Bavljenje sportom kao privilegija: Da li svi mladi danas mogu sebi priuštiti treninge, opremu i takmičenja?

Gosti u N1 studiju bili su Damir Mirković, bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine u košarci, koji danas besplatno trenira djecu, vjerujući da sport mora biti dostupan svima, Mirza Muzurović, direktor Centra za sport i rekreaciju, koji nudi besplatne sportske sadržaje, kao i Dragana Čojić, trenerica košarkaškog kluba Budućnost. Ona je bivša prvakinja Evrope sa Tuzlanskim Jedinstvom, nastavnica fizičkog vaspitanja i osoba koja je otkrila brojne talente poput Njegoša Sikiraša, Marice Gajić i Boriše Simanića. Njen klub s pravom nazivaju "Fabrika talenata".

Je li sport danas dostupan svoj djeci? Kada govorimo o cijeloj BiH i o ovom području, imajući na umu koliko košta članarina kada dijete trenira bilo šta, i kakva su prosječna primanja ovdje kod nas - smatrate li da bi se tu nešto moralo promijeniti na nivou cijele države?

"Ovo je izuzetno kompleksno pitanje, jer smo mi društvo koje je, složit ćete se, odlučilo da koristi benefite i predratnog i postratnog sistema. Znate, mi volimo da živimo malo socijalno, da primamo dotacije, a onda smo se fantastično prilagodili slobodnom tržištu i vodimo se kapitalističkim principima, pomalo koristeći i jedno i drugo. Koliko je to etički ispravno, to je posebna tema. A da sporta ima - ima ga, možda čak više nego ikad. Ali da li je pristupačan ekonomski? Da li je finansijski isplativ? Danas je roditelju izdvojiti za jedno, dvoje, čak i troje djece - postao luksuz. To je posebna tema. Da li je neophodno da bude tako? Da li se mora sistemski mijenjati? O tome možemo razgovarati utemeljeno - i Mirza i ja funkcionišemo na tom principu jer znamo kako se nekada započinjalo sa sportom, kako su mladi ljudi krenuli. I ja sam započeo s košarkom tako što sam imao priliku da u širokoj lepezi sportova treniram bez da platim ijednu marku. Tako sam na kraju izabrao košarku i nikada nisam platio članarinu", rekao je Mirković u uvodu.

Da li i danas djeca imaju takvu priliku?

"Ako želimo nešto graditi, moramo djeci dati šansu. Sigurno postoje kolektivi i pravna lica u sportu koji zarađuju, ali ima i onih koji otvaraju vrata djeci s talentom, koja ne moraju plaćati. Međutim, ako bismo morali sumirati u jednu rečenicu - kompletna priča o sportu u BiH je evolucija postratnog sistema koji je, na neki način, uništio sport. Danas, kada u ovom svijetu ništa nije besplatno i kada za sve moramo izdvojiti novac, tužno je znati da postoje djeca koja ne mogu da se bave sportom na nivou koji bi im omogućio pravilan razvoj i zdravo odrastanje."

Mirza Muzurović, direktor JU Centra za sport i rekreaciju, nadovezao se na priču s primjerima rada ustanove, kao i profesionalaca nekad prije:

"Ja ću ovako reći: Javna ustanova Centar za sport i rekreaciju je i prije nego što sam ja došao na čelo ustanove provodila projekte namijenjene građanima – potpuno besplatno. Općina Centar je, u saradnji s našom ustanovom, samo proširila ponudu i učinila je dostupnijom svim građanima – kako najmlađim, tako i najstarijim. Važnost onoga što provodi ustanova jeste upravo u približavanju sporta i osnovnih znanja o tijelu – od najranijeg uzrasta. Naš najveći i najmasovniji projekat je Sportsko-inovacijski program, koji je namijenjen djeci predškolskog uzrasta. Tada djeca imaju svoje prve časove tjelesnog odgoja, gdje po prvi put na pravi način uče kako da trče, pravilno dišu, razvijaju koordinaciju tijela i pokreta – što je preduslov za svako dalje bavljenje sportom. Nažalost, danas, na tragu onoga što je i Dado spomenuo, imamo slučaj da roditelji imaju ambicije, a ne djeca. Dado je imao san – da zaigra za reprezentaciju, da obuče dres Bosne. To je bila njegova ambicija, njegova vodilja. Najbolji primjer takvog promišljanja", započinje Muzurović.

Kao primjer uzeo je komentar Dine Rađe koji je nakon velikog uspjeha shvatio da košarka može biti izvor prihoda:

"Sjetio sam se komentara Dine Rađe u filmu o Toniju Kukoču, kada je rekao da je tek nakon druge titule prvaka Evrope shvatio da bi se od košarke moglo i živjeti. Znači – motiv nije bio novac, već unutrašnje ispunjenje. Zaigrati za prvi tim Bosne bila je privilegija. A reprezentacija – san svakog sportiste, posebno kada znamo s kim su tada igrali, protiv kojih velikana. Vratimo se na ono što radimo – uz veliku podršku Općine Centar provodimo projekte koji su potpuno besplatni za svu djecu. U školama radimo s desetak sportova i organizujemo takmičenja za učenike osnovnih škola. Škola se zove “besplatna”, ali nije besplatna – finansira je Općina Centar, dok je za djecu u potpunosti besplatna – bez ikakvih pristojbi. Imali smo i saradnju s Dadom i njegovim timom, uz podršku Gradske uprave. Organizovali smo programe u kojima djeca potpuno besplatno mogu da uče i otkrivaju šta je atletika, gimnastika, fudbal, košarka... I to kroz rad s ljudima poput Vesne Bajkuše, Dade Mrkovića, te s Islamom Đugumom na polju atletike. To su zaista vrijedni projekti koje provodimo ne samo u FIS-u, već i u svim objektima kojima upravlja naša ustanova. Tokom ljeta organizujemo besplatnu školu tenisa, kao i zimsku školu sporta, kako bi najmlađi imali priliku da se upoznaju s različitim sportovima i eventualno se kasnije odluče kojim će se sportom ozbiljnije baviti", zaključuje Muzurović.

Dragana, na osnovu vašeg dugogodišnjeg rada i iskustva, želim vas pitati ono što ste i sami mnogo puta osjetili u praksi: Treniraju li danas zaista talentovana djeca – ili djeca čiji roditelji imaju novac da im to omoguće?

"Prvo da vam kažem da je istina negdje na sredini, s obzirom na to šta su rekle moje kolege. Želim da ih podržim u jednom dijelu, a u jednom dijelu pokušaću da zastupam interese ovih sportskih klubova koji su nažalost prinuđeni da naplaćuju članarinu. Što se tiče mog rada u samoj nastavi, ja dolazim u kontakt sa djecom koja nažalost nemaju dovoljno koordinacije, koja dolaze sa jednog betona, sa korištenja velike količine društvenih mreža itd., gdje imamo puno mnogih deformiteta i tu nailazim na neke, da kažem, zadatke koje mi se postavljaju, a to je da naučim tu djecu da pravilno drže tijelo, da pravilno hodaju, pravilno trče, da pokušam koliko je to moguće i koliko je u mojoj moći na času fizičkog vaspitanja da ih iskoordinišem. Što se tiče nekog velikog talenta, tu ne možemo baš u najboljoj, da kažem, mjeri da ga prepoznamo. Zašto? Zato što smatram da djeca, pored toga što moraju da se bave fizičkim aktivnostima, ipak trebaju da idu pod navodnim znacima na neku specijalizaciju, na neki malo ozbiljniji rad", započinje Čojić svoj dio o iskustvima.

U svojim počecima trenirala je besplatno i bavila se gimnastikom kao osnovom svih bazičnih sportova:

"Ja pripadam toj generaciji koja je uspjela da se bavi sportom besplatno i to je bilo vrlo jednostavno organizovano, dva puta sedmično, gdje je pod okriljem ljudi zaposlenih u tadašnjoj organizaciji. Mi smo se bavili gimnastikom, kolega je rekao gimnastika je jedan od najvažnijih bazičnih sportova. Tu smo radili gimnastiku koja mi je kasnije pomogla da budem pod navodnim znacima dobra u sportu u kojem sam se opredijelila, a kasnije mi je svakako pomogla i na fakultetu, s obzirom da sam ja difovac. Organizacija u Sarajevu je znači vrhunska, ja se pozdravljam — nažalost, kod nas u našem gradu to nije prepoznato. Ja sam i bila u prilici da napišem jedan projekat i kao što to biva u našoj državi, je li, apsurd je da neki tamo u tuđini, kako naš narod kaže, obično prepoznaju to, dok neki u vašem gradu i selu uglavnom vas ignoriraju. Vrlo jednostavno se sve to može organizovati tipa, ne znam, dva puta sedmično, subotom i nedjeljom. Ministarstvo sporta može naložiti direktorima da dozvole da se dvorane besplatno koriste. Moje kolege koje su završile DIF mogu da daju tu nastavu u rekreaciji ili sekciji onima koji žele, da u zauzvrat dobiju mogućnost da sutra polažu stručne ispite i da se to bez jedne marke organizuje. Kolege su rekle da ipak to košta neku količinu novca, ja to pozdravljam. Kod vas postoje organizacije koje su spremne da izdvoje za djecu - moj respekt."

Dugi niz godina s mužem je u vlasništvu Košarkaškog kluba Budućnost u Bijeljini, a istakla je da su za njih vezane mnoge priče igrača u usponu - od Đoke Šalića pa nadalje. U njihovom domu dešavalo se da živi mnogo djece istovremeno:

"Moj muž i ja već sljedeće godine, 20 godina, držimo Košarkaški klub Budućnost Bijeljina. Mi smo sasvim slučajno, ali reći ću da u životu ništa nije slučajno - na jednoj ulici, u jednom malom gradiću, prepoznali nekog dječaka. Doveli smo ga s nepunih 12 godina u naš dom. Znači, roditelji su bili spremni da dijete sa nepuni 12 godina daju nama, što je značilo veliku odgovornost, veliku brigu, nije samo u pitanju košarka. Tu morate da vodite računa o njegovoj ishrani, njegovom školovanju, oblačenju i svim ostalim stvarima koje čine jedan dan, odnosno jedan život. To dijete je uspjelo da od nas ode, da napravi danas zavidnu košarkašku karijeru, u pitanju je Đoko Šalić, koji danas igra u Košarkaškom klubu Bosna. Poslije njega rodila su se djeca. Bila su to i djeca koja žive neki teži životni put, a takođe i oni dječaci, djevojčice koji su imali neki, da kažem, opušteniji put. Međutim, roditelji su po svaku cijenu željeli da pokušaju da njihova djeca se ozbiljnije bave sportom. Suprug i ja smo u svoj dom, tamo gdje smo živjeli sa svojom djecom, prihvatili tu djecu. Jedno vrijeme smo na spratu kuće imali njih sedmoricu, a dole smo živjeli nas četvoro. Znači, naša kuća je bila na neki način željeznička stanica, ali pun jedan dom ljubavi. Mi smo na neki način bili košarkaški roditelji svojoj toj djeci", nastavlja Čojić.

Dodaje da su za djecu često najveća prepreka roditelji s nerealnim ambicijama:

"Reći ću da većina njih je uspjela da napravi ozbiljnu košarkašku karijeru i da danas žive od košarke. Međutim, spomenuću i onu drugu stranu, kao što je spomenuo kolega, bilo je i nekih prepreka, pa neka djeca nisu uspjela da urade ono što se očekivalo od njih. Nažalost, jedina prepreka koju nismo riješili, niti muž, niti ta djeca, bili su roditelji, te njihove neke ambicije koje su prevazišle realnost u datom momentu. Zato apelujem na sve roditelje: pustite djecu da imaju svoje sportske roditelje. I vi kao biološki roditelji morate sarađivati i donositi na kraju krajeva odluke. I niko na svijetu, nažalost, više od nas, sportskih roditelja i od bioloških roditelja, ne može pomoći da to dijete sutra napravi neku karijeru."

Video kompletnog gostovanja pogledajte u uvodnom dijelu članka.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad