Uspješan stomatolog i jedini bh. fudbaler u Kući slavnih: Kako je Džemaludin Harba izgradio karijeru iz snova u Americi

Tokom razgovora, Harba je podijelio inspirativne detalje o svojoj bogatoj igračkoj i trenerskoj karijeri, stomatološkoj profesiji, humanitarnom radu, te o vezi koju i dalje njeguje sa Sarajevom i Bosnom i Hercegovinom.

"Dolazim svake godine dva puta u Sarajevo. Već mjesec dana sam ovdje, fantastično je šta imamo ovdje i kako se dešava. Mnogi gradovi ne izgledaju ovako, za nas Sarajlije je to veliki ponos", rekao je Harba u uvodu.

Put u Sjedinjene Američke Države desio se spontano:

"Završio sam Medicinsku školu na Bjelavama, igrao za Unis i Pofalićki. U jednom trenutku došao je poziv iz Amerike koji nisam mogao odbiti, tražili su da neko dođe, gledali ocjene igrača. Poslao sam odgovor da dolazim, stigla je ponuda, otišao sam i igrao u New Yorku. Imao sam 23 godine. Prvu noć kad sam sletio - rekao sam ovo je zemlja za mene. Ovdje se krajem augusta već osjeća hladnoća, ljeto izmiče. Potom sam išao da savladam jezik za intervjue na početku. Kasnije sam otišao na koledž biologije."

Obrazovanje u Americi često ima drugačiju strukturu nego kod nas, a posebno kada je u pitanju stomatologija. Kandidati se školuju duže, ali i sistem je osmišljen tako da se omogući kvalitetan završetak studija.

"Malo je sistem drugačije organizovan u Americi nego ovdje jer se malo duže čovjek školuje, tako da kad sam bio primljen imao sam toliko zadovoljstvo da nastavim i na kraju sam u roku sve završio."

Školovanje u Americi je poznato kao vrlo skupo, pa je interesantno saznati kako je finansiranje bilo moguće, naročito imajući u vidu da je autor intervjua paralelno igrao fudbal.

"Sada ću vam reći ovo. Zašto čovjek može da se školuje? Ako ste upisani u školu, to su kao elitne škole, banka, bilo koja vas ganja da vam da kredit jer znaju da ćete završiti, jer znaju da ćete novac vratiti i u skladu sa navodom koji oni postave."

Profesija stomatologa je finansijski dobro vrednovana, što omogućava brzu otplatu kredita koji se koristi za školovanje.

"Vjerujte mi, obzirom da je ova profesija u kojoj sam ja prilično finansijski nagrađena, kredit se otplati u roku možda dvije godine. Ja kad sam završio, vjerujte, dobio sam licencu da mogu da radim i oko 400.000 dolara kredita."

Bio je prvi doktor među fudbalerima i ostao je jedinstven u tom statusu.

"Tako je, ja imam specijalnu nagradu."

Biti istovremeno akademski obrazovan i profesionalni fudbaler nije lako, ali to je donijelo i posebne priznanja.

"Znate kako je, prvi put kad su objavili da sam u kući slavnih, mi se obično identično sastajemo za razne lekcije, razmenjujemo iskustva, razgovaramo jedni s drugima i tako dalje. I obično to su veliki skupovi, bude po 300, 400, 500 ljudi. Ja sam bio iznenađen kada je govornik koji je tada držao konferenciju na tom sastanku, zamolio mene da ustanem, ja sam se podigao, onda je počeo da priča kako sam ja jedini fudbaler, profesionalac od svih zubara u Sjedinjenim Američkim Državama. To je velika čast."

Balansiranje između sporta, studija i života u novoj zemlji zahtijevalo je strog raspored i disciplinu.

"Znate šta, ako imate 24 sata u jednom danu, morate te sate dobro rasporediti, da bi stigli na sve. Morate znati gdje ćete biti od 2 do 4, od 4 do 6 itd. Međutim, najveći uspjeh sam postigao upravo zbog toga što sam poštovao pravila studenta. Oni koji dođu u Ameriku, ako to ne poštuju, ne mogu uspjeti, jer Amerikanci vole malo, kad se završi nastava, da sjede, da popiju, da piju pivo, jedu pizzu i šta ti ja znam. Ja sam to izbjegavao, jer ako je to bio petak, moram biti spreman za nastavak u ponedjeljak. E sad ta dva dana sam iskoristio da sve završim, što sam mogao završiti, da bi to uspio u tome. To je dakle formula."

Socijalni život i navike često mogu biti prepreka, ali odlučnost i fokus bili su ključni.

"Nisam gubio vrijeme. Mnogo naših ljudi, kada dođu, vole da se druže. Mi smo narod koji voli da izlazi, da priča, da pjeva, i tako dalje. Međutim, ja sam se toga oslobodio, jer nije me vodilo ničemu ako gubim vrijeme, a znam da su veliki zadaci pred mnom."

Najveći izazov bio je odgovornost prema kreditu i samom sebi, jer neuspjeh nije bio opcija.

"I znate šta je najgore? Najgore je dođete, upišete se u veliku školu, dobijete kredit, vi morate odgovoriti svojim znanjem, svojim ponašanjem, da ćete jednog dana taj kredit vratiti. Čujte, bilo je slučajeva gdje su se moji kolege upisali zajedno sa mnom, pa su morali da napuste školu nakon dvije godine."

U američkom obrazovnom sistemu, posebno kada je riječ o školama koje pripadaju većim stručnim i profesionalnim komitetima, pravila su izuzetno stroga. Za razliku od fleksibilnijeg sistema u Bosni i Hercegovini, tamo nema popravnih rokova, dodatnih šansi ili tolerancije na neuspjeh, tvrdi Harba.

"Tu nema oproštaja. To je mene natjeralo da budem disciplinovan. Jer kad kažem nema oproštaja, pod tim se misli da ako ne položite jedan ispit, vi ste van škole."

To znači da studenti moraju biti potpuno posvećeni studiju jer drugi pokušaji ili zakašnjela rješenja ne postoje.

"Sistem ne oprašta. Nije kao ovdje kod nas. Pa imam junski rok, pa imam septembarski. Toga tamo nema. Jedna generacija koja počne školu te godine mora da izađe. Običaj je — ako je 60 studenata, 40 izađe."

Kako bi ilustrovao koliko je sistem strog, Harba je podijelio i lični primjer kolege iz Amerike, koji je izgubio pravo na daljnje školovanje nakon samo jednog neuspjeha u trećoj godini studija.

"Ja ću vam jedan primjer samo reći da vam dočara pravu sliku svega toga, a to je moj kolega koji je sa mnom počeo da studira. Amerikanac. Išao je do treće godine. Bili smo zajedno. U trećoj godini nije položio, šta ja znam, patologiju i još neki predmet. Izgubio je pravo na školovanje. Posle tri godine ulaganja izgubio je. I jedan dan ja u svojoj ordinaciji čekam pacijente i neko kuca na vrata. Kad ko je? On. Izgubio školu, ali se zaposlio jer je završio biznis školu prije toga da negdje bude direktor u nekom shopping centru i tako dalje. Razlika je bila samo u godini dana da postane isto što sam ja. Ali je izgubio pravo jer nije položio."

Rigorozni kriteriji oblikuju i karakter, i mentalitet. Tjeraju pojedinca da mijenja navike i način razmišljanja, često odustajući od obrazaca ponašanja koji su uobičajeni u domovini.

"E to su rigorozni kriteriji. Rigorozni kriteriji koji vas tjeraju da promijenite neke svoje navike. Čak i one mentalitetske. Odgovaram na pitanje što ste me pitali. Nisam vrijeme gubio ni na čemu. E to hoću još da kažem. Dakle, neke navike ste u startu odbacili koje su nekako povezane ovdje."

Pogledajte čitavo gostovanje:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad