Nakon što je više pripadnika navijačkih grupa mostarskih fudbalskih klubova Zrinjskog i Veleža povrijeđeno u sukobu u centru grada, u jednom od najmasovnijih huliganskih nereda u Mostaru, govorimo o uzrocima sve češćeg divljanja navijačkih grupa u gradovima Bosne i Hercegovine. Ko stoji iza ovih grupa, do čega mogu dovesti ovakvi neredi i kako im stati u kraj? Kako je došlo do toga da navijačke grupe postanu sinonim za nasilje, a ne za zdravo navijanje, podršku sportu onih koji bi i sami trebali promovirati zdrav sportski duh? O ovoj temi u "Novom danu" govorili su Marko Romić, psiholog iz Mostara, Vladimir Vasić, sociolog i Semir Mustafić, sportski novinar N1.

Divljanje navijačkih grupa sve je češća pojava. No, nasilja na sportskim tribinama i oko tribina je uvijek bilo i bit će ga i dalje, kaže sociolog Vladimir Vasić.

“Zabrinjavalo bi me i zabrinjavat će me onog momenta kad sistem ne bude adekvatno reagirao. Dakle, nasilje je nešto što postoji i što će postojati. Da ne plašimo sad nikoga u ovim ili onim mjerama, ali je najvažnije da kada sistem, odnosno policija, ako dođe do sudova i tužilaštva, adekvatno reagiraju i da oni razvijaju strategije kako da se odupru nasilju”, kaže Vasić.

Huligani i navijači nisu isto

Napominje da je važno razdvojiti navijače i huligane te da nikako ne bi trebali biti stavljeni u isti koš.

“Ono što je mnogo važno, treba razgraničiti šta su navijači, šta su huligani i ko su ti ljudi koji čine nasilje. Imamo tu jednu veliku grupu ljudi koje možemo nazvati i koje nazivamo navijačima, koji su ljudi koji stoje uz svoj klub, ljudi koje često viđamo u humanitarnim akcijama, ljudi koji su jedna lijepa društvena grupa, da ih tako nazovemo. S druge strane imamo tu patološku stranu sporta, odnosno imamo ljudi koji uz pomoć ‘ovih i onih’ supstanci, uz pomoć različitih poriva u svom biću, u svojoj psihologiji, oni samo koriste ta sportska borilišta za izazivanje nekih nereda. To je klasična psihologija mase. Ja cijenim da nijedan taj huligan i ti ljudi koji stvarno prave najveću medvjeđu uslugu sportu niko od njih ne bi imao hrabrosti i snage da sam izađe da nešto pravi, on koristi tu masu. Oni koriste taj naboj emocija i najveću štetu prave upravo tom sportskom klubu za koga oni kažu da navijaju, ali mislim da to uopće nije klasično navijanje i sve do onog momenta dokle policija, odnosno organi reda i mira ove države, budu imali adekvatan odgovor, dotad možemo da govorimo o ovoj pojavi kao o nečemu što, činjenica je, nije dobro, ali da ga iskorijenimo i skroz anuliramo, to jako teško”, dodaje.

Ističe da mnogo razvijenije zemlje Europe i svijeta, koje imaju više novca i gdje sistem bolje funkcionira, također imaju problema s navijačima i huliganima.

“Međutim, BiH je takva kakva jeste. Tamo negdje su navijači, ovdje kod nas su huligani. Uvijek se kod nas to nekako gleda da smo mi ‘najgori od sve djece’. Dakle imate toga i kod Engleza i kod Francuza i kod velikih Europljana, dakle, imate svugdje te pojave. Međutim, problem u bh. društvu jeste što svemu tome dodamo taj nacionalni kontekst i, što je još gore, tu neku nesretnu prošlost i onda kad to zakuhate – tu ratnu prošlost, uzavrelu nacionalnu situaciju u skladu s tom nekom političkom situacijom, onda dobijete jedan opći haos i onda prosto ne znate gdje je veći haos, u parlamentu ili na tribinama”, smatra Vasić.

Sportski novinar Semir Mustafić ističe kako navijačke sukobe ne treba dovoditi samo u nacionalni kontekst, jer se oni u BiH često događaju, bez obzira na religiju ili naciju.

“Mislim da nekad i mi dajemo previše pažnje nekim stvarima koje bi nekad trebale ostati po strani. Vjerujte da se toliko tučnjava desi širom Europe i svijeta koje uopće ne dođu u medijske natpise. Ja sad postavljam jedno pitanje, ne kažem da je ispravno, koliko treba davati pažnje stvarima? U redu kada se to desi u centru grada u urbanom dijelu gdje potencijalno mogu obični građani, civili da dožive neugodnosti i povrede koje mogu biti opasne po život, ali, saznao sam kroz neformalne razgovore s navijačima, postoje dogovorene tuče gdje dvije navijačke grupe dogovore mjesto i vrijeme, odrede gdje će doći i gdje će se potući doslovno… Meni je to nezamislivo, ja to ne mogu da shvatim, ali postoji tu i jedan kodeks koji bi trebao da se poštuje da kada jedna osoba padne na tlo, onda nema više tučnjave i da ta osoba ne smije biti više u opsegu tih tučnjava”, pojašnjava Mustafić.

Mustafić napominje da se osjećaj pripadnosti prema gradu i klubu uvijek vezuje za određene navijačke grupe te da se oni doslovno vezuju i za simbole.

“U tom navijačkom svijetu postoji također i ta borba prevlasti. Uvijek je tu zakon jačega i te tučnjave pokazuju u suštini koji je superiorniji, ko je moćniji, a na kraju krajeva postoji, također, još jedna stvar gdje otimaju transparente glavne i to je u suštini bitka. Navijači su meni to opisali kao borbu, oni imaju jednu tabelu gdje se rangiraju po moći, ko je najmoćniji. Nemaju bodove, ali mogu recimo ukrasti navijačke transparente koji će automatski značiti kada ‘pokradete’ sve te navijačke transparente od druge navijačke grupe, ona se mora ugasiti. Ja bih to nazvao kao jednim vidom igre koja naravno treba da ima svoje granice i dolazi do one granice kada ugrožavate život drugog”, ističe Mustafić.

Također Mustafić zaključuje da ima i pozitivnih strana navijača, ali da u budućnosti mora postojati sistemski plan države.

“Da ne bude kako samo kritikujemo. Prelijepu priču gledali smo u Jabalnici, poslije katastrofalnih poplava. Sve navijačke grupe i klubovi uključili su se u humanitarne akcije. Jedan prijatelj mi je rekao, kako je vidio navijačke grupe Ultrasa, Red Armyja, Manijaka, Hordi Zla i svi došli zajedno da pomognu kada je najpotrebnije. To je slika koju također trebamo dati o navijačima, jer možda tada dopremo do navijača, kako se ne bi dešavale stvari koje imamo na ulicama. Nisam upoznat, ali možda se to i dešavalo, recimo nikad nisam čuo da su se uključile nadležne institucije, od MUP-a, sigurnosnih agencija i napravile sastanak sa predstavnicima klubova, Nogometnim savezom BiH i predstavnicima navijačkih grupa. Ne mora taj sastanak biti javan. Naravno većina navijača se ne želi eksponirati, to je njihov stil života, ali mogli bi imati svoje izaslanike koji će razgovarati u ime njih i tako u budućnosti da spriječimo veće sukobe”, zaključuje Mustafić.

Komentirajući navijačke sukobe i nerede psiholog Marko Romić ističe da su Mostarci navikli da gotovo svakog mjeseca u Mostaru dođe do skuoba navijača.

“Ovo zadnji put je bilo u nešto većem obimu i to je ono što je zabrinjavajuće. Zabrinjavajuća je činjenica to da u tim grupama vidimo jako puno maloljetnih osoba, mogli smo čuti i vidjeti u zadnjem slučaju da je dječak koji je povrijeđen, i to najozbiljnije povrijeđen, da ima samo 15 godina. Mi u Mostaraju nekako, nažalost, evo prisiljeni smo da se navikavamo na to”, kaže Romić.

Odgovarajući na pitanje šta je to što u psihologiji, ali i u samom društvu, čini prihvatljivim da neko toliko strastveno podržava neku sportsku ideju i sportski klub, da je spreman za tu ideju dovesti svoj život u opasnost ili povrijediti nekog drugog, sociolog Vasić odgovara: “Mislim da je to strast jer čovjek sam po sebi hoće da se integrira u neku zajednicu, teži ka tome da bude dio neke zajednice, dio neke grupe neformalne, formalne, ovakve i onakve. Pitanje je tu primarne socijalizacije tih ljudi koji ulaze u te grupe, sa kojim porivima ulaze, sa kojim namjerama ulaze, kakva je njihova individualna socijalizacija bila, šta je tu njihova namjera? Da li da doprinesu tim navijačkim strukturama u smislu da navijaju, da podržavaju svoj klub ili žele da neke svoje, evo da uđem u domen uvaženog kolege Romića, neke svoje lične frustracije možda da integriraju u tu veliku grupu? Ono što često mi zanimarujemo među navijačkim grupama jesu oni njihovi transparentni, jesu struktura navijačkih grupa gdje imamo dosta mladih ljudi, možda da postavimo hipotezu takvu, da postavimo pitanje da li je možda navijačka tribina jedino mjesto gdje mlad čovjek u ovoj državi, govorimo sad o BiH, može da digne svoj glas, da kaže ‘ljudi nešto nije dobro u ovoj državi, kakav je status nas mladih’, da li je to njihova govornica gdje šalju u eter neke poruke koje su možda od suštinskog značaja za opstanak ovog društva.”

Dodaje da je donekle legitimno da mladi na tribinama iskazuju bijes, ukoliko se one jedino mjesto gdje to zapravo mogu uraditi.

“Često imamo, dakle da gledamo tu neku prosocijalnu stranu, često imamo parole navijača, imamo neke možda i znakove i simbole koje oni šalju da kažu: ‘Čekajte ljudi, nešto nije dobro’. Onda se mi zapitamo da li je, iako to nije dobro, da je mladim ljudima samo ostala tribina kao neko mjesto gdje mogu da kažu, na kraju krajeva je legitimno da iskažu svoj bijes jer živite u društvu gdje ima mnogo turbulencija, gdje vas manje više niko ne pita za zdravlje, dakle negdje je legitimno da oni iskažu svoj bijes”, pojašnjava ponovno ističući da čovjeka kroz tu čitavu priču vodi strast: “To je kad se zaljubite i onda idete glavom kroz zid, ne znate, ne vidite ništa drugo.”

Ko su osobe koje se ponašaju nasilno u sportskoj atmosferi?

Psiholog Romić smatra da biti navijač ne znači biti agresivan,

“Ja mislim da je to apsolutno pogrešno. Biti navijač trebalo bi značiti odsudnost agresivnih namjera, tendencija i ponašanja prema bilo kome. I sve što ide u agresiju trebalo bi staviti u odgovarajući kontekst i to može imati veze i često ima veze sa mentalnim zdravljem. Ja, budući da ovdje u Mostaru imam takvu priliku, vidio sam u nekim od ovih slučajeva koji su se dogodili u Mostaru, da ovi koji budu zatečeni u izgredima ili na neki način privedeni, zapravo kad se uđe malo dublje u analizu, ko su te osobe, o tome kako oni žive, šta su njihovi ciljevi, kakve su im porodice – vrlo često se može vidjeti da tu ima dosta problema na nivou funkcioniranja porodice, da ima dosta problema u smislu da te osobe nemaju ništa pametnije, nemaju školu koji će im garantirati posao, nemaju fakultet koji će im garantirati posao, nemaju posao koji im garantira pristojan život i sve to nešto što je jako frustrirajuće i onda te utakmice, te vrste sa takvim protivnicima su super prilika da oni sve to iskale i nekako, čini mi se u nekim slučajima kao da su unaprijed spremni platiti cijenu nekakvog privođenja ili kazne koja će iza toga uslijediti”, zaključuje psiholog Marko Romić.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad