlin došao na probu

Upravo tokom perioda s grupom Punkt dogodio se susret koji će odrediti naredne decenije Busuladžićeve karijere.

Bilo je to, kako je ispričao, 1997. godine. Punkt je imao probu na koju je trebao doći Dino Merlin.

„To je bilo nama veliko, znači, Dino dolazi na probu. Ja sam došao na probu. Naravno, nešto sam odgodio, pa sam došao na probu“, prisjetio se.

Merlin im je prezentovao nekoliko svojih pjesama, zajedno su radili određene aranžmane, a Busuladžiću je govorio koje dijelove da svira.

„On je rekao: 'Hajde, sviraj ti ovo, sviraj ti ono, ne znam, hajde ti, Adi.' On je mene Adi zvao: 'Sviraj tu melodiju.' I on je to snimao, naravno, sve“, ispričao je.

„Zove te Dino Merlin“

Nekoliko dana kasnije stigao je poziv.

Busuladžić je tada bio student, a on i drugi studenti iz Bihaća živjeli su u tri različite kuće i imali jedan telefon.

Kada se javio njegov kolega i čuo da zove Dino Merlin, pomislio je da je riječ o šali.

„Kaže: 'Zove te Dino Merlin.' On je mislio da je neka šala, da se neko šali, zeza“, ispričao je.

Merlin ga je nakon nekoliko dana zaista pozvao.

„Slušao sam snimke, sviđa mi se kako sviraš, da li bi želio da sviraš sa mnom?“, prisjetio se Busuladžić Merlinovih riječi.

Saradnja je počela 1998. godine.

Busuladžić je potvrdio i anegdotu da je njegov kolega prilikom prvog poziva praktično spustio slušalicu Merlinu jer nije vjerovao da je zaista on.

„On je u biti mislio da se neko šali, da je neka šala. Pa me Dino onda ponovo zvao dva, tri puta“, kazao je.

Svirao na svih sedam Koševa

Prvi veliki koncert s Merlinom za Busuladžića bila je „Vječna vatra“, a njihova saradnja traje 28 godina.

„I evo, i ova zadnja, kao što ste spomenuli, tri Koševa. To je moje sedmo Koševo. Znači, ja sam svirao sva Koševa“, kazao je.

Priznaje da ni oni nisu očekivali ono što se dogodilo ovog ljeta.

„Realno, ja kao dugogodišnji saradnik Dine Merlina, nije niko, čak ni ja mislim ni on, očekivao da će biti tri Koševa“, rekao je.

Posebno je izdvojio činjenicu da su održana tri koncerta u tri dana.

„Da će biti tri Koševa, da će svirati u tri dana, to je stvarno nešto nesvakidašnje. I mislim, teško, proći će još dosta, dosta vremena da to neko ponovi, da to neko ponovo napravi na takav način“, kazao je Busuladžić.

Dodao je da se na koncertima vidjelo da se nije štedjelo i da je mnogo uloženo, a kao rezultat izdvaja oduševljenje publike.

„Nije lako raditi s Dinom“

Busuladžić je govorio i o Merlinovom perfekcionizmu te svemu što publika ne vidi tokom priprema.

„Sigurno da nije lako raditi s Dinom. To znaju i njegovi saradnici, ljudi koji rade sa njim. Dosta je tu proba, dosta priprema, dosta rada na detaljima“, kazao je.

Objasnio je da svaki član benda precizno zna šta treba raditi tokom svake pjesme.

„Ja kad ne sviram pjesmu, izađem s bine. Kad sviram solo, trebam izaći na pola bine. Jednu pjesmu moram izaći skroz na kraju bine, drugu pjesmu stojim uz njega, sviram sa njim“, naveo je.

Kaže da se tako detaljno radi svaki koncert, a ne samo Koševo.

„Zato je to sve uspješno, zato to sve ovoliko dugo i traje. A, u biti, ne da traje, ovo ide svaki put sve više i više, odnosno pomjeraju se granice“, rekao je.

Nakon tri koncerta na Koševu, kaže, cijeli bend je sretan i ponosan.

„Mi smo svi sretni poslije ova tri Koševa, znači tri koncerta. Mi smo svi sretni i ponosni na to na kraju“, kazao je.

Svirao i na albumu Dubioze kolektiv

Busuladžić je govorio i o pjesmi „I'm from Bosnia, Take Me to America“, koja je nakon mnogo godina ponovo privukla veliku pažnju.

Kako je ispričao, Dubioza kolektiv pozvala ga je prije 15-ak godina da gostuje na albumu, a svirao je na pet ili šest pjesama.

„Nekako ta je pjesma nakon 15 godina isplivala, i gdje sam i ja bio učesnik, na kraju krajeva, tu temu, taj brass sekciju, što sam ja sve svirao i nasnimao“, kazao je.

Ponovni uspjeh pjesme ga je, kaže, iznenadio, a neke stvari koje su tada radili u međuvremenu je i zaboravio.

Sa učenicima Umjetničke škole u Bihaću pjesmu je ponovo svirao i snimio podršku bh. reprezentativcima.

Muzikom spojili djecu iz Bihaća i djecu migrante

Busuladžić je učestvovao i u projektu „Sounds of Migration“, u kojem su zajedno radila djeca migranti i djeca iz Bihaća.

„Mi smo snimili album, ta ekipa ljudi s kojom smo radili album zajedno s djecom migranata i našom djecom. Znači, to je bila jedna mješavina, jedan spoj njihove muzike i naše“, kazao je.

Priznao je da dio lokalnog stanovništva u početku nije prihvatio projekat, ali među djecom problema nije bilo.

„Bit je da su djeca ista bilo gdje da se nalaze. Djeca uvijek isto reaguju na jednu lijepu muziku, na lijepu melodiju, na dobar ritam i tako dalje. Tako da tu nije bilo problema među djecom, našom i njihovom. To je stvarno savršeno funkcionisalo“, kazao je.

Dodao je da je projekat ostavio trag u Bihaću.

„Umjetnost ne poznaje granice, nema jezika i tako dalje. Svi smo se mi razumjeli, svirali, davali instrumente, mijenjali instrumente, učili djecu da sviraju“, rekao je.

Nakon velikih pozornica – rad s mladima u Bihaću

Busuladžić danas radi s mladim muzičarima u Bihaću. Govorio je i o Orkestru muzičke omladine, revijalnom orkestru koji okuplja učenike od deset do 15 godina.

„To je nešto isto na što trebamo biti ponosni mi tu u gradu“, kazao je.

Istakao je da mnogo djece svira saksofon i klarinet te da orkestri osvajaju nagrade gdje god nastupaju.

„U malom gradu nešto se može i događati, stvarati. Ne mora se sad biti u nekom velikom centru“, poručio je Busuladžić.

Ipak, naglasio je i značaj saradnje s velikim centrima, konkretno Sarajevom, kako bi se mogle napraviti velike stvari.

Nakon gotovo tri decenije saradnje s Dinom Merlinom i brojnih velikih pozornica, Adnan Busuladžić ostao je vezan za Bihać, gdje živi i svoje iskustvo prenosi mladim muzičarima.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad