Mirza Nikolajev mladi je bh. sankaš. Ima veliko srce za Bosnu i Hercegovinu, koja mu nije osigurala ni adekvatne sanke, kako bi dostojanstveno predstavljao svoju zemlju u svijetu. Ovo je priča o borbi, želji, nadi i snovima prvaka.

“Moje ime je Mirza Nikolajev. Sankaš sam. Reprezentativac BiH. Imam 19 godina. Ove sezone sam se takmičio sa seniorima, iako sam još uvijek junior. Ostvario sam nevjerovatne rezultate, stvarno sam ponosan na njih i nadam se još boljih rezultatima sljedeće godine”, izjavio je Mirza Nikolajev, reprezentativac BiH u sankanju.

Rezultati Nikolajeva u debitantskoj sezoni Svjetskog kupa među seniorima su odlični. 34. mjesto od ukupno 57 takmičara iz 25 zemalja. Mirza se ranije kvalifikovao na devet utrka Svjetskog kupa i ušao u četiri superfinala. Također prije pola mjeseca bh. sankaš zauzeo je 33. mjesto na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Senad Omanović u ovom sportu je 38 godina i trenutno je Mirzin trener.

“Ponosam sam na Mirzu. Kao na čovjeka i mladića, koji je apsolutno u ovom filmu, što mi kažemo. Izuzetan talenat u kojeg vrijedi ulagati“, naglasio je Senad Omanović, trener Mirze Nikolajeva.

Ulaganja institucija od općinskog do državnog nivoa skoro i da nema. Ali Mirza i njegov trener Senad ne odustaju. Ovo su krpljenje sanke stare 12 godina, koje svaki put iznova trener Omanović “oživi” kako bi Mirza u svijetu predstavljao BiH. Na Facebooku je pokrenuta akcija prikupljanja novca “Sanke za Mirzu” i preostalo je još nešto više od 2.000 dolara da bi budući bh. olimpijac mogao dostojanstveno u Peking naredne godine.

“Bez obzira koliko sam ja ponosan kad sam tamo i kada vide BiH. Ko mi dira Bosnu, normalno, dobiće batina. Ali, nekad se zapitam, kako mogu pustiti ovako, da od svojih para, da se zalažemo za nekoga ko se ne zalaže za nas“, navodi Nikolajev.

Šta bi dale sankaške velesile da imaju Mirzu Nikolajeva?

“Dala bi mu sve. Ne samo Njemačka, nego i Kanada i Amerike bi ga ovako raširenih ruku, samo da pokaže volju i želju”, naveo je Omanović.

“Za mene trener više i nije trener koliko je dio porodice”, ističe Nikolajev.

Odricanja su prirodan slijed Nikolajevih, na putu ka uspjehu Mirze, ali opet sve rade zajedno i s pjesmom.

“Ako baš mislite na finansijska odricanja, onda mi to nekako uskladimo, pa se od nečega malo uzme, zarad nečega što je u tom momentu viši cilj. Ali ne žalimo se, malo nam bude neugodno kada nam ljudi nude pomoć, jer mi smo naučili sve da završavamo sami, i nismo naučili puno ili nikako pomoći od drugih“, kazala je Amina Nikolajev, majka Mirze Nikolajeva.

Mirzin otac, Denis, razočaran je lošim pristupom instutucija u BiH prema njegovom sinu i drugim kolegama iz sankaške reprezentacije. Novac je najveći problem. Da li će ga biti za odlazak Nikolajeva na Olimpijadu u Peking?

“Pa ako bude trebalo potrudiću se i dići ću kredit, ali će ići. Sve se svelo na politiku. Pa je li moguće da u ovoj državi samo politika postoji? Ima li u ovoj državi sporta? Ustvari država prepozna sportistu, ali kao gotov proizvod. To su primjer: Tuka, Cerić, Džeko i evo danas ili sutra i moj Mirza. Znači kad bude gotov, ovo je naš dijamant, naš ljiljan i bla bla bla. Odlično, ali treba doći do tog dijamanta“, naveo je Denis Nikolajev.

“Prva emocija koja se javlja je sreća i zadovoljstvo, jer mi je drago zbog njega. Druga stvar je ponos, jer znam kroz šta prolazi sa svim što se dešava i koliko država ulaže u to. I koliko ljubavi i truda ulaže u taj sport”, naglasio je Faris Nikolajev, brat Mirze Nikolajeva.

Dok političari potroše milione budžetskog novca na bijele hljebove, luksuzna službena vozila, razne reprezentacije, Mirza ima poruka za njih i državu: “U suštini hoću da kažem, da ako mi država BiH pomogne u mom putu, ne samo na ovoj sljedećoj Olimpijadi, već i ubuduće, na svjetskim privenstvima, evropskim i svjetskim kupovima, ja sigurno mogu zauzeti prvo mjesto”.

Razmišljajući o prvom mjestu za BiH, Mirza i Senad nastavljaju naporno raditi, želeći samo jedno. Adekvatne uslove i podršku.