Nije tajna da Iran ne želi eskalaciju sukoba zbog unutrašnjih previranja koja bi se mogla oteti kontroli u slučaju ulaska u širi rat.

Prema informacijama iz američkih izvora, napad na Izrael može se očekivati od ponedjeljka. Islamska Republika Iran i pripadnici “Osovine otpora”, koju čine palestinski militantni pokret Hamas, šijitski pokret Hezbollah u Libanonu, milicije pod iranskom kontrolom u Siriji i Iraku te jemenski hutisti su, kako se doznaje, postigli dogovor i sada se radi na političkoj odluci.

Spirala nasilja pokrenula se kad je Hezbollahova raketa krajem srpnja ubila 12 djece Druza na dijelu Golanske visoravni koji je okupirao Izrael. Vlada premijera Benjamina Netanyahua iskoristila je taj zločin da bi u odmazdi ubila prvo visokorangiranog zapovjednika Hezbollaha u Beirutu, glavnom gradu Libanona, a onda je izvela spektakularnu likvidaciju u Teheranu, gdje je ubijen Ismail Haniyeh, politički lider Hamasa.

Teokratsko vodstvo

Teokratsko vodstvo Irana još jednom je osramoćeno jer se potvrđuje da izraelski agenti švrljaju po glavnom gradu, i to u trenutku inauguracije novog predsjednika, dok su u posjetu inozemni gosti. Foreign Policy je imao interesantno zapažanje navodeći da ne treba isključiti podršku izraelskom djelovanju od strane dijela iranskog stanovništva koje je nezadovoljno teokratskom vlasti, lošim uvjetima života i gušenju u krvi svih prosvjeda, uključujući i posljednji potaknut smrću mlade Kurdinje u policiji koja ju je privela jer nije nosila pokrivalo za kosu u skladu s religijskim pravilima.

Vrhovni religijski vođa Ali Hamenei je, svjestan tinjajućeg nezadovoljstva – tijekom prosvjeda se često pojave transparenti u kojima se traži prestanak pomoći Palestincima i ostalim članicama “Osovine otpora” jer se na njih troše velika financijska sredstva – dozvolio da na predsjedničkim izborima pobijedi Masoud Pezeshkian, civil, iako je time zakomplicirao prijenos vlasti kad umre.

Teheran je u ponedjeljak objavio pitijsko priopćenje u kojem stoji da “Iran nastoji uspostaviti stabilnost u regiji, ali do toga će doći samo kažnjavanjem agresora i stvaranjem odvraćanja od avanturizma cionističkog režima [Izraela]”, prenosi Reuters, dodajući da je akcija neizbježna.

Iranska je vlast svjesna da mora reagirati na ubojstvo Haniyeha jer bi bilo kakav drukčiji scenarij doveo u pitanje snagu režima, što je u modelu odnosa koje definira politika sile opasno. Soufan Centar, dobro informirana obavještajna tvrtka, u ponedjeljak piše da vijesti “sugeriraju namjeru Irana i ‘Osovine otpora‘ da se Izraelci strateški opterete razdobljem iščekivanja i neizvjesnosti”.

Tjeskoba u Izraelu

“Ova strategija ima za cilj iskoristiti tjeskobu unutar Izraela, pojačavajući pritisak na njegovo vodstvo”, dodaju. Obavještajna tvrtka tvrdi da Iran i saveznici nedavne izraelske napade doživljavaju kao eskalaciju radi izazivanja šireg regionalnog sukoba pod izraelskim uvjetima. Cilj je ili uvući Iran u izravan sukob s Izraelom, za koji se izraelski premijer Benjamin Netanyahu nada da će također potaknuti uključivanje SAD-a, ili prisiliti Iran i njegove vazale na povlačenje, čime se ponovo uspostavlja regionalno odvraćanje koje je Izrael uživao prije 7. listopada, kada je Hamas izveo teroristički napad na jug Izraela.

Nije tajna da Iran ne želi eskalaciju sukoba zbog unutarnjih previranja koja bi se mogla oteti kontroli u slučaju ulaska u širi rat. Stratezi u Teheranu svjesni su da ne mogu računati na podršku saveznika, Rusija je vezana agresijom na Ukrajinu, a Narodna Republika Kina se ne kani miješati u bilo koji rat i ni na čijoj strani. Otvoreni sukob s Izraelom koji dobiva podršku SAD-a mogao bi biti poguban i za vazale, osobito najjačeg među njima Hezbollah, koji bi se našao pod snažnim američkim udarima. Slabljenje Hezbollaha, možda čak i na razinu na kojoj je sada Hamas, predstavljalo bi pad iranskog utjecaja u strateški važnom Libanonu, koji Teheranu osigurava izlazak na Mediteran, te Siriji, gdje podržava režim Bašara al-Asada.

Aureola moći

Ako ne bi uspio pobijediti Izrael, Iran bi izgubio aureolu moći i snage koju sada ima u regiji te bi mu vjerojatno leđa okrenuli postojeći arapski saveznici, a u omjeru snaga na prvo bi mjesto mogla stupiti Saudijska Arabija, osobito ako sklopi savez s SAD-om i Izraelom. Izraelska vlada želi takav ishod i smatra se da je Netanyahu zbog toga i pokrenuo niz likvidacija, čime je istodobno u drugi plan bacio pregovore o primirju u pojasu Gaze budući da u ime Hamasa sada nema tko pregovarati. Palestinski militantni pokret traži osobu koja bi naslijedila Haniyeha, a navodno bi to mogao biti Khaled Mashaal, kojeg je Izrael već jednom pokušao ubiti.

Administracija američkog predsjednika Joea Bidena i dalje radi na pregovorima o primirju u pojasu Gaze jer je to uvjet da Hezbollah i hutisti prestanu s napadima. Nevolja je u tome što se takav ishod ne sviđa Netanyahuu, koji bi svakako htio rat do američkih izbora u nadi da će pobijediti Donald Trump koji bi, očekuje se, stao uz njega. Izraelski premijer zaboravlja da Trump tvrdi da neće ulaziti u ratove, nego ih završavati, ako pobijedi.