Akademici s Oxforda pili iz pehara napravljenog od ljudske lobanje

Lobanja-pehar, izrađena od odrezanog i uglancanog gornjeg dijela lobanje, ukrašena srebrnim obodom i postoljem, redovno se koristila tokom svečanih večera na Koledžu Worcester, Oxford, sve do 2015. godine, prema riječima prof. Dana Hicksa, kustosa svjetske arheologije na univerzitetskom Muzeju Pitt Rivers.
Hicks, čija nadolazeća knjiga Every Monument Will Fall ("Svaki spomenik će pasti") prati "sramotnu historiju lobanje", navodi da se pehar kasnije koristio i za posluživanje čokolada kada je počeo propuštati vino.

Arheolog navodi da je rastuće negodovanje među kolegama i gostima zaustavilo ovu praksu u zajedničkoj prostoriji profesora, a 2019. godine koledž je pozvao Hicksa da istraži porijeklo lobanje i kako je postala "neka bolesna vrsta posuđa".

Hicks ističe da se debate o nasljeđu kolonijalizma obično fokusiraju na istaknute Britance koji su od toga profitirali, poput Cecila Rhodesa ili Edwarda Colstona, koji su ovjekovječeni spomenicima, predmetima ili institucijama s njihovim imenima.

Međutim, on želi pokazati kako su identiteti žrtava kolonijalne vladavine često izbrisani iz historije, jer su, uslijed rasističkih ideja o britanskoj kulturnoj i bijeloj nadmoći, smatrani nevažnima. "Dehumanizacija i uništenje identiteta bili su dio nasilja", dodao je arheolog.

Kome je pripadala lobanja?

Hicks nije pronašao nikakav zapis o osobi čiji su ostaci iskorišteni za lobanju-pehar, iako je ugljikovo datiranje pokazalo da je lobanja stara oko 225 godina. Veličina i okolnosti sugeriraju da potiče s Kariba i da je moguće pripadala porobljenoj ženi.

Za razliku od toga, britanski vlasnici pehara su dobro dokumentovani. Pehar je 1946. donirao Koledžu Worcester bivši student George Pitt-Rivers, čije je ime ugravirano na srebrnom obodu. On je bio eugeničar i tokom Drugog svjetskog rata interniran od strane britanske vlade zbog podrške fašističkom vođi Oswaldu Mosleyju.

Pehar je bio dio manje poznate privatne zbirke njegovog djeda, viktorijanskog britanskog vojnika i arheologa Augustusa Henryja Lanea Foxa Pitt Riversa, osnivača Muzeja Pitt Rivers 1884. godine.

Stariji Pitt Rivers je kupio lobanju-pehar te iste godine na aukciji kod Sotheby’sa. Tadašnji opis pokazuje da je imala drveno postolje s uloženim šilingom kraljice Viktorije ispod. Srebrni žigovi pokazuju da je izrađena 1838. godine, na dan njene krunidbe.

Prodavač je bio Bernhard Smith, advokat i diplomac Oriel koledža u Oxfordu, koji je uglavnom skupljao oružje i oklop. Hicks pretpostavlja da je pehar dobio na poklon od oca koji je služio u Kraljevskoj mornarici na Karibima.

Zastupnica Laburističke stranke Bell Ribeiro-Addy, predsjedavajuća sveparlamentarne grupe za afričke reparacije, izjavila je: "Zgrožavajuće je pomisliti da su profesori Oxforda, sjedeći u ovoj utvrdi privilegija, koja je i sama obogaćena kroz stoljeća kolonijalnog nasilja i eksploatacije, ispijali piće iz ljudske lobanje koja je možda pripadala porobljenoj osobi i koja je toliko malo cijenjena da je pretvorena u predmet".

Portparol Koledža Worcester rekao je: "U 20. stoljeću, ova posuda se povremeno izlagala zajedno s kolekcijom srebra i koristila kao posuđe. Koledž ne posjeduje podatke o učestalosti, ali upotreba je bila ozbiljno ograničena nakon 2011, a posuda je potpuno povučena prije 10 godina".

Nakon savjetovanja sa stručnjacima iz oblasti nauke i prava, upravno tijelo koledža odlučilo je da se lobanja-pehar pohrani u arhiv "na dostojanstven način, s trajno onemogućenim pristupom", dodao je portparol. "Kako dr. Hicks priznaje u svojoj knjizi, koledž je postupio etički i promišljeno".

Knjiga također dokumentuje i druge lobanje opljačkane s kolonijalnih bojišta od strane poznatih viktorijanaca, koje su izlagali u svojim domovima ili donirali muzejima. Među njima je i feldmaršal Lord Grenfell, po kojem je nazvana kula u Kensingtonu, koji je iskopao lobanju zulu-komandanta dvije godine nakon što ga je britanska vojska ubila u bici kod Ulundija 1879. godine.