Uspio je Sergej za one što ga vole: Kako su vjera zajedništvo i istrajnost pobijedile neiskustvo

Kada je Sergej postao selektor i došao na intervju u studio N1 u maju 2024. godine, odmah sam ga pitao: "Znaš li u šta se upuštaš?".

Odgovorio mi je "Ne brini", te da ne bi bio tu, da nije spreman sa ekipom bivših saigrača vratiti vjeru i kult repki, onako prepun samopouzdanja.

Da bismo pokušali maksimalno secirati kako je tekao put Barbareza od dolaska do Mundijala, podsjetićemo i na hashtagove #DreamBig #DreamBiH, koje je uveo kao novinu u svakoj objavi na mrežama. Vjerovatno je tada, to izazvalo i podsmijeh kod mnogih, ali Sergej Barbarez imao je svoj put.

“Jednostavno, to je bila moja ideja. Da vizuelno nešto ponudimo. Dosta reprezentacija ima svoj slogan, došli smo do toga da želimo da imamo slogan, da spajamo neku priču i da ta priča bude realna", rekao je tada i na kraju uspio dosanjati.

Ludi put od Newcastlea do Zenice priča je za sebe. Ali suze Barbareza i zagrljaj sa sinovima u Cardiffu uvjerili su i ono malo skeptika da legendarna devetka BiH može motivisati naše reprezentativce da se pošteno potuku s favorizovanim Italijanima. I tako je zaista i bilo.

Poslije historijskih pobjeda koje je ostvario sa timom naše domovine, Barbarez je pokazao i veliku poniznost, koja bi ga mogla oblikovati kao trenera u budućnosti. Nakon pitanja o ostavci u Njemačkoj novembra 2024. godine, preko turbulencija na relaciji BH Fanaticosi i Nogometni savez BiH i ostalih kritika, sve je preživio bh. selektor sa svojim štabom i igračima.

Ono što je zanimljivo, Sergej Barbarez u vrijeme konačne pobjede vraća se na onaj najteži poraz Zmajeva u historiji protiv Nijemaca u Freiburgu, pa spominje nešto ranije i ono mučenje protiv San Marina i poentira na dočeku u rodnom Mostaru.

"Jer samo iz poraza možete postati veliki i naučiti stvari".

Iako je preuzeo selekciju za koju je ponosno nastupao kao igrač bez ikakvog iskustva, pokazao je da u fudbalu ne pobjeđuju uvijek milioni. A ne smijemo nikada zaboraviti da je Barbarez mogao u dresu Njemačke igrati Mundijale i Evropska prvenstva, a onda rekao ne i Hrvatskoj i Srbiji.

"Pa vidite... Ljubav je ljubav. To sam ja ustvari. Ja znam da sam najveću emociju davao kad svira naša himna, kakva god da je. Ja donosim odluke 100%. Da sam prihvatio neku drugu bilo bi profesionalno maksimalno, ali kažem moja je kakva god da je, ja sam tu rođen. I ostaje", kazao je u intervju za N1 kada je preuzeo Zmajeve.

Svako ko nije vjerovao Barbarezovoj ljubavi prema BiH sada treba početi, jer je uspio vratiti kult reprezentaciji i motivisati igrače da ponovo gore za dres.

"Želim se prvo zahvaliti mojim momcima. Mojim fajterima, sinovima, ne znam kako da ih zovem više... To im kažem svaki dan. To i jeste tako da ih obožavam i volim. Što su takvi karakteri. Oni su ovo iznijeli, odradili, svaku ideju prihvatili. Stvarno sam ponosan što sam njihov trener. Hvala vam velika što sam vaš trener, selektor i što ću nadam se dugo biti uz vas i trenirati vas", bio je emotivan prema Zmajevima nakon velikog uspjeha.

Pored vjere u igrače, vjerovao je bivši reprezentativac, a sada trener, u svoj stručni štab i direktora Spahića. Svi oni zajedno su kompletirali sjajan posao.

Da je priča 54-godišnjaka na klupi bh. reprezentacije krajnje iskrena, pokazuje i emotivno obraćanje na posljednjoj press konferenciji Nogometnog saveza.

"Samo čekam taj 12.6. u 21:00 po našem vremenu da zasvira naša himna. To mi je životni san", kazao je Sergej i zaplakao. I zbog svega Barbarez zaslužuje veću podršku nego ikada.

Nije bitno šta će se desiti u Torontu, Seattleu i Los Angelesu, te vjerovatno nekim drugim gradovima u nokaut fazi. Bitno je da ponovo gledamo Zmajeve kako izgaraju za dres domovine na terenu, a fudbal će uzvratiti sve. Jer, kad-tad, nagrada dođe - kada daješ više od maksimuma.

Ovako su vjera, zajedništvo i istrajnost Sergeja, koji je ponovo "lice svoje zemlje", pobijedili fudbalsko neiskustvo.

I mi svi čekamo taj 12.6. 2026. u 21:00 u Torontu. Zbog takvih noći ponosni smo Bosanci i Hercegovci. Te večeri daju smisao našoj državi. Te večeri, ako je bilo nekoga ko nakon Italije nije čuo za jednu malu državu u srcu Evrope, sigurno će saznati. I vidjeti, kako mala zemlja ima hrabre momke sa ogromnim srcima.

Ovakvi uspjesi ujedinjuju.

Ovakvi uspjesi rađaju nove Zmajeve na školskim poligonima širom Bosne i Hercegovine.

Ovakvi uspjesi vraćaju nadu.

Uspio je Sergej za one što ga vole...

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad