Kada vam neko pomene njegovo ime - možete se sjetiti samo golova, golova, golova i još golova. Redate sjajne partije iz sezone u sezonu - a onda vas selektor izostavi sa spiska reprezentacije za Svjetsko prvenstvo, nakon toga uslijedi kokain...i tu je početak kraja.

Tri rečenice u koje je stala jedna velika karijera koja je doživjela nagao skok u provaliju. Njegovo ime je Mario Jardel, Brazilski fudbalski romantik i jedna od ponajboljih ‘devetki’ koje je svijet imao tih godina.

Kao i mnoštvo drugih Brazilaca, Mario Jardel je postao poznat kao fudbaler Port, u kojem je proveo četiri sezone, odigrao je 169 utakmica – a postigao je 166 golova.

Dobio je nadimak Super Mario, osvojio je Kup UEFA sa Portom, a bio je na meti tada najvećih evropskih klubova.

O njemu ne morate ništa znati. Pogotovo ne mlađi ljubitelji fudbala. Dovoljno je pogledati njegovu statistiku u klubovima u kojima je igrao – da bi prosto na osnovu brojki znali koliki je to bio zlostavljač golmana.

1991. – 1996. Vasco da Gama; 50 utakmica, 26 golova;
1995. – 1995. Gremio (posudba); 73 utakmice, 67 golova;
1996. – 2000. Porto; 130 utakmica, 125 golova;
2000. – 20001. Galatasaray; 24 utakmice, 22 gola;
2001. – 2003. Sporting; 49 utakmica, 53 gola;

Vjerovali ili ne – ovdje nije bio ni na pola karijere. Podaci koje možete vidjeti odnose se samo na nacionalna prvenstva.

U Portu je prosto blistao, što je privuklo ekipu Galatasaraya, koji je tih godina bila ekipa koja se mnogo što-šta pitala u Evropi. Međutim, život u Turskoj mu nije legao, tražio je povratnu kartu – a dobio ju je iz Portugala, iz ekipe Sportinga, a nakon prve sezone – očekivao je poziv selektora na Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji.

Pozvi na njegovu adresu nikada nije stigao. Dva puta je bio najbolji strijelac Evrope, a selektor ga nije zvao na dva velika takmičenja.

Jardel se tada, kao i mnogi drugi fudbaleri tih godina okrenuo porocima. Žene, alkohol i konzumacija kokaina – ukombinovani u depresiju zbog povrede na vrhuncu karijere nanijeli su mnogo štete igraču koji je ruku na srce mogao i morao napraviti mnogo više.

Nedostatak samopouzdanja i serija loših životnih odluka dovele su ga evo do ove rubrike, Kucamo na vrata zaboravljenih asova ili fudbalske rokenrole. On je želio sve i odmah, na koncu je ostao bez ičega.

Za prvih 12 godina svoje karijere Mario Jardel je postigao 293 gola, igrajući za pet različitih klubova u tri zemlje, Brazilu, Portugalu i Turskoj.

Do 2011. godine se profesionalno bavio ovim sportom, a mnogi bi rekli – bolje da nije. Istina, zaradio je dovoljno novca da sebe i svoju porodicu osigura, ali igre koje je pokazao – davno su otišle u zaborav.

Nakon odlaska iz Sportinga, karijeru je nastavio u Engleskoj, u ekipi Boltona – za koju je nastupio mizernih sedam puta, bez postignutog gola. Odlazi u Argentinu, gdje je za Newell's Old Boyse odigrao tri meča – postigao isto toliko golova.

Goias, Beira-Mar, Anorthosis, Newcastle Jets, Cricuma, Ferroviario, America, Flamengo, Cherno More i Rio Negro su bili njegovi klubovi u kojima je nastupao do te 2011. godine.

Za osam godina – frustrirajući 41 gol. Niti u jednom timu nije uspio odigrati cijelu sezonu. Iz ove perspektive, 16 godina poslije, jako je teško procijeniti ko je pretrpio veći udarac.

Mario Jardel, reprezentacija Brazila ili fudbal kao igra. Za Felipea Scolarija nije bio ni opcija (osim u nebitnim utakmicama), a Real Madrid i Milan, dva najveća kluba tih godina – nisu željela da mu daju dovoljno povjerenja, iako je u više navrata razgovarao sa njima.

Ovako, ostat će na marginama fudbalske historije, uprkos svom rasnom talentu i osjećaju za golove. O njemu, vjerovatno će pisati još brojni portali u budućnosti – kao o fudbaleru koji to nikada nije postao do kraja. 

Ima onaj stih koji kaže da su ‘linije kokaina rezane u paklu’, a iste te linije su njemu napravile pakao od karijere. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mrežaTwitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.