Analiza: Sigurnosni savezi sa SAD-om učinili su zaljevske države ranjivijima

Kako navode Khalid al-Jaber, izvršni direktor organizacije Middle East Council on Global Affairs, i Omar H. Rahman, saradnik u Middle East Council on Global Affairs, zaljevske države nisu željele ovaj rat, niti su željele biti dio njega.

U sedmicama koje su prethodile američko-izraelskim napadima na Iran, lideri zemalja Perzijskog zaljeva hitno su radili na sprečavanju eskalacije. Javno su naglašavali neutralnost i zabranili korištenje svoje teritorije za pokretanje ofanzivnih operacija protiv Teherana. Cilj je bio jasan: izbjeći da postanu bojno polje u sukobu koji nisu pokrenuli niti podržali.

"Međutim, nakon što je američki predsjednik Donald Trump postavio maksimalističke zahtjeve usmjerene, u suštini, na demilitarizaciju Irana - uz masovno gomilanje vojske kao podršku tim zahtjevima - diplomatski napori zaljevskih država su propali", pišu oni.

Od izbijanja neprijateljstava Iran je područje Zaljeva pretvorio u ključno poprište odvraćanja. Američke vojne instalacije širom regiona našle su se pod snažnim napadima.

Udari su se brzo proširili i na civilnu i ekonomsku infrastrukturu. Energetska postrojenja, luke i logistički centri - ključni ne samo za ekonomije Zaljeva nego i za globalna tržišta - postali su tačke pritiska u iranskoj strategiji preživljavanja, koja se zasniva na brzom povećanju i raspodjeli troškova američko-izraelske kampanje protiv Islamske Republike.

Politički neutralne, a duboko uvučene u rat

Autori smatraju da zaljevske države nisu pogrešno procijenile rizike. "Ipak, sada se suočavaju s paradoksom: politički su neutralne, ali operativno duboko uvučene u sukob".

Zatim objašnjavaju:

"Ovo nije konvencionalni regionalni rat s jasnim frontovima. Radi se o višedimenzionalnom sukobu u kojem je sama geografija pretvorena u oružje. Energetska infrastruktura, pomorski koridori, obavještajne mreže, kontrola zračnog prostora i finansijski sistemi postali su instrumenti pritiska".

Za Iran vojna logika proizlazi iz strukturalnih ograničenja. Teheran ne može napasti teritorij SAD-a, niti može parirati američkoj pomorskoj i zračnoj nadmoći na globalnom nivou. Njegove najrealnije mete su Izrael i američka imovina u regionu - baze, osoblje i infrastruktura smješteni u susjednim državama. Zbog toga politička neutralnost gubi značaj, a arapska teritorija postaje praktično poprište odvraćanja.

Ova dinamika ima posebne karakteristike. "U većini ratova glavni teret borbi snose direktni protivnici. U ovom slučaju blizina Zaljeva Iranu i njegova duboka integracija u američku sigurnosnu arhitekturu čine ga dijelom ratnog prostora. Vojne baze koje su se decenijama smatrale stubovima sigurnosti sada nose rizik eskalacije. Ono što je trebalo biti štit sve više liči na magnet".

Ranjivost dodatno povećava agresivna strateška politika Washingtona. Zaljevske vlade su više puta signalizirale da se protive širem ratu s Iranom upravo zbog tih rizika. Ipak, eskalacija je nastavljena, u velikoj mjeri vođena izraelskim prioritetima i američkim strateškim procjenama koje nisu u potpunosti uvažile izloženost Zaljeva. Kako zaključuju autori, poruka za regionalne lidere je uznemirujuća: američki sigurnosni kišobran i dalje je snažan, ali može biti potisnut interesima koji nisu njihovi.

To saznanje nije sasvim novo. Nakon ranijih napada iranskih saveznika na njihovu teritoriju, zaljevske države su već uočile ograničenja američkih sigurnosnih garancija. To objašnjava diplomatski zaokret Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata prema obnovi odnosa s Iranom, uz posredovanje Katara i Omana. Cilj je bio upravo smanjiti rizike koji se sada materijaliziraju.

Dodatni šok dogodio se u septembru 2025. kada je Izrael napao lidere Hamasa u Dohi, dok je Washington stajao po strani. Time je dodatno doveden u pitanje smisao američke sigurnosne arhitekture, jer je Trumpova administracija dopustila izraelski napad na teritoriji saveznika u Zaljevu. Trump je kasnije pokušao umiriti partnere jačanjem formalnih sigurnosnih aranžmana, poput sporazuma s Katarom.

Ipak, najnovija američka odluka da uđe u rat izbora, koji je brzo zahvatio čitav region, oslabila je značaj tih sporazuma i razotkrila njihove slabosti.

Dvije loše opcije

Iranska ratna strategija odražava kombinaciju očaja i proračuna. Suočen s egzistencijalnom prijetnjom, Teheran je proširio poprište sukoba izvan direktne konfrontacije s Izraelom i američkim snagama. Napadi na američke objekte u Zaljevu šalju dvostruku poruku: Washingtonu da eskalacija ima cijenu po regionalnu stabilnost i globalna tržišta, a zaljevskim državama da prisustvo zapadne vojne infrastrukture nosi posljedice u vrijeme rata.

Situaciju dodatno komplikuju odnosi UAE-a i Bahreina s Izraelom, koji uključuju sigurnosnu i obavještajnu saradnju. U iranskim procjenama to briše granicu između neutralnog domaćina i aktivnog partnera.

U tom kontekstu iranski napadi na energetsku infrastrukturu i prijetnje plovidbi kroz Hormuški moreuz dio su šire strategije pritiska. Zatvaranje katarske proizvodnje ukapljenog plina i najveće saudijske rafinerije u Ras Tanuri već je izazvalo potrese na energetskim tržištima. Teheran računa da će rast cijena energije i poremećaji u trgovini natjerati velike sile da izvrše pritisak na Washington da smanji eskalaciju.

Ipak, to je rizična strategija. Ozbiljni poremećaji u snabdijevanju mogli bi natjerati industrijske sile da direktnije intervenišu kako bi zaštitile transportne rute.

"Zaljevske države sada imaju dvije loše opcije. Prva je dublje operativno vezivanje za Washington, što bi ih gotovo sigurno pretvorilo u glavne mete. Druga je strategija odvraćanja uz suzdržanost - jačanje protuzračne odbrane i zaštite infrastrukture, uz izbjegavanje formalnog uključivanja u ofanzivu protiv Irana", navodi se u analizi.

"U takvom okruženju neutralnost ne može značiti pasivnost. Ona zahtijeva snažnu odbranu, aktivnu diplomatiju s Teheranom i Washingtonom te ekonomsku otpornost. Ključni cilj zaljevskih država nije određivanje sudbine Irana, nego sprječavanje da njihova teritorija, infrastruktura i razvoj postanu glavno bojno polje ovog rata", dodaje je.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad