Kuda Trump vodi Ameriku?

Foreign Policy navodi da oni koji vide poteze ove administracije kao puki haotični splet impulzivnih postupaka promjenjivog predsjednika propuštaju širu sliku.

Trump i njegov tim slijede relativno koherentnu viziju, koju je najbolje razumjeti kao spoj četiri glavna, međusobno povezana projekta: sociokulturnog, ekonomskog, političkog i vanjskopolitičkog. Da bismo razumjeli kuda Trump pokušava odvesti Sjedinjene Države, potrebno je sagledati svaki od ovih projekata u njegovom vlastitom kontekstu. Zajedno, oni imaju za cilj da prepišu vrijednosti, norme i ciljeve koji čine samu srž američkog nacionalnog identiteta, usmjeravajući zemlju ka suštinski konzervativnijem, introspektivnijem i manje demokratskom pravcu.

Konzervativno društvo

Prvi projekat Trumpove administracije jeste sociokulturna transformacija američkog društva, sa ciljem da ono postane temeljno konzervativnije u brojnim aspektima.

Administracija definiše “konzervativno” i na poznate i na nove načine. Prihvaća tradicionalne prioritete kulturnog rata, uključujući zakon i red, takozvane tradicionalne društvene vrijednosti, te veću ulogu religije u javnom životu. Ali na to nadograđuje izražen anti-elitizam, posebno kroz napade na elitne univerzitete, što je kontrast uobičajenom ekonomskom i kulturnom elitizmu američkog konzervativizma.

Ove vrijednosti oblikuju pitanja u fokusu Trumpove sociokulturne agende. Rigidne imigracione politike imaju za cilj jačanje zakona i reda, smanjenje anksioznosti bijelog stanovništva u pogledu statusa, te smanjenje konkurencije za radna mjesta među radničkom klasom. Pokušaji da se eliminiraju inicijative za raznolikost, jednakost i inkluziju (DEI) u javnim i privatnim institucijama odražavaju želju administracije da poništi ono što vidi kao višedecenijsko progresivno preoblikovanje društva.

Pored toga, administracija sprovodi i druge promjene u socijalnoj politici, oslanjajući se ili na tradicionalne kulturne vrijednosti ili na novu MAGA populističku ideologiju. To uključuje: ublažavanje regulacije oružja, ograničavanje pristupa abortusu i kontracepciji, favorizovanje hrišćanskih vrijednosti u javnom životu, povećanje izbora škola, razgradnju Ministarstva obrazovanja, mijenjanje politika prema transrodnim osobama, napade na medicinski konsenzus o dječijim vakcinama, među ostalim mjerama.

Preoblikovana ekonomija

Dok preoblikuju društvo, Trump i njegov tim žele i preurediti američku ekonomiju. Naglasak stavljaju na glavne stavke konzervativne ekonomske agende: niži porezi, manje regulacije, te veća proizvodnja energije – naročito iz fosilnih goriva. Iako ovo podsjeća na prethodne republikanske administracije, Trumpov tim ide znatno dalje – ne samo da želi smanjiti regulacije, već pokušava u potpunosti demontirati regulatornu državu, te ne samo da ignoriše klimatsku krizu, već aktivno preokreće napore za njeno rješavanje.

Ovim poznatim konzervativnim prioritetima, administracija dodaje i jasno trumpovski cilj: reindustrijalizaciju SAD-a kroz domaću proizvodnju. Agresivno uvođenje carina služi ovom cilju, ali također odražava predsjednikovu sklonost ka carinama kao sredstvu kažnjavanja drugih država za, kako on smatra, neprijateljske trgovinske politike i kao sredstvo sticanja pregovaračke moći.

Uz konvencionalne ekonomske politike, Trumpova administracija sprovodi i ekonomsko samoposluživanje u korist predsjednika, njegove porodice, savjetnika i podržavatelja. To uključuje: uklanjanje mehanizama odgovornosti (npr. otpuštanje glavnih inspektora federalnih agencija), nagrađivanje donatora (npr. pomilovanje osuđenog kriminalca koji je donirao Trumpovoj kampanji), dozvoljavanje Elonu Musku i njegovom timu iz "Department of Government Efficiency (DOGE)" da napadaju federalne agencije koje nadziru Muskov biznis, kreiranje lične kriptovalute "Trump meme coin" i nagrađivanje investitora večerom s predsjednikom, i još mnogo toga. Za neke posmatrače, ovo samoposluživanje “je glavna tema ove administracije” i predstavlja ekonomski cilj jednak ili čak važniji od zvaničnih nacionalnih ciljeva.

Novi politički sistem

Trump i njegov tim žele restrukturirati američki politički sistem tako da izvršnu vlast kontroliše predsjednik koji dominira nad svim drugim segmentima vlasti, bez ograničenja, sposoban da suzbije ili barem ozbiljno ograniči unutrašnju kritiku i izazove.

U toj viziji superpredsjedništva, Trump proširuje ovlasti nad nezavisnim agencijama, pokušava zadobiti političku kontrolu nad državnom službom i osnažuje DOGE da vodi oslabljivanje i iscrpljivanje federalne birokratije. Uvodi veću politizaciju odnosa između civilnih i vojnih struktura. Imenuje nestručne osobe na čelne pozicije u agencijama, okružuje ih političkim nadzornicima koji osiguravaju da sprovode njegove naredbe.

Prema ostalim granama vlasti, Trump pokušava ograničiti sposobnost sudstva i Kongresa da mu se suprotstave. On i njegov tim napadaju sudije koje donose presude protiv njihovih politika, dovode u pitanje ovlasti sudova, te ignoriraju ili odugovlače s provođenjem presuda koje im ne odgovaraju. Osporava se i kongresna budžetska uloga kroz obustavu sredstava, demontiranje agencija bez odobrenja Kongresa, te generalno ignorisanje nadzorne funkcije Kongresa.

Također se pokušava ograničiti moć saveznih i lokalnih vlasti, prijetnjom uskraćivanja sredstava onima koji odbiju provoditi savezne politike, posebno u oblasti imigracije.

Administracija djeluje i protiv opozicije pravnim putem, finansijskim pritiscima i retoričkim napadima na političke i građanske aktere. To uključuje osvetu advokatima koji su prethodno radili na tužbama protiv Trumpa, napade na nezavisne medije, istrage Ministarstva pravde protiv političkih grupa koje se protive administraciji, kao i napade na univerzitete i druge građanske institucije koje ne prate smjernice administracije o DEI i drugim pitanjima.

Promijenjena uloga u svijetu

Na kraju, Trump i njegov tim mijenjaju američku vanjsku politiku pod sloganom "Amerika na prvom mjestu". Polazište je Trumpovo uvjerenje da su SAD predugo stavljale interese drugih zemalja ispred svojih, te da su bile iskorištavane.

Centralno u ovom projektu je povlačenje SAD iz uloge garanta međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima, te preusmjeravanje ka transakcijskim dogovorima koji direktno koriste SAD, sa naglaskom na prisilu, a ne saradnju, te na neposredne nacionalne interese umjesto šire međunarodne vrijednosti.

U pogledu sigurnosti, to znači smanjenje američkih garancija i prebacivanje odgovornosti na saveznike. Potraga za pregovorima između Rusije i Ukrajine i nuklearnim dogovorom s Iranom dio su ove strategije, ali i način za ostvarenje Trumpove ambicije da bude globalni mirotvorac. Također, "America First2 uključuje smanjenje učešća u međunarodnim institucijama i izbjegavanje pravnih obaveza koje bi mogle ograničiti američku moć. Pomalo neočekivano, Trump dodaje i element teritorijalnog ekspanzionizma – u Kanadi, Gazi, Grenlandu i Panamskom kanalu.

U ekonomskoj sferi, Trump koristi carine i druge pritiske da primora zemlje da smanje carine na američku robu i povećaju uvoz američkih proizvoda, naročito gasa i nafte. Cilj je i osiguranje pristupa globalnim rezervama strateških minerala te prestanak pružanja razvojne pomoći drugim državama.

Dodatna dimenzija vanjske politike ne uklapa se u transakcijski pristup, već ima više ideološki karakter: Trump gradi mrežu desničarskih populističkih saveznika i pokušava ojačati njihove političke pozicije. To uključuje lidere poput Viktora Orbána, Nayiba Bukelea i Javiera Mileija, kao i krajnje desne stranke u opoziciji prema demokratskim vlastima, poput Alternative za Njemačku i bivšeg brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara. U vezi s tim, administracija demontira većinu američkih programa podrške demokratiji, tvrdeći da se koriste protiv populista.

Ujedinjena vizija

Iako među ova četiri projekta postoje tenzije – npr. teško je pomiriti ideju o manjoj federalnoj vladi s autoritarnim nastupima u pojedinim oblastima – Trumpova administracija ih vidi kao međusobno pojačavajuće. Preoblikovanje ekonomije ide ruku pod ruku s novom međunarodnom ekonomskom pozicijom SAD. Uspostava svemoćnog predsjednika nije samo lični cilj Trumpa, već je i ključna za sprovođenje snažnih sociokulturnih promjena i personalizovane vanjske politike u kojoj on vjeruje da može "voditi i zemlju i svijet".

Nedosljednosti postoje – u ekonomiji se, recimo, sukobljavaju ciljevi prijateljskog poslovnog okruženja i agresivne carinske politike. U vanjskoj politici, želja za smanjenjem sigurnosnih obaveza sukobljava se s ambicijama teritorijalnog širenja.

Ove nedosljednosti dijelom proizlaze iz činjenice da Trumpov tim čine vrlo različite političke frakcije. Ipak, među njima postoji dovoljno slaganja o sveukupnoj viziji da bi projekti napredovali – uprkos proturječnostima.

Svaki projekat predstavlja radikalni raskid s prošlošću:

• Sociokulturni projekat označava napuštanje progresivne agende;
• Ekonomski teži reindustrijalizaciji, promjeni odnosa sa trgovinskim partnerima i deregulaciji;
• Politički promoviše meki autoritarizam s dominacijom izvršne vlasti;
• Vanjski odbacuje pravila međunarodnog poretka u korist sebičnog interesa.

U cjelini, ovo je najdubliji pokušaj preoblikovanja Amerike i njene međunarodne uloge u novijoj historiji. Protivnici ove administracije uglavnom se fokusiraju na metode, što je razumljivo, s obzirom na njihovu bezobzirnost i bezakonje. Ipak, da bi se dobila šira podrška, potrebno je Amerikancima jasno predočiti kuda Trump vodi zemlju – i ponuditi alternativnu viziju s podjednakom širinom i ambicijom.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad