Francuska preduzima dalji korak u zabrani vjerske odjeće i simbola i namjerava da ubuduće zabrani nošenje takozvane abaje u školama. Abaja je dugi, lagani ogrtač, koji neke muslimanke nose preko svoje odjeće..

Nakon stupanja na dužnost krajem jula, ministar obrazovanja Gabrijel Atal izjavio je da je odlazak u školu u abaji “vjerski gest” i da želi da preduzme mjere protiv toga. Ranije su sindikati nastavnika pozvali da zauzme jasan stav s obzirom da je sve više učenica dolazilo na čas u ovoj odjeći. Francuska muslimanska krovna organizacija je tvrdila da nije u pitanju vjerska odjeća, a ljevičarski političari su takođe protestovali i govorili o „policiji za odjeću“ – uzalud, piše DW.

Francuska – sekularna država

Francuska sebe vidi kao sekularnu zemlju u kojoj država i religija treba da budu strogo odvojene. Zakon o tome je donijet 1905. godine i prvobitno je imao za cilj da obuzda uticaj katolicizma. Prema anketama, za većinu Francuza, takozvani laicizam ili sekularizam je i dalje osnovna vrijednost republike, samo manjina sebe opisuje kao religiozne.

Danas se razdvajanje uglavnom odnosi na islam, iako je njegov udio u ukupnom stanovništvu još uvijek prilično mali: procjenjuje se da je samo oko osam odsto stanovništva muslimansko.

Šta je dozvoljeno – a šta zabranjeno?

U Francuskoj je 1994. godine stupio na snagu zakon koji je zabranio nošenje upadljivih vjerskih simbola u školama, a 2004. je uslijedila potpuna zabrana nošenja marama u školama. Kipa, pokrivalo za glavu za jevrejske muškarce, i veliki hrišćanski krstovi takođe su zabranjeni u učionici.

Od 2010. godine zabranjeno je i van škole nošenje burke koja pokriva čitavo tijelo. Poslanici su se od 2018. takođe obavezali da se uzdržavaju od upotrebe simbola koji bi mogli da ukazuju na vjersku pripadnost. Sa izuzetkom Alzasa, marame su zabranjene u javnim zgradama, nema javnih vjerskih časova, javnih jaslica ili drugog dana slavlja za Božić. Privatnim kompanijama je takođe dozvoljeno da donesu zabranu nošenja marama. Od prošle godine žene više ne smiju da nose burkini, odnosno kupaći kostim za cijelo telo, na javnim bazenima.

Komplikovan odnos Njemačke prema religiji

Francuska je uvela vjerovatno najstrože propise unutar Evropske unije. Pogled na druge evropske zemlje pokazuje prilično nejedinstvenu sliku, Njemačka trenutno čak čini korak unazad – ali generalno gledano, ona takođe ima mnogo složeniji odnos prema religiji.

Savezna Republika Njemačka je daleko od francuskog sekularizma: Osnovni zakon ne predviđa striktno razdvajanje. Država mora biti neutralna i tolerantna prema svim pogledima na svijet i religijama. Međutim, država i hrišćanske crkve su blisko povezane i sarađuju u mnogim oblastima – na primjer u prikupljanju crkvenih poreza, u vjerskoj nastavi u državnim školama ili u zaštiti hrišćanskih praznika.

Stvari izgledaju malo drugačije kada se radi o islamu. Debata o maramamatraje decenijama, a pokrenuta je žalbom njemačko-avganistanske učiteljice Ferešte Ludin, kojoj nije dozvoljen ulazak u školu zbog njene marame.

Njena tužba je tada propala, ali se situacija od tada promijenila za muslimanke koje nose marame. Ovog ljeta Berlin je postao posljednja savezna pokrajina koja je dozvolila učiteljicama da nose marame. U Sjevernoj Rajni-Vestfaliji već nekoliko godina postoji i islamska vjerska nastava, a islamska teologija je predmet koji se predaje na univerzitetu. U isto vrijeme, mnoge muslimanske zajednice još uvijek nemaju korporativni status, a pitanje muslimanskih vojnih dušebrižnika još uvijek se raspravlja u Bundesveru.

Belgija slijedi taj primjer

I u Belgiji, zemlji sa dugom kolonijalnom istorijom – poput Francuske – sa pet odsto udjela muslimana u ukupnom stanovništvu, već duže vrijeme se vodi debata o nošenju vjerskih simbola.

Pokrivanje cijelog tijela zabranjeno je u javnosti od 2011. Belgija je bila druga evropska zemlja poslije Francuske koja je zabranila burku. Ko se ne pridržava, mogao bi čak da na nekoliko dana završi u zatvoru. Međutim, poslije tužbe roditelja više nema opšte zabrane nošenja marama. Burkini je takođe ponovo dozvoljen nakon sudske presude 2018.

Gdje postoje druge zabrane pokrivanja lica?

I u drugim zemljama je zabranjena burka u obrazovnim ustanovama, na primjer u Holandiji, Luksemburgu, Norveškoj, Austriji ili Danskoj. Onaj ko ovo prekrši može da plati kaznu i do 150 evra, kao u Holandiji i još nekim zemljama. Za kritičare, zabrana je čisto simbolična politika, jer je udio žena koje nose burke svuda veoma nizak i teško se kažnjava u praksi.

U mnogim zemljama ne postoji opšta zabrana nošenja marama u školama – pa čak ni zabrane abaje. U Holandiji, međutim, može se uvesti zabrana u privatnim školama. Slično kao u Belgiji, u Austriji je bila zabrana nošenja marama u školama. Međutim, ovo je poništio Ustavni sud 2020. godine jer su sudije smatrale da se time krši princip ravnopravnosti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad