Za njega se očekivalo da bude novi Raul i nova zakletva navijača Reala, ali se stvari nisu odvile kako je zamišljeno.

Javier Portillo je oborio sve rekorde Realovih omladinskih selekcija. Bijeli dres je obukao sa 12 godina, i rastao kroz omladinski sistem Kraljevića kako bi jednog dana naslijedio svog idola, Raula.

Sve je izgledalo kao bajka kada je 26. februara 2003. postigao izjednačujući gol protiv Borusije Dortmund u drugoj grupnoj fazi Lige šampiona (tada se dva puta igralo po grupama) za prolaz Reala u četvrtfinale i priliku za odbranu titule šampiona Starog kontinenta.

Te sezone je Portillo uglavnom ulazio sa klupe umjesto Raula ili Ronalda, te na 23 utakmice dao 14 golova, što je bio fantastičan učinak. Ipak, Galaktikosi nisu trpili mala, neatraktivna imena, pa je Portillu ubrzo ukazano na to da će morati da ode.

Najprije je pozajmljen Fjorentini gdje se nikako nije snašao, da bi sezonu kasnije preseljen u Brugge. Belgijanci su htjeli, ali nisu imali sredstava da ga otkupe jer je Real za svoje dijete tražio previše novca.

Otišao je u Gimnastic po dolasku Capella 2006. godine, bez obeštećenja.

Vukao se po Španiji, igrao za Osasunu, pa za Herkules, zatim imao epizodu u Las Palmasu i onda se vratio u Herkules, gdje je, čini se, pronašao sebe.

Na 135 utakmica, postigao je 36 golova, te je jedan od najboljih strijelaca kluba u historiji.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.