Rijetka naseljenosti, jak zdravstveni sustav i politički konsenzus - to su razlozi zbog kojih se Urugvaj bolje probija kroz pandemiju korone od ostalih zemalja Latinske Amerike, poput Brazila ili Perua.

Latinska Amerika je zajedno s SAD-om već tjednima epicentar pandemije koronavirusa. Ali svako pravilo ima svoj izuzetak, a u ovom slučaju je to – Urugvaj. U usporedbi s mnogim drugim latinskoameričkim državama, ova mala zemlja se može pohvaliti odličnim rezultatima, piše DW.

Prema Europskom centru za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC), od 13. ožujka, kada je pandemija službeno započela, Urugvaj je imao samo 1.516 zaraza i 42 smrtna slučaja. Koju strategiju slijedi Urugvaj kako bi izbjegao krizu u kojoj se nalaze njegovi susjedi?

Stručnjaci koje je upitao DW naglašavaju da se radi različitim čimbenicima, i da, kao što je često slučaj u borbi protiv epidemija – oni nisu ograničeni samo na područje zdravstva.

„U početku je želja za nacionalnim jedinstvom bila presudna. Svi ključni akteri su se udružili kako bi se sveobuhvatno borili protiv pandemije”, rekao je za DW Giovanni Escalante, predstavnik Panameričke zdravstvene organizacije u Urugvaju. Pored toga, Urugvaj je uvijek imao dobar sustav aktivnog epidemiološkog nadzora.

„Neviđeni konsenzus”

Gonzalo Moratorio, profesor na Znanstvenom fakultetu Sveučilišta Republike, rekao je za DW da „između donositelja političkih odluka, znanosti i akademskog svijeta postoji neviđeni konsenzus”. To je stručnjacima za borbu protiv pandemije olakšalo rad – aspekt koji su druge države zanemarile.

Prema studiji objavljenoj prije nekoliko dana, u prva tri mjeseca pandemije u Urugvaju nije bilo više od pet karika u lancu prijenosa zaraze. U većini slučajeva, lanac prijenosa zaustavljen je poslije druge karike.

Escalante kaže da je „Urugvaj stekao ogromno i dragocjeno iskustvo u borbi protiv epidemije ospica koja se dogodila 2019.” Vlasti su tada odgovorile sveobuhvatnim programom cijepljenja i uspjele situaciju dovesti pod kontrolu.

Ambiciozna zdravstvena politika

Ali epidemiološko praćenje je samo dio snažnog zdravstvenog sistema za koji oba stručnjaka vjeruju da djeluje kao živi zid. „Radi se o jednom od najotpornijih zdravstvenih sustava u Latinskoj Americi u koji se održivo ulaže već desetljećima”, kaže Escalante.

Politički konsenzus o društvenom značaju takvog zdravstvenog sustava objašnjava zašto je preživio sve političke uspone i padove. „Ovdje u Urugvaju postoji mišljenje da novac za zdravstvo nije trošak, nego investicija”, objašnjava predstavnik Panameričke zdravstvene organizacije.

Pored ambiciozne zdravstvene politike, velika su ulaganja i u obrazovanje i socijalnu politiku. Urugvajski socijalni sustav je u regiji uzor za oblasti kao što su briga o maloj djeci, o starijim osobama i osobama kojima je potrebna njega. Pored toga, ta zemlja je bila prva u Latinskoj Americi koja je, usprkos pandemiji, dozvolila povratak u škole.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.