Dr. Hasan Gokal, liječnik pakistanskoga podrijetla iz Houstona u Teksasu dobio je otkaz nakon što je podijelio preostale doze iz otvorene vijale Modernina cjepiva ljudima u potrebi.

Naime, tijekom jednoga od postupaka cijepljenja, zadnji od pacijenata stigao je primiti cjepivo, kad je sestra otvorila novu vijalu. U jednoj se nalazi ukupno 11 doza cjepiva, tako da je devet doza bilo viška, a kako je liječnik ranije objasnio, politika je bila – ništa se ne baca, sve se doze dijele, jer je najgore što se može dogoditi da dragocjeno cjepivo završi u smeću.

Pitao je sve okupljene, uključujući dva policajca, žele li se cijepiti, ali neki su rekli da su cjepivo već primili, dok su drugi odbili.

Dr. Gokal je rekao da je nazvao dužnosnike u okrugu Harris da im objasni situaciju, rekavši da mu je plan naći 10 ljudi kojima će podijeliti preostale doze. Rekao je da je odgovor koji je dobio bio vrlo jednostavan: “OK.”

Nakon toga nazvao je drugog kolegu, čiji su roditelji i roditelji supružnika bili u rizičnoj skupini, pogodnoj za primitak cjepiva, ali oni nisu bili dostupni, a vrijeme je curilo.

Ostalo mu je samo šest sati prije nego što preostalo cjepivo iz otvorene vijale postane potpuno neupotrebljivo. Liječnik je zaključio da će dragocjene doze cjepiva biti bačene, vrati li vijalu u svoju ordinaciju pa je počeo zvati neodređene brojeve telefona u svom mobitelu i pitati kontakte jesu li oni ili njihova rodbina ili susjedi u rizičnim skupinama te žele li primiti cjepivo.

“Nije to bio nitko koga sam blisko poznavao”, rekao je Gokal.

Kad je došao doma, ped kućom ga je čekala žena srednjih šezdesetih godina s kardiološkim problemima te žena u ranim sedamdesetima s pridruženim bolestima. Obje su primile cjepivo.

Ostalo mu je osam doza. Njegova je supruga, koja inače pati od plućne bolesti, zbog koje često ostaje bez daha, odlučila ići s njim. Došli su do kuće u kojoj je bilo četvoro ljudi, koji su bili na listi za cijepljenje. Muškarac u kasnim šezdesetima sa zdravstvenim problemima, njegova majka u devedesetim godinama, koja je prikovana za krevet, punica u srednjim osamdesetima s teškim oblikom demencije te njegova supruga, koja se brine o svojoj majci.

Potom je otišao do žene u kasnim sedamdesetima, koja ne može izaći iz kuće i cijepio ju. “Nisam je uopće poznavao”, rekao je liječnik.

Ostale su još tri doze, a troje je ljudi reklo da će doći do liječnikova doma i primiti cjepivo. Dvoje je već bilo pred kućom, jedna žena, poznanica u srednjim pedesetima, koja radi u klinici i žena u četrdesetima, koju nikad nije vidio, čije je dijete na respiratoru.

Kako se bližilo vrijeme isteka uporabljivosti cjepiva, dr. Gokal je rekao da ga je nazvala treća osoba i rekla da neće moći doći. Umoran i frustriran, liječnik se okrenuo supruzi, koja boluje od pulmonarne sarkoidoze, koja ju kvalificira kao osobu koja treba primiti cjepivo. “Nisam ti ovo namjeravao dati, ali za pola sata sadržaj ove bočice morat ću baciti u toalet. To je to”, rekao je svojoj supruzi, koja ga je pitala je li to ispravna stvar za učiniti. Cijepio ju je.

Međutim, ono što je uslijedilo postalo je pakao. Nakon nekoliko dana pozvan je na sastanak, na kojemu mu je priopćeno da je prekršio protokol te da je preostale doze trebao vratiti ili baciti. Dobio je otkaz, a potom je optužen da je ukrao deset doza cjepiva, ukupne vrijednosti od 135 dolara.

Nakon što je oslobođen tužbe, a u sudačkoj odluci stajalo da uopće nije razumljivo zašto se u trenutku svjetske pandemije uopće raspravlja o dobrim namjerama jednoga liječnika, liječnik je i dalje bez posla.

Dr. Gokal još uvijek plaća cijenu za to što nije bacio cjepivo. Izgubio je posao, a njegova supruga ima problema sa spavanjem i djeca su mu zabrinuta, a iz bolnice su mu kazali da ne dolazi natrag dok se njegov slučaj ne riješi.

Vrijeme provodi volontirajući u neprofitnoj klinici za one koji nemaju osiguranje, cijelo vrijeme razmišljajući o tome da će zauvijek biti dostupna priča “o pakistanskom doktoru u Houstonu koji je ukrao sva ta cjepiva”.

“Kako to mogu vratiti?”, upitao je doktor, prenosi priču The New York Times.