Godišnjica odlaska bh. velikana: "U Halidu smo vidjeli ono što sami želimo biti - bolji ljudi"

"A to je da budemo bolji ljudi. Ne da budemo bolji pjevači, ne da budemo bolji u onome što radimo", kazao je Misirlić u Novom danu N1.

Naglasio je da Bešlića ne treba idealizirati, ali da je njegova posebnost bila u prioritetima koje je postavljao.

"Ni Halid Bešlić nije bio nikakav svetac, nikakav asketa. I on je sigurno volio i slavu, i novac, i popularnost. Sve je to prirodno kod ljudi. Ali je, ispred svega, u svojim prioritetima stavio i to da želi da bude dobar čovjek. I tako se i ponašao."

Upravo zbog toga, smatra Misirlić, ono što se danas događa na stadionima nije moguće vještački proizvesti.

"Zato je to puno više od same muzike i zato sada stadioni pjevaju njegove pjesme. Ne možete vi dekretom reći ljudima na stadionu, kad ih se okupi 20, 30 hiljada: 'Hajde vi sad pjevajte to.' To mora da nikne odozdo, iz baze, iz mase."

"Bio je velika zvijezda i potpuno prirodan"

Na pitanje zašto je upravo Halid Bešlić dobio takvo mjesto među ljudima, Misirlić odgovara da je uspio spojiti dvije gotovo nespojive stvari.

"Da bude velika zvijezda i da bude potpuno prirodan. Zato što je bio blizak svima nama. Svi smo mi osjećali da je on nešto poput nas. Nije se izdvajao, a opet je bio velika zvijezda."

U tome je, smatra, jedna od tajni njegove trajnosti.

"Možda je nama svima Halid Bešlić neki mali alibi. Ako ne uspijevamo biti baš uvijek dobri, pa kažemo: 'Ali dobro, imamo Halida koji je bio dobar, pa je on bio dobar za sve nas.' Isto kao što kažemo: 'Imamo Džeku koji dobro igra za sve nas, ne moramo mi igrati.'"

Za Halidovu pjesmu ne morate ni razumjeti riječi

Govoreći o ljudima koji ne razumiju bosanski jezik, a ipak na stadionima reagiraju na Bešlićeve pjesme, Misirlić kaže da upravo u tome leži veličina interpretacije.

"To je zapravo veličina nekoga. Kad on svojom interpretacijom vama može prenijeti emociju, a da vi ne morate nužno znati tekst te pjesme. Vi osjetite tu pjesmu."

Posebno je važan osjećaj koji nastaje kada desetine hiljada ljudi istovremeno pjevaju.

"Ne može niko ostati imun na činjenicu da 20, 30 hiljada ljudi pjeva neku pjesmu. Sam tekst nije toliko bitan koliko je bitan osjećaj zajedništva kroz jednu pjesmu."

"Halid je već postao dio kolektivnog sjećanja"

Za Misirlića nema dileme da je Halid Bešlić već postao dio kolektivnog sjećanja.

"On je nekako uspio da ga ljudi apsolutno prihvate kao svoga i za vrijeme života. Zato što je bio poseban, a opet potpuno naš. Potpuno isti kao svi mi drugi. Sa istim vrlinama, sa istim manama, sa istim željama."

Njegove pjesme, dodaje, odavno su prevazišle žanrovske granice.

"Neko ko apsolutno ne sluša narodnu muziku, ni folk muziku, neće mu smetati kada sluša Halida Bešlića ili kada sluša Tomu Zdravkovića. Zato što su to ljudi koji su nadrasli svoju žanrovsku odrednicu."

Takve pjesme, smatra Misirlić, postaju dio kolektivnog sjećanja bez obzira na žanr kojem su prvobitno pripadale.

Zašto smo vjerovali Halidu kada pjeva?

Na pitanje šta je bilo posebno u Bešlićevom glasu i interpretaciji, Misirlić odgovara jednom riječju – iskrenost.

"On interpretira pjesmu tako da vi nju osjetite."

Prisjetio se i razgovora s Bešlićem o saradnji s Nazifom Gljivom.

"On meni kaže: 'Pa Nazif i ja smo rođeni u 15 kilometara. Mi osjećamo jedan drugog. On zna prepoznati pjesmu u kojoj se ja mogu naći.'"

U tome je, kaže Misirlić, bila jedna od ključnih stvari.

"Halid se uspijevao naći u svojim pjesmama. I kada je birao pjesme, birao je pjesme u kojima se može prepoznati. I zato smo mu vjerovali kada ih je pjevao."

"Plašim se da se mi zapravo plašimo jedni drugih"

Razgovor o Halidovoj iskrenosti otvorio je i pitanje današnjih odnosa među ljudima u Bosni i Hercegovini.

"Ja se plašim da nismo dovoljno iskreni. Plašim se da se mi zapravo plašimo jedni drugih. Da smo uvijek na nekoj distanci, da uvijek nekako zaziremo, da smo u nekoj strašnoj kompetitivnosti jedni prema drugima. Da uvijek čovjeka gledamo kao konkurenciju", kazao je Misirlić.

Upravo je tu, dodaje, bila još jedna Bešlićeva veličina.

"Znao je da njegovo mjesto njemu pripada, da ga niko ne može ugroziti. I bilo mu je svejedno hoće li biti neko u jednom trenutku ispred ili iza njega, ko će biti na top-listi."

"Postoji dobra i loša muzika"

Misirlić smatra besmislenim podjele ljudi prema muzičkim žanrovima.

"Svaka podjela je u principu loša. Šta znači narodna muzika? Je li to znači da ona muzika koja nije folk muzika nije za narod? Šta znači zabavna muzika? Je li to znači da je ona muzika koja nije zabavna u tom uskom smislu dosadna?"

Za njega je podjela mnogo jednostavnija.

"Postoji dobra i loša muzika. Postoji muzika koja može da vas dirne, koja može emotivno nešto da probudi u vama, i postoji muzika koja vas ostavlja ravnodušnim."

"Ljiljani" su čekali 35 godina da dođu na stadion

Koliko je vremena potrebno da pjesma pokaže svoju stvarnu vrijednost, najbolje se, kaže Misirlić, vidi na primjeru Halidovih "Ljiljana".

"Vrijeme je jedini pravi sudija. Pjesme Halidove koje se danas slušaju masovno, evo 'Ljiljani' koji se pjevaju na stadionima, pjesma je iz 1991. Dakle, 35 godina je trebalo proći da ta pjesma dođe na stadion."

Zbog toga se, smatra, danas ne može znati koja će aktuelna pjesma ostati generacijama.

"Neke pjesme koje se danas pjevaju svoju pravu vrijednost dobit će tek za pet, deset, 15 ili 30 godina."

Govoreći o "Ljiljanima", Misirlić je naglasio da je riječ o ljubavnoj pjesmi koja je s vremenom dobila dodatna značenja.

"To je jedna klasična ljubavna pjesma, ali kao svaka prava pjesma, kao i svako veliko umjetničko djelo, može da se tumači na više nivoa i na više načina."

Kako je dodao, pjesma je "zbog samog naziva sada dobila jednu novu dimenziju" i danas ima i patriotsku vrijednost.

"Dino Merlin je napravio u karijeri što niko nije, ali nikad nije bio omiljen kao Halid"

Govoreći o ljudima čiju vrijednost društvo možda nedovoljno prepoznaje dok su živi, Misirlić je spomenuo Dževada Karahasana, ali i Dinu Merlina.

"Ima nekih ljudi koji jednostavno jesu veliki, koji su brend, koji su naš izvozni proizvod, a iz nekih sasvim meni nejasnih razloga ti ljudi nemaju baš tako široku podršku u javnosti kao što je imao Halid Bešlić."

Kao primjer naveo je Merlina.

"Tu, recimo, mogu pomenuti Dinu Merlina koji je u karijeri napravio što niko nije. Ali nikad nije bio na takav način omiljen, recimo, kao Halid."

"Tragično je što je Džeko bio posljednji reprezentativac koji je odrastao u BiH"

Razgovor se potom okrenuo nogometnoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine i oproštaju Edina Džeke.

"Znate li šta je tragično? Tragično je što je Džeko bio posljednji igrač naše reprezentacije, posljednji reprezentativac koji je odrastao u Bosni i Hercegovini. Svi drugi su ili rođeni ili odrasli u nekim drugim zemljama", kazao je Misirlić.

U tome, međutim, vidi i pozitivnu stranu.

"To je istovremeno i tragično i prelijepo što oni osjećaju svoju domovinu, a s druge strane donose jedan drugačiji mentalitet."

Taj mentalitet opisuje kao disciplinu, rad i, prije svega, pobjednički stav.

"Spremnost da pobijede, uvjerenje da mogu da pobijede."

Posebno je izdvojio mlade reprezentativce.

"Kad Berić, Alajbegović ili Mahmić uzmu loptu, oni se nikoga ne boje. Oni mogu krenuti na dva, tri igrača, izgubit će loptu, nema veze. Ali će igraču provući loptu kroz noge i pokazat će da se zapravo nikoga ne boji."

Zašto Džeko i Pjanić nisu imali isti oproštaj?

Misirlić se osvrnuo i na različit tretman prilikom oproštaja Edina Džeke i Miralema Pjanića od reprezentacije.

"Trebamo biti realni da Pjanić, koliko god bio veliki igrač, nikada nije u reprezentaciji dao onoliko koliko je mogao, koliko je, recimo, davao u klubovima. Iz kojeg razloga, zaista ne znam, a Džeko jeste", rekao je.

Ipak, smatra da je presudna i atmosfera koja danas postoji oko reprezentacije.

"Osnovna stvar je da mi u tom trenutku, kada se Pjanić opraštao ili neki drugi igrači, nismo imali ovo što sada imamo – ponovo kult reprezentacije. Nakon dugo vremena mi imamo kult reprezentacije."

"Treba da učimo i od Halida i od ovih klinaca"

Za kraj, Misirlić je poručio da društvo treba više učiti od ljudi koje cijeni.

"Treba da shvatimo da nismo najpametniji na svijetu. Treba da shvatimo da se naša vrijednost ne potvrđuje time što ćemo sjediti kod kuće za kompjuterom, kucati nešto na Facebooku i misliti da smo najpametniji i da nas je život nepravedno oštetio."

Njegova završna poruka bila je jednostavna:

"Treba da shvatimo da treba da učimo i od Halida i od ovih klinaca u reprezentaciji."

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad