Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka danas započinju godišnje zasjedanje koje će donijeti nove projekcije stanja svjetske ekonomije, finansijske, energetske i društvene krize koja je aktuelna u svijetu ne samo zbog rata u Ukrajini, nego i zbog inflatornih šokova te zbog oporavka od COVID-19.

Međunarodni Monetarni fond u najnovijem presjeku stanja svjetske ekonomije procjenjuje da rast koji je procijenjen u julu neće biti značajnije promijenjen, ali da se u narednoj godini očekuje nešto manji rast nego je to bila projekcija.

“Naše najnovije prognoze predviđaju da će globalni rast ostati nepromijenjen u 2022. godini na 3,2 posto i usporiti na 2,7 posto u 2023. – 0,2 procentna poena niže od julske prognoze – sa vjerovatnoćom od 25 posto da bi mogao pasti ispod 2 posto. Više od trećine globalne ekonomije će se smanjiti 2023., dok će tri najveće ekonomije – Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i Kina – nastaviti da zastoje. Ukratko, najgore tek dolazi, a za mnoge ljude 2023. će se osjećati kao recesija. Očekujemo da će globalna inflacija dostići vrhunac krajem 2022., ali će ostati povišena duže nego što se očekivalo, smanjujući se na 4,1 posto do 2024. godine”, kazao je glavni ekonomist MMF-a Pierre-Olivier Gourinchas.

Kada je u pitanju kretanje GDP-a za širi region Zapadnog Balkana za ovu i iduću godinu, ali i na srednjoročni period, projekcije su da će se većina zemalja suočiti sa padom GDP-a, dok će tek rijetke imati određeni rast.

Značajnu ulogu u rješavanju aktuelne ekonomske krize, ali i nadolazećih problema igrat će i Centralne banke širom svijeta, zbog čega Gourinchas napominje da se mora vrlo oprezno poduzimati aktivnosti kako se ne bi dovelo do dodatnih problema.

“Centralne banke širom svijeta sada su laserski fokusirane na vraćanje stabilnosti cijena, a tempo pooštravanja naglo se ubrzao. Postoje rizici od premalog i prekomjernog zatezanja. Nedovoljno zaoštravanje bi dodatno učvrstilo proces inflacije, narušilo kredibilitet centralnih banaka i umanjilo inflatorna očekivanja. Kao što nas istorija iznova uči, ovo bi samo povećalo eventualne troškove stavljanja inflacije pod kontrolu. Pretjerano zatezanje rizikuje da gurne globalnu ekonomiju u nepotrebno oštru recesiju. Kao što je nekoliko istaknutih glasova nedavno tvrdilo, pretjerano zatezanje je vjerovatnije kada centralne banke djeluju na nekoordinirani način. Finansijska tržišta takođe mogu imati problema da se nose sa prebrzim tempom zaoštravanja. Ipak, troškovi ovih grešaka u politici nisu simetrični”, istakao je Gourinchas.

MMF upozorava da bi ovakva zatezanja mogla imati vrlo značajnu ulogu kada su u pitanju cijene energije i hrane što bi u konačnici dovelo do produžavanja perioda visoke inflacije. Također se upozorava i na probleme koje bi Evropa mogla imati kada je u pitanju dostupnost ruskog prirodnog gasa.

“Više šokova cijena energije i hrane moglo bi uzrokovati da inflacija traje duže. Globalno pooštravanje uslova finansiranja moglo bi da izazove široko rasprostranjeno stanje duga tržišta u razvoju. Zaustavljanje isporuke gasa Rusija bi mogla smanjiti proizvodnju u Evropi. Ponovno pojavljivanje COVID-19 ili novih globalnih zdravstvenih strahova moglo bi dodatno zaustaviti rast. Pogoršanje kineske krize imovinskog sektora moglo bi se preliti na domaći bankarski sektor i snažno utjecati na rast zemlje, s negativnim prekograničnim efektima. A geopolitička fragmentacija mogla bi ometati trgovinu i tokove kapitala, dodatno ometajući saradnju u oblasti klimatskih politika. Ravnoteža rizika je čvrsto nagnuta na donju stranu, sa oko 25 posto šanse da globalni rast za godinu dana unaprijed padne ispod 2,0 posto – u 10. percentilu globalnog rasta od 1970. godine”, navodi se u procjeni MMF-a.

Posebnu pažnju bi prema mišljenju MMF-a trebalo posvetiti najurgoženijim grupama u društvu, pogotovo u svjetlu sve značajnijeg rasta troškova života. MMF upozorava i da se prilagodbe ovakvim značajnim udarima na najsiromašnije ne mogu desiti u vrlo kratkom roku što situacija često iziskuje.

“Siromašnija domaćinstva često troše relativno više od drugih na hranu, grijanje i gorivo: kategorije koje su doživjele posebno velika povećanja cijena. Štaviše, domaćinstva ne mogu lako prilagoditi potrošnju kako bi minimizirala potrošnju na ove proizvode; svi moraju jesti i koristiti grijanje, a prijevoz (čiju cijenu često određuju uglavnom troškovi goriva) je često neophodan za dolazak na posao. U zemljama s dobro razvijenim mrežama socijalne sigurnosti, ciljani novčani transferi onima koji su posebno izloženi višim cijenama energije i hrane (kao što su djeca i stariji ljudi) i postojeći automatski stabilizatori (na primjer, osiguranje od nezaposlenosti) su najbolji načini za ograničavanje utjecaja na one koji to najmanje mogu da podnesu. Međutim, mjere za ograničavanje inflatornog uticaja trebale bi neutralizirati svako povećanje nove potrošnje. U zemljama koje nemaju dobro razvijene sigurnosne mreže, vlade bi trebale nastojati da prošire sve već aktivne programe. Općenito, trebalo bi izbjegavati široka ograničenja cijena ili subvencije za hranu i energiju, jer povećavaju potražnju, a istovremeno smanjuju ili uklanjaju poticaje ponude”, stav je MMF-a.

Uz sve navedeno MMF upozorava vlade širom svijeta da moraju napraviti dodatni napor kako bi umanjili, odnosno suzbili daljne efekte klimatskih promjena, te kako bi zaštitili najugroženije u društvu od njihovih posljedica. MMF i Svjetska banka će tokom narednih nekoliko dana godišnjeg zasjedanja detaljnije analizirati cijelu situaciju te prezentirati detaljnije podatke po regionima i uticaju krize na njih.