Bio je idol miliona ljudi, a onda je uhapšen zbog veze sa mafijom: Sada je ispričao kako je u zatvoru igrao fudbal

Miccoli svoju nogometnu karijeru započeo je u mlađim kategorijama Perugie, nakon čega je prve seniorske korake napravio u niželigaškim klubovima Casarano i Ternana, gdje je počeo skretati pažnju na svoj talent.

Palermo kao vrhunac karijere

Pravi procvat njegove karijere uslijedio je dolaskom u Palermo, gdje je postao ikona kluba i jedan od najomiljenijih igrača među navijačima. U dresu Palerma nosio je i kapitensku traku te ostavio dubok trag kao jedan od najboljih fudbalera u historiji kluba. No, upravo u tom gradu dogodio se i Miccolijev sunovrat.

Palermo kao kraj normalnog života

U Palermu je Fabrizio osuđen na tri i po godine zatvora zbog iznude otežane mafijaškim metodama, u slučaju koji je bio povezan s naplatom dugova vezanih za jednu diskoteku. U cijelom procesu imao je ulogu posrednika, a pomoć je potražio od poznanika koji je bio sin jednog od šefova Cosa Nostre.

Tokom postupka tvrdio je da nije kriv za iznudu, naglašavajući da je u cijelu priču ušao zbog povjerenja prema ljudima koje je upoznavao.

"Brzo se vežem za ljude i imam običaj da im vjerujem. Tog momka sam upoznao tokom oporavka od povrede. Igrao je u nižim ligama, trenirali smo na istom terenu i tako smo se sprijateljili. Tada nije imao nikakav kriminalni dosije. Znam da nisam počinio tu iznudu, ali me i dalje muči jedna druga stvar – prisluškivani razgovori."

Druženje sa "ozbiljnim mafijašima"

Nakon presude, prebačen je u zatvor u Vicenzi, ustanovu poznatu po tome što u njoj borave ozbiljni kriminalci. Ipak, prema njegovim riječima, tamo nije imao problema, a sada je svoju priču ispričao za Gazzettu dello sport.

"Dočekali su me veoma korektno i nikada me nisu uvlačili u svoje stvari. Kada bi imali neke situacije, sklanjali bi me i govorili: ‘Šta ćeš ti ovdje?’"

Posebno zanimljivo je da je Miccoli i u zatvoru igrao fudbal, ali u takvom okruženju nije smio pokazati sve što zna, pa je najčešće igrao na poziciji golmana.

"Tačno je da sam u tim utakmicama bio golman. Jednom su mi rekli: ‘Fabrizio, ovdje se ubijamo zbog dvije stvari – karata i lopte.’ Shvatio sam poruku. Zato sam stajao na golu, a kada bih ponekad igrao u napadu, nikada nisam glumio zvijezdu i igrao sam "pod ručnom". Igrali smo sat vremena sedmično, to je bio jedini bezbrižan trenutak i takav je morao ostati."

Karijeru je završio u Lecceu, gdje se vratio u rodni kraj i odigrao posljednje profesionalne utakmice prije nego što je okačio kopačke o klin. I dalje živi tamo i vodi sopstvenu školu fudbala.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad