Hrvatica pomogla vaterpolistima Srbije da osvoje zlato: Bila je pod pritiscima i zlonamjernim optužbama

Dajana Zoretić (40), rođena Riječanka, bila je jedan od ključnih članova stručnog štaba koji je reprezentaciju Srbije doveo do trećeg uzastopnog olimpijskog zlata na Igrama u Parizu, a potom i do evropskog naslova. Njen zadatak bio je izuzetno zahtjevan i precizno definisan: kondiciona priprema ekipe, s naglaskom na izdržljivost i eksplozivnost, uz individualno prilagođene programe za svakog vaterpolistu.

Stevanović je od samog početka bio svjestan da se vrhunski rezultati ne grade isključivo u bazenu, već u svakom detalju rada oko tima. U potrazi za stručnjakom koji može fizičku spremnost podići na najviši mogući nivo, odlučio se upravo za Zoretić, koja je godinama stvarala ime u dubrovačkom Jugu, radeći pod vodstvom Vjekoslava Kobešćaka.

Selektor je vjerovao da će njena stručnost dodatno osnažiti ekipu i povećati otpornost na napore najvećih takmičenja, a vrijeme je pokazalo da je ta procjena bila potpuno ispravna.

Ipak, njen angažman nije prošao bez kontroverzi.

U pojedinim medijima pojavili su se i zlonamjerni komentari, u kojima je Zoretić nazivana čak i „trojanskim konjem“ u srbijanskom timu.

U razgovoru za Mozzart Sport, Zoretić je ranije otvoreno govorila o pritiscima s kojima se suočavala i načinu na koji je odlučila da se s njima nosi.

„Prije nego što bilo šta drugo kažem, najprije želim da se zahvalim glavnom treneru Urošu Stevanoviću, koji je od prvog našeg razgovora vjerovao da sam ja ta koja će sigurno dovesti cijeli tim u top formu u trenutku kada je to najvažnije. Ono što uvijek ističem u razgovoru s drugima jeste njegova empatija i zahvalnost, što je u meni izazvalo neopisivu emociju. Čovjek se, doslovno pet minuta nakon osvajanja zlata, sjetio da me nazove i provjeri gdje sam na tribinama, a zatim je došao po mene kako bismo zajedno proslavili uspjeh. Također, želim da se zahvalim svim igračima koji su nosili teško breme, kao i cijelom stručnom štabu, jer smo jedni drugima bili oslonac u dobrim i lošim trenucima“, započela je svoju priču Dajana.

Zatim je pojasnila kako je tekao cijeli proces saradnje.

„Imali smo tri konstruktivna razgovora koje bih nekako podijelila u tri faze: ideja, praktična primjena – cilj i razlog zašto on baš mene želi. Sama činjenica da su razgovori trajali u tri faze svjedoči o mom premišljanju, budući da bi to bio moj prvi angažman s A reprezentacijom. Riječ je o potpuno drugačijoj periodizaciji treninga u odnosu na klupski nivo, gdje je fokus isključivo na jednom cilju, što ostavlja vrlo malo prostora za greške. Također, novo okruženje i način rada predstavljaju izazov koji je, uistinu, privlačan. Iskreno ću reći šta me je navelo da prihvatim ovu priliku: vjerujem da, ako nekome pružimo nadu, može postići uspjeh, a ako mu damo vjeru, može osvojiti svijet. Ono što mi je Uroš posebno istakao tokom tih razgovora jeste vjera u moje znanje, a to mi daje uvjerenje da ćemo zajedno ostvariti jedan jedini cilj, na koji, naravno, utiče mnogo faktora.“

Sumnji i skepticizma u javnosti nije nedostajalo.

„Mediji imaju ključnu ulogu u oblikovanju percepcije, a ponekad ta percepcija može biti iskrivljena ili vođena senzacionalizmom, umjesto objektivnošću. Iako ne živim od medijskih naslova, već od znanja, truda i ljubavi prema svom poslu, svjesna sam teških pritisaka koje medijski narativi mogu stvoriti. Moj lični izbor je – uvijek dovoljno, ne apsolutno, lično ‘gorjeti’ za ideale u ulogama u kojima biram da doprinosim zajednicama koje gradim, i u porodici, i u susjedstvu. Tamo gdje to nije moguće u trenucima nezrelosti pojedinca ili zbog grupisanja loših namjera, uvijek strpljivo tražim put, način i sredstvo kako da vratim razum, empatiju, ljubav i duh tamo gdje ih je ponestalo. Pobjedama bi trebalo graditi najbolje verzije sebe, a porazima dobijati podsjetnike na još neotkrivene i ‘neutrenirane’ dimenzije sebe kojima opet pobjeđuješ u budućnosti – na takmičenjima, sportskim i životnim. Takve negativne reakcije često više govore o onima koji ih iznose nego o onima na koje su usmjerene. U sportskoj karijeri suočavanje s kritikama je gotovo neizbježno, ali važno je znati da one ne definišu našu vrijednost niti naš uspjeh. Moramo se fokusirati na ono što možemo kontrolisati – naš rad, našu strast i našu posvećenost ciljevima, umjesto da dozvolimo vanjskim uticajima da nas obeshrabre. U tom smislu, znanje i ljubav prema poslu jači su od bilo kakvih komentara ili predrasuda. Iskreno, u mom društvu još nije prošao nijedan događaj da nisam dobila nešto u znaku konja, bez obzira na to što su mi najdraže životinje majmuni i foke. Moja najintimnija maksima su brojne ‘zlatne medalje koje nisu vidljive očima, već srcem’, a to su medalje osvojene na ‘olimpijadi života’.“

Dajana Zoretić je i ovoga puta bila važan šraf u mašineriji „delfina“ te je, nakon završetka meča protiv Mađarske, zasluženo slavila zajedno s vaterpolistima Srbije.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad