Američki udar je smanjio ali ne i uništio iranske nuklearne kapacitete

U tekstu objavljenom u magazinu Politico, Acton navodi da su izjave Trumpa i Vancea, prema kojima su ključni iranski objekti "potpuno uništeni", previše samouvjerene. On napominje da, iako je napad nanio ozbiljnu štetu objektima poput podzemne postrojenja za obogaćivanje urana u Fordou, Iran i dalje posjeduje visoko obogaćeni uran, rezervne dijelove za centrifuge i stručni kadar, što čini tzv. "trijadu" dovoljnu za obnovu programa.

Prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), Iran je do sredine maja imao oko 400kg uranija obogaćenog na 60 posto – dovoljno za izradu nekoliko nuklearnih bojevih glava nakon dodatnog obogaćivanja. James M. Acton ukazuje da IAEA vjerovatno ne zna gdje se nalazi taj materijala, jer je Teheran navodno izmjestio zalihe na nepoznatu lokaciju.

Acton ističe da se visoko obogaćeni uranij pohranjuje u male cilindre, nalik bocama za ronjenje, koje je izuzetno teško locirati, čak i uz sofisticirane obavještajne resurse SAD-a i Izraela. Osim toga, Teheran ima zalihe dijelova za centrifuge, koje su takođe kompaktne i lako prenosive.

Iako su objekti pogođeni, stručnjaci i naučnici, kako smatra James M. Acton, vjerovatno su preživjeli, jer je Iran evakuirao ključne pogone uoči napada. Ako bi se odlučio na izgradnju novog, manjeg postrojenja, ono bi moglo biti operativno za manje od godinu dana, potencijalno i znatno ranije, kaže Acton.

Još više zabrinjavajuće je što bi napadi SAD-a mogli bi podstaći Iran da konačno donese političku odluku o prelasku s obogaćivanja urana na stvarnu izradu nuklearne bombe. Acton podsjeća da je američka obavještajna zajednica već ranije procijenila da bi upravo napad na Fordo mogao biti okidač za takvu odluku Teherana.

Proces tzv. "naoružavanja", odnosno pretvaranja obogaćenog urana u funkcionalnu nuklearnu bojevu glavu, mogao bi, prema optimističnim procjenama, potrajati oko godinu dana. No, Acton naglašava da se taj proces i dalje može odvijati paralelno s proizvodnjom urana, što dodatno skraćuje ukupno vrijeme do moguće izrade oružja.

Upozorava i da postoji mogućnost da Iran već ima tajno operativno postrojenje za obogaćivanje, gotov dizajn za oružje i da je u stanju izraditi bombu za svega nekoliko mjeseci, što bi predstavljalo najgori scenarij.

U najboljem slučaju, navodi Acton, dodatne vojne operacije bi mogle uništiti preostale zalihe urana i opreme. Ali čak i tada, Iran posjeduje znanje i iskustvo koje bi mu omogućilo da u roku od nekoliko godina ponovo izgradi svoj nuklearni program što se, kako kaže, ne bi smjelo slaviti.

Na kraju, Acton upozorava da Trumpova izjava o pobjedi nosi rizik da se pretvori u novi "misija završena" trenutak, podsjećajući na slične izjave iz prošlih sukoba koje su se pokazale preuranjenima.