Dvadeset pet godina nakon rata, Bosna i Hercegovina i dalje pronalazi načine kako se nositi s ratnim traumama, piše američki New York Times, a autor teksta donosi priču o lječilištu ‘Vilina Vlas’ u Višegradu, mjesto kojeg su 1990-tih obilježili stravični ratni zločini.
VEZANE VIJESTI
Pada noć uz kreket žaba i hukanje sova u šumama oko višegradskog lječilišta ‘Vilina Vlas’. Blagi povjetarac šumi kroz borove koji okružuju hotel, kojeg je jedan vodič za turiste opisao kao “savršeno mjesto za romantičnu večer”.
Iako je cijeli dan provela putujući do Višegrada i ovog hotela, Kym Vercoe, australska glumica na odmoru u BiH, nije uspjela da zaspi.
“Probdjela sam cijelu noć”, kazala je u intervjuu za New York Times po povratku u svoju zemlju.
Nakon što je doputovala u Australiju, čitala je o mjestima koja je posjetila, saznavši o mračnoj prošlosti odmarališta u kojem je očekivala odmor iz snova. Tokom rata, hotel je bio mjesto gdje su počinjena silovanja i ubistva, piše New York Times.
Zapitala se da li je na neki način osjetila šta se tamo dešavalo.
“Nisam religiozna, ali bilo je odvratno biti tamo,” kazala je Vercoe.
Istražitelji UN-a izvijestili su 2011. da su u hotelu “zatvorenici više puta silovani”. Istražitelji su detaljno objasnili kako je tokom balkanskih ratova ranih 1990-ih ovim odmaralištem zapovijedala banda srpskih nacionalističkih nasilnika koji su se nazivali Bijeli orlovi i Osvetnici, navodi se u tekstu uglednog lista.
Mnogo njihovih zarobljenika, uglavnom žena bosanskih muslimana, ali i nekih muškaraca, kako su zaključili u UN-u, “nikad više nisu viđeni”. Neke od žena su skakale u smrt sa viših spratova, dok su druge ubijane, “ugušene u sistemu plinskih cijevi u hotelu”.
Dvadeset pet godina nakon sporazuma koji je potpisan u Daytonu a koji je okončao rat, BiH i dalje pronalazi načine kako se nositi s traumama zaostalim iz rata.
Australka s početka priče je odlučila da pretoči svoje iskustvo iz BiH u predstavu, koja je kasnije završila na velikom platnu i filmu pod nazivom ‘Za one koji ne mogu da govore’. Snimljen je pod režiserskom palicom Jasmile Žbanić, bh. autorice, a Vercoe je ostvarila ulogu u ovom filmu.
Ipak, za Bosance i Hercegovce je daleko teže nositi se s užasima rata.
Kao i za većinu stvari u zemlji, postoje oprečna mišljenja i o tome kako tretirati hotel ‘Vilina Vlas’.
Neke muslimanske žrtve žele da objekat bude sravnjen sa zemljom, dok drugi misle da bi trebalo da stoji netaknut sve dok se ne priznaju zločini iz prošlosti. Većina Srba želi da se ovo mjesto oslobodi ratnih mrlja kako bi moglo pomoći lokalnoj zajednici i razvoju, koji se u velikoj mjeri oslanjaju na turizam.
Tim Clancy, Amerikanac koji je od rata živio u BiH i napisao jedini opsežni vodič za BiH na engleskom jeziku, rekao je da se dugo borio s pitanjem “koliko dugo neka zajednica treba biti talac prošlosti.”
Bakira Hasečić, bosanska muslimanka koja je pobjegla iz svog sela u blizini odmarališta 1992. godine nakon kampanje “etničkog čišćenja” od strane srpskih fanatika, opisala je banju ‘Vilina Vlas’, koja je gostima otvorena nakon rata, kao “središte zla”.
Ipak, ne misli kako bi je trebalo zatvoriti.
“Ako bismo zatvorili svako mjesto u BiH gdje su se vršili zločini, morali bismo zatvoriti cijelu zemlju,” istakla je Hasečić, dodavši da je sve što bi ona željela spomen-ploča na ulazu u lječilište, kojom bi se priznali počinjeni zločini.
I sama je žrtva silovanja, trostrukog. Ne na ovoj nego na tri druge, različite lokacije.
Osnovačica je Udruženja žena žrtava rata, intervjuirala je preživjele i svjedočila pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, sudom u Haagu, koji je osudio neke od odgovornih za strahote u banji ‘Vilina Vlas’, uključujući i bivšeg čelnika Bijelih orlova, Milana Lukića.
“Na ovom mjestu nema niti jednog kreveta na kojem žena nije silovana ili ubijena”, rekla je nedavno gospođa Hasečić, pozivajući se na dokaze koje je prikupila, a koji pokazuju da je na ovom mjestu seksualno zlostavljano oko 200 žena, od kojih samo 15 je živo pobjeglo. “Svako ko zna šta se tamo dogodilo, ako je barem malo normalan, ne bi prenoćio tamo.”
Oni koji danas rade tamo, piše autor teksta, od kojih su mnogi premladi da bi imali bilo kakvu ulogu u zločinima iz 1990-ih, žele zaboraviti.
Tokom posjete u kasnu jesen, hotel je bio pun uprkos pandemiji koronavirusa. Opremljene istim tamnim drvenim ormarima i krevetima koji su bili tamo za vrijeme rata, na nekima su se još uvijek nalazili urezani ratni natpisi. 72 sobe nižu se niz duge tmurne hodnike prekrivene zamrljanim crvenim tepisima.
Na pomen rata, osoblje postaje šutljivo ili neprijateljski nastrojeno, piše dalje autor, spomenuvši primjer recepcioniste koji je na upit o zločinima iz 1992. godine odgovorio “internet je pun laži” i “vidite kako je sve lijepo tu”.
Ovog ljeta vlasti Republike Srpske, jednog od dva bh. entiteta, počele su stanovnicima nuditi bonove za besplatna noćenja u banji ‘Vilina vlas’ i drugim odmaralištima u područjima uglavnom “očišćenim” od muslimanskih Bošnjaka tokom rata. To je izazvalo bijes među Bošnjacima, koji su pokrenuli online peticiju, zahtijevajući od Googlea da ukloni ovo odmaralište iz svog pretraživača.
“Ako bi neko odlučio pretvoriti koncentracijske logore Auschwitz-Birkenau u wellness odmaralište savršeno za “opuštajući bijeg vikendom “, biste li im dopustili da ovo promoviraju na Googleu?” navedeno je u peticiji, koju je već potpisalo više od 26.000 ljudi. “Biste li dopustili da se pojavi na Google kartama kao turistički objekt?”
Sve što želimo je jedna rečenica na zidu
Googleov glasnogovornik rekao je da kompanija ulaže “sve napore kako bi objektivno prikazala stvarni svijet što je više moguće”.
Hasečić je kazala da su srpske žene u Višegradu privatno razgovarale s njom o ratnim zločinima srpskih ekstremista, ali da “niko ne može govoriti javno” zbog pritisaka.
Bilal Memišević, jedini bošnjački član gradskog vijeća Višegrada, rekao je da godinama traži da vlasti postave ploču u hotelu u znak sjećanja na žrtve.
“Razumijemo da je lječilište bilo i bit će magnet za turiste i ne tražimo da se ono zatvori”, rekao je. “Sve što želimo je jedna rečenica na zidu koja kaže:” Na ovom su mjestu počinjeni ratni zločini između tog i tog datuma. “
Ali to se, dodao je, pokazalo nemogućim jer je “službeni stav čelnika bosanskih Srba da sve negiraju.”
Olivera Todorović, direktorica turističkog odjela Višegrada koja snažno brani stav da su izvještaji o ratnim zločinima u ovom odmaralištu “pretjerani i nepravedni”, rekla je da želi da cijeli problem samo nestane kako bi posjetitelji mogli uživati u ostalim gradskim znamenitostima poput veličanstvenog mosta preko rijeke Drine iz 16. stoljeća.
“Pokušavamo zaboraviti na ratne godine i razvijati turizam”, rekla je. “Zašto moramo nastaviti razgovarati o prošlosti?”
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
