Amerika se priprema za "neizbježnu" katastrofu: Zemljotres magnitude 9 pogodit će obalu SAD-a

Zemljotresi u zoni subdukcije često uzrokuju nagle pokrete i promjene na dnu okeana, izazivajući cunamije dovoljno velike da potpuno izbrišu obalne zajednice s mape. Sjećate li se katastrofe u nuklearnoj elektrani Fukushima? Japan je 2011. godine pogodio zemljotres magnitude 9, sličan onome što očekujemo ovdje na zapadnoj obali i izazvao je cunami razornih razmjera.

Chris Goldfinger je geolog u Oregonu koji proučava zemljotrese i svjedočio je iz prvog lica kako izgleda kad se zatrese tlo u Japanu kada je zemljotres udario.

"Izašli smo van i samo gledali kako se zgrade pomiču, jarboli za zastave kako se njišu, i osjećali smo se kao da se cijela Zemlja pretvorila u tekućinu, a ipak smo mogli osjetiti ovu ploču koja se struže ispod nas. I dok smo to gledali, znali smo da se na sjeveroistoku Japana e očekuje ništa jače od otprilike 8,4, ali kada je doseglo tri minute i prošlo preko tri minute, znali smo da je to mora biti devetka", ispričao je Goldfinger za PBS Terra.

Cunami ubio 16.000 ljudi

Zbog duge historije zemljotresa, Japan je bio tako dobro pripremljen da je ovaj megapotres uništio relativno mali broj zgrada, ali nisu očekivali veličinu cunamija koji je uslijedio.

Allison Perch, inženjerka iz Oregona, posjetila je Japan nakon toga.

"Srušilo je većinu njihovih zidova od cunamija, poplavilo ogromne dijelove japanske obale. Ubilo je 16.000 ljudi, a mi smo bili tamo šest do osam sedmica nakon cunamija, išli smo i stajali tamo i mirisali miris ribe. I možete zamisliti gdje je voda otišla jer možete vidjeti vodene linije na drveću, na brdima oko nje. Možete vidjeti dijelove ljudskih života razbacane okolo. Dakle, kao stanovniku Oregona, to je zaista teško znati da tako će naša obala izgledati", rekla je Perch.

I dok je potres u Tohokuu u Japanu bio najskuplja prirodna katastrofa u svjetskoj historiji, na zapadnoj obali Sjedinjenih Država nisu ni približno toliko spremni kao Japan za ovu vrstu katastrofe.

"Da je to bila kaskadija i da sam bio na poslu, moja zgrada bi se srušila. Nema sumnje u to. Možda bih izašao, možda ne bih, ali bi nestala", mišljenja je Goldfinger.

Svi su mislili da je Kaskadija aseizmička, što znači da nema zemljotresa, jer je historijski gledano to i bila. Bila je mrtva tišina.

Subdukcijska zona Kaskadija je rasjed od 600 milja, koji se proteže od sjeverne Kalifornije do Britanske Kolumbije. Tokom posljednjih 10.000 godina, geološki zapisi pokazuju da je ovdje bilo 41 subdukcijski zemljotres, što u prosjeku iznosi otprilike jedan svakih 250 godina. Posljednji se dogodio 1700. godine.

To je prije 325 godine. Od tada, napetost duž zone subdukcije polako raste dok se ploča Juan de Fuca stalno uvlači ispod Sjevernoameričke ploče. Rub ploče se nastavlja postepeno savijati i izvijati, a jednog dana će otpustiti tu napetost uzrokujući do pet minuta snažnog podrhtavanja i izazivajući ogroman cunami koji bi u nekim područjima mogao doseći visinu od 30 metara.

Animacija koja simuliše katastrofu

Ako biste gledali Portland ili Seattle iz ptičje perspektive, vrlo brzo nakon početka podrhtavanja, mostovi i druga duža infrastruktura će se iskrivljavati i otpadati sa svojih temelja. Vidjeli biste kako se neojačane zidane zgrade počinju rušiti", pojašnjava Perch.

"Ovdje se doprema i skladišti 95% goriva Oregona i jugozapadnog Washingtona. Ovi rezervoari će se deformisati, prolit će se. Bilo kakva vrsta iskre ili metala koji se međusobno udaraju također bi mogli izazvati požar. Zemljotres u subdukcijskoj zoni Kaskadija bit će jedna od najgorih katastrofa koje je Amerika ikada vidjela", smatra inženjerka.

Zvaničnici u Portlandu, Oregon, kreirali su animaciju koja prikazuje kako će izgledati jedan od najprometnijih mostova na sjeverozapadu ove države ako bi ga pogodio zemljotres. I ne izgleda lijepo.

Po ovoj animaciji, nakon zemljotresa, preživjeli duž obale u gradovima poput Seasidea, Oregon, imat će samo 20 minuta za evakuaciju prije nego što udari masivni cunami.

"Na mjestu poput Seasidea, ono što trebamo učiniti je da se odavde popnemo na brda odmah tamo. To je vrlo ravna staza, nije tako daleko. To je vrlo izvodljiva evakuacija, ali ovdje postoji problem jer nema načina da se stigne tamo bez prelaska jednog od ovih mostova. Mostovi su izgrađeni prije tektonskih ploča, tako da uopće nemamo naknadnih radova. Ako se ovi mostovi sruše, ljudi koji pokušavaju evakuisati imat će problem. Morat će preplivati ​​rijeku, a zatim nastaviti evakuaciju uzbrdo", ističe Goldfinger.

Novi propisi

Michael Weber je izvođač radova specijalizovan za adaptaciju kuća kako bi im se povećale šanse da prežive zemljotres.

"Imate kuću koja je izgrađena 1911. godine. Tada zaista nije postojao građevinski propis. Ta kuća stoji na temeljima zahvaljujući gravitaciji. To ćemo ispraviti. Prikupit ćemo ta opterećenja zemljotresa i unijeti ih u temelj kako bismo spriječili da se kuća pomjeri s temelja. Dakle, velika većina našeg rada odvija se ispod kuće. U ovom slučaju, podrum", pojasnio je Weber koji je pokazao na šperploču izgrađenu po narudžbi, koja je dizajnirana za opterećenja zemljotresa.

"I instalirat će se ovako kako bi se ta opterećenja iz grede prebacila u prag. Zatim ćemo ugraditi bočnu ploču i nastaviti taj put opterećenja u temelj. Najvažnija adaptacija je jačanje veze od zida do podova i temelja", rekao je.

Mark Ginsberg je vođa tima za hitne slučajeve u Portlandu i već više od deset godina se priprema za veliki zemljotres.

Uprkos tome što živi i diše u pripremi za katastrofe, Ginsberg iznenađujuće ne djeluje previše preplavljeno neizbježnim zemljotresom.

Pet najvažnijih stvari u kući

"To nije ono što me drži budnim noću jer znam da to ne mogu kontrolisati. Razumijem gdje živim i razumijem da je to mogući rizik. Ali također znam da ako uradim neke pripreme i ako odem na obuke, nate, ove godine sam ponovo završio obuku iz prve pomoći i upotrebe AED-a. To su dijelovi koje mogu uraditi i koje mogu kontrolisati", istakao je.

Ginsberg je istakao pet najvažnijih stvari koje treba imati u kući ili garaži kada se "pripremate za veliki događaj".

"Hrana dugog trajanja, voda - četiri litre po osobi dnevno. Dobri aparati za gašenje požara, što ih je više, to je bolje. WC sa dvije kante. Alat za isključivanje plina 4 u 1", kazao je Ginsberg.

I dok se Amerikanci pripremaju za "neizbježan" megapotres, stručnjaci ističu da je bitno se pripremiti i za vrijeme nakon potresa.

Mali koraci danas za početak priprema poput kupovine galona vode ili nekoliko dodatnih konzervi supe za vašu ostavu mogu mnogo pomoći. Za početak.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad