Posebna misija
Špijuni vrebaju u Briselu: Zvaničnici EU uče kako im se kradu tajne, čak i iz korpi za smeće

Strah od špijunaže sve je prisutniji u institucijama Evropske unije, a Brisel je pronašao neobičan način da svoje zvaničnike pripremi za moguće prijetnje. Zaposleni u Evropskoj komisiji i Evropskom parlamentu prolaze posebne obuke tokom kojih se i sami stavljaju u ulogu špijuna, pokušavajući otkriti osjetljive informacije o drugim osobama. Od pretraživanja kancelarija i korpi za otpatke do prepoznavanja zamki koje uključuju romantične odnose, cilj je pokazati koliko lako povjerljivi podaci mogu završiti u pogrešnim rukama.
Kako ekskluzivno otkriva POLITICO, pozivajući se na tri osobe upoznate s internim sigurnosnim obukama, zvaničnici Evropske komisije i Evropskog parlamenta učestvuju u simulacijama osmišljenim da ih nauče prepoznavanju špijunskih metoda i zaštiti osjetljivih informacija.
Romantični odnosi kao špijunska zamka
Zabrinutost zbog stranih obavještajnih aktivnosti u Briselu dodatno je porasla nakon otkrića da su mađarski obavještajci navodno pokušavali regrutovati doušnike unutar institucija Evropske unije.
Posebna pažnja posvećena je takozvanoj metodi honeypot, u kojoj se lični ili romantični odnosi koriste za izvlačenje povjerljivih informacija ili stvaranje mogućnosti za ucjenu.
Jedan zvaničnik Evropskog parlamenta rekao je za POLITICO da je tokom sigurnosnih upozorenja posebno istaknuta opasnost od takvih situacija.
Generalna direkcija Evropskog parlamenta za sigurnost savjetovala je zaposlenima da izbjegavaju kompromitirajuće lične situacije i budu oprezni prema osobama koje pokazuju neuobičajeno veliko zanimanje za njihov posao ili su sumnjivo prijateljski nastrojene.
Kao jedan od primjera rizika navodi se slučaj Jensena Huanga, koji je prošle sedmice podnio ostavku na mjesto izvršnog direktora američkog proizvođača čipova Nvidia, nakon otkrića o njegovim privatnim odnosima i sumnji da je bio meta kineske obavještajne operacije.
Posebna misija: Provalite u kancelariju i pronađite tajne
Jedna od najneobičnijih obuka nosi naziv "Cyber Escape Game", odnosno igra bijega s elementima sajber sigurnosti.
Riječ je o 45-minutnoj simulaciji u kojoj timovi od najviše pet službenika dobijaju zadatak da preuzmu ulogu špijuna.
Njihova misija je da uđu u privatnu kancelariju i pronađu što više informacija o osobi koja je njihova meta.
"Ne propustite priliku da postanete špijun u kancelariji!", navodi se u pozivnici za obuku koju je imao uvid POLITICO.
Učesnici potom kombinuju informacije pronađene u kancelariji s javno dostupnim podacima na internetu, pokušavajući prikupiti dovoljno detalja za pristup online računima i privatnim podacima.
"Zamoljeni smo da tražimo informacije u jednoj kancelariji. Cilj je bio da shvatimo koliko toga možemo saznati kombinovanjem informacija koje pronađemo na internetu s detaljima pronađenim u kancelariji ili korpi za otpatke", ispričao je službenik Evropskog parlamenta koji je učestvovao u obuci.
Ovakve simulacije pokazuju da čak i naizgled beznačajni dokumenti, bilješke ili odbačeni papiri mogu sadržavati informacije korisne za špijuniranje.
Obuku prolaze i pripravnici
Iako ova obuka nije nova, njeno postojanje dosad nije bilo poznato javnosti.
Program je razvio direktorat za sajber sigurnost pri DG DIGIT-u, službi Evropske komisije nadležnoj za digitalne usluge.
Obuka je dostupna putem internog sistema za učenje, a mogu je pohađati stalno zaposleni, privremeni radnici, pa čak i pripravnici.
Jedan zvaničnik Komisije opisao je i zasebnu kontraobavještajnu vježbu tokom koje su učesnici morali identificirati sumnjive predmete raspoređene po prostoriji, koji bi potencijalno mogli poslužiti za prisluškivanje ili druge oblike špijuniranja.
Obavještajne službe upozoravaju evropske zvaničnike
Osim internih simulacija, zvaničnici EU dobijaju i upozorenja direktno od obavještajnih službi.
Agencije, među kojima je i belgijska Služba državne sigurnosti, organizuju posebne brifinge za zastupnike Evropskog parlamenta i druge evropske zvaničnike.
Na tim sastancima upozoravaju ih na metode stranih obavještajnih službi, načine na koje se pokušavaju približiti potencijalnim metama i mjere koje mogu preduzeti kako bi zaštitili sebe i povjerljive informacije.
Sve ove aktivnosti pokazuju koliko ozbiljno evropske institucije shvataju mogućnost špijunaže, ali i koliko jednostavne svakodnevne situacije mogu postati sigurnosni rizik.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare