Priča o Sergeju Barbarezu: Twitter je promijenio ime u X, teško slovo zar ne?

Ta ljubav, prema domovini i fudbalerima koji nose "sveti dres", koju su iskazivali navijači Bosne i Hercegovine, kao val zapljusnula je cijeli svijet. Dresovi reprezentacije bili su u domovima Bosanaca i Hercegovaca širom svijeta, pojam 'gostovanje' postao je stran, hiljade plavo-žutih bilo je na tribinama. Nije laž, ako se kaže da je od tada pa do plasmana na SP u Brazilu, Bosna i Hercegovina bila najvoljenija reprezentacija u Evropi.

Nakon SP bilo je još baraža, važnih utakmica i prilika, ali ljubavi nije bilo ni blizu. Jesu li se promijenila vremena ili je to sve dio plana? Zvuči li kao teorija zavjere da su neprijatelji ove zemlje uspjehe fudbalske reprezentacije prepoznali kao opasnost ili je to stvarnost? Premotajmo film.

Slučaj Petev

Novi fudbalski zamah nakon turbulentnog perioda fudbalska reprezentacija doživjela je pod palicom Ivayla Peteva, nepoznatog trenera iz Bugarske koji je nekim čudom završio na kormilu A tima. Očekivalo se da Petev nastavi voditi naš tim prema dnu, ali se desilo suprotno, uspješna igra u Ligi nacija, nova lica, energija i povezanost rezultirali su fudbalskim usponom. Petev je smijenjen bez obrazloženja. Nije znao razlog i kroz suze je poručio da iz naše zemlje ostaje gord. Onda je krenuo javašluk. Stanje koje neprijateljima ljubavi s početka priče odgovara. Redali su se porazi, a tribine u Zenici bile sve praznije. Selektori su se mijenjali po godišnjim dobima, bezimeni igrači marširali kroz svlačionice. Poraz od Ukrajine u baražu koji je obezbijedio otjerani gordi selektor bio je zadnji čavao u kovčeg našeg reprezentativnog fudbala.

Beskičmeni Barbarez

Zvuči nevjerovatno, idol navijača, Barba, igrač i kapiten koji je imao čast da na utakmici o kojoj smo govorili, koja je simbol ljubavi, ponosa i borbe za nacionalni dres, danas ne diže glas. Glas za navijače digao je kapiten Edin Džeko, većina fudbalera, poznati glumci i sportisti, ali ne i idealizirani, nedodirljivi, Sergej. Premotajmo film.

Nakon završetka impozantne fudbalske karijere Barbarez je odlučio biti trener, problem je što nijedan klub, iako je istinska legenda, veliki fudbaler, nije našao za shodno da mu ponudi da trenira makar juniore, kako to obično biva sa zaslužnim. Uspio je, po do sada rijetko viđenom receptu, preuzeti reprezentaciju bez dana trenerskog iskustva. Zašto?

Njegovo ime donijelo je potreban mir, prvi rezultati i visoki porazi ispunili plan. Interesa za reprezentaciju gotovo da i nema, a onda smo dobili Rumune, Kipar, San Marino... Fudbalska reprezentacija došla je na dvije utakmice do SP, oni koji mrze dali su pun gas. Zašto Barbarez nije rekao stop?

Da mu se pozicija selektora sviđa, jasno je k'o dan. Prepotencija i nesuvisli odgovori nakon malo težih novinarskih pitanja postali su dio njegovog imidža. Uporan je i ponavlja teške fudbalske greške, koje su, u poređenju sa onim ljudskim, lako oprostive. Na Marakani je pokazao rukom, tražio zaštitu od zla za one koji vole. Za sada, ruke su mu u džepovima, a šta je u njima nekad će se i saznati. Tužno, od onog Koševa koje grmi, do današnje tišine.

Twitter na kome je podrugljivo komentarisao svaki reprezentativni neuspjeh prije nego je postao selektor promijenio je ime u X. Teško slovo, zar ne?