U proteklih 50 godina u Turskoj je u četiri navrata vojska zbacila demokratski izabrane vlade.
– Na dan 2. maja 1960. godine bio je proveden vojni udar gotovo bez kapi krvi, a predvodili du ga oficiri i kadeti s vojnih škola iz Istanbula i Ankare, Idućega dana zapovjednik zemaljskih snaga, general Cemal Gursel zatražio je političke reforme i dao ostavku nakon što su njegovi zahtijevi odbijeni.
Čelnici su utemeljili 38-člano Vijeće nacionalnog jedinstva s Gurselom kao predsjednikom. Od 601 čovjeka kojem se sudilo, njih 464 proglašeni su krima. Nad tri bivša ministra, uključujući i premijera Adnana Mendeseta, izvršena je smrtna presuda a za 12 ostalih, među kojima je bio i predsjednik Celal Bayar, smrtna kazna zamijenjena je doživotnim zatvorom.
– U 1971. godini, u tzv. “Memorandumskom vojnom udaru”, vojska je uputila vladi upozorenje da uspostavi red u zemlji nakon mjeseci štrajkova i uličnih sukoba između ljevičarskih i nacionalističkih skupina. Nekoliko mjeseci kasnije premijer Sulejman Demirel odstupio je s vlasti, a koalicija konzervativnih političara i tehnokrata primila se zadaće uspostave reda pod nadzorom vojske. U nekoliko pokrajina proglašeno je izvanredno stanje i nije potpuno ukinuto do rujna 1973.
– Dvanaestog septembra 1980. godine udar je izvelo zapovjedništvo vojske pod vodstvom generala Kenana Evrena. Akcija je uslijedila nakon ponovnog izbijanja uličnih sukoba lijevih i nacionalističkih skupina. Nakon vojnog udara uhapšeni su vodeći političari, a raspušteni su parlament, političke stranke i sindikati. Upravljanje državom preuzelo je petočlano Vijeće nacionalne sigurnosti, koje je suspendovalo dotadašnji ustav, a usvojilo privremeni ustav koji je davao skoro neograničenu moć vojsci.
– “Postmoderni udar” dogodio se 18. juna 1997. godine, kada je premijer Necmettin Erbakan, kojeg su protivnici proglašavali opasnošću za sekularni ustroj zemlje, odstupio s dužnosti pod pritiskom vojske, poslovnih krugova, pravosuđa i politčara. Generali su smatrali da su obavezni djelovati u obrani sekularne države koju je utemeljio Mustafa Kemal Ataturk.
Tajnovita skupina Ergenekon je prvi je put došla na uvid javnosti kad je 2007. tijekom policijske racije pronađen eksploziv u kući u Istanbulu. Naposlijetku su stotine ljudi suđene zbog pokušaja svrgavanja tadašnjeg premijera Tayyipa Erdogana, a 275 časnika, novinara , odvjetnika i ostalih proglašeno je krivima.
Sve su presude poništene 2016. nakon što je prizivni sud presudio da uopće nije dokazano postojanje skupine Ergenekon. Erdogan, koji je 2014. postao predsjednik Turske, u početku je podržavao tužbu ali je kasnije krivio policiju i tužitelje koji pripadaju vjerskom pokretu predvođenom Fethullahom Gulenom. koji živi u dobrovoljnom progonu u SAD, da su inscenirali pokušaj državnog udara.
Novinari su 2010. objavili podatke o zavjeri sekularne grupe koja je htjela izvesti državni udar, kodnog naziva Malj, koji je navodno planiran još od 2003., a koji je navodno imao za cilj izazvati nered u društvu koji bi doveo do rušenja s vlasti Erdoganove stranke Pravde i razvitka. Sud je 2012. zatvorio 300 od 365 optuženih.
Dvije godine kasnije skoro svi osuđeni su oslobođeni nakon što je Ustavni sud presudio da su im bila narušena prava. I ovaj put su za cijelu stvar optuženi sljedbenici Gulena, a on je odbacio sve optužbe.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mrežaTwitter | Facebook.
