Priča o bečkom hotelu koji zapošljava samo azilante

Ono što hotel „Mag das“ u glavnom gradu Austrije razlikuje od drugih su – ljudi. U njemu su zaposleni azilanti.

Moni je došla iz Nigerije, Marijan iz Maroka. Svima im je zajedničko što su godinama čekali i dočekali: status azilanta i još važnije - posao. Da poželi dobrodošlicu gostima radni je zadatak recepcionara Dinisa. Na pitanje - kako je – odgovara: „Dobro“.

Tako se završila priča koja je počela bijegom iz Gvineje Bisao brodom do Italije, a zatim vozom do Austrije. Tu se i školovao dok je 10 godina čekao rješenje statusa.

„Ovdje me čini srećnim sloboda govora, što mogu da kažem šta mislim a da me neko zbog toga ne uhapsi ili prebije. Važno je i to što su ovde i najsiromašniji socijalno i zdravstveno zbrinuti“, kaže Dinis za N1.

Sličnih priča ima 30 koliko i radnika hotela u kojem je, ipak, svaka soba drugačija.

„Ovdje se govori 27 jezika, rade ljudi 16 nacionalnosti, a nudimo 68 soba u pet kategorija“, kaže menadžer hotela.

Sve ovo je ipak pionirski pokušaj uključivanja izbjeglica u društvo. Hotel je sa milion i po eura finansirala crkvena organizacija Karitas, čiji aktivisti trenutno hranom, edukacijom i smještajem brinu o 14.000 migranata u Beču.

Iz Caritasa kažu da je veliki problem družina čekanja da izbjeglice dobiju status azilanata u Austriji.

A najveći problem Austrije je što su zbog dobrih uslova migrantima lak plijen. Ovaj posljednji talas izbjeglica doveo je do preispitivanja u Beču - kakva je uloga ostalih austrijskih pokrajina u azilantskom sistemu i još važnije - šta po tom pitanju radi Evropa.

Zato su i Austriji prošle nedjelje odlučili da prekinu s obradom zahtjeva za azil. Razlog je vrlo jednostavan - samo prethodne sedmice stiglo je 2.000 zahtjeva, dok je u prva četiri mjeseca bilo 14.500. Ovaj posljednji potez austrijske vlade ujedno je i opomena ostalim državama članicama Evropske unije da ozbiljnije pristupe problemu izbjeglica.