Njemačka preispituje svoj stav prema nuklearnom oružju

Kako piše FP, test ozbiljnosti ovih napora bit će to "hoće li nova vlada uputiti Plan B za mogući kraj američkog nuklearnog sigurnosnog kišobrana za Njemačku i Evropu".
U analizi se navodi da je Berlinu potrebna "ambiciozna nova nuklearna politika koja uključuje pokušaj ponovnog uspostavljanja nuklearne suradnje na evropskom nivou—s nuklearnim silama kontinenta, Francuskom i Velikom Britanijom—kako bi se obeshrabrila Rusija i drugi protivnici". Također je ključno da Njemačka uloži u civilna nuklearna istraživanja kako bi održala nuklearnu latentnost kao zaštitu.

Srećom, Merz je signalizirao spremnost za oboje.

"Dramatična promjena" stava javnosti u Njemačkoj

U okviru NATO-ove nuklearne suradnje, Njemačka trenutno domaćin oko 20 američkih nuklearnih bombi B-61 na zračnoj bazi Büchel. Tijekom prošlih nekoliko desetljeća, većina Nijemaca bila je za uklanjanje tih nuklearnih oružja iz Njemačke. To je bio dio njemačke želje da izađe iz svega što je povezano s nuklearnom energijom, bilo vojnom ili civilnom. Još u sredini 2021. godine, anketa objavljena na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji pokazala je da je samo 14 posto Nijemaca bilo za nuklearna oružja na njemačkom tlu.

Međutim, ruska invazija na Ukrajinu dovela je do dramatične promjene u javnom mišljenju.

"U sredini 2022. godine, 52 posto Nijemaca koji su sudjelovali u anketi za časopis Panorama izrazilo je podršku održavanju ili čak povećanju broja američkih nuklearnih oružja u Njemačkoj. Ruski napad na nenuklearnu Ukrajinu, koji je uključivao prijetnje korištenjem takvih oružja kako bi se obeshrabrila Europa i SAD da podrže Kijev, očito je ostavio trag na njemačkoj javnosti".

S obzirom na takve prijetnje, čini se da je većina Nijemaca zaključila da je bolje biti direktno pod vlastitim nuklearnim kišobranom. Nakon ruske invazije, njemački kancelar Olaf Scholz odlučio je ostvariti dogovor s Sjedinjenim Državama vrijedan 10 milijardi eura za kupovinu F-35 borbenih aviona, koji će zamijeniti staru flotu Tornado, a nosit će američke nuklearne bombe pohranjene na zračnoj bazi Büchel. Ovim dogovorom, Scholz je nastojao osigurati američke obveze prema njemačkoj obrani.

Od svih nedavnih njemačkih kancelara, Scholz je vjerojatno najviše nastojao održati bliske odnose s Washingtonom. Pokušao je održati ovaj smjer čak i nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji sredinom veljače, Scholz je izjavio: "Nećemo pristati na bilo koje rješenje koje dovodi do odvajanja evropske i američke sigurnosti".

"Ta izjava zvuči odlučno, ali samo ako ignorirate činjenicu da odluka o odvajanju od evropske sigurnosti leži u rukama Sjedinjenih Država. Berlin ovdje nema pravo veta", ističe se u analizi.

Scholzov vjerojatni nasljednik, Merz, zauzima vrlo različit ton. Prije nego što su službeni rezultati bili objavljeni u noći izbora 23. februara, izjavio je: "Moj apsolutni prioritet bit će brzo ojačati Evropu kako bismo, korak po korak, zaista postigli neovisnost od SAD-a". Merz je također rekao da nije jasno hoće li "još uvijek razgovarati o NATO-u u njegovom trenutnom obliku" do vremena planiranog samita bloka u junu, navodeći da postoji mogućnost da će se uspostaviti "neovisna evropsku obrambena sposobnost puno brže".

"Historijski poziv"

Merz je uvjeren da to mora uključivati Plan B za mogući kraj američkog nuklearnog kišobrana. On je predložio razgovore s Francuskom i Velikom Britanijom kako bi se utvrdilo hoće li biti spremni sudjelovati u nuklearnoj suradnji s Njemačkom.

To predstavlja veliku promjenu u njemačkoj debati. Bivši kancelari Angela Merkel i Scholz dosljedno su ignorirali ponude francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za strateški dijalog o nuklearnom odvraćanju u Evropi. U televizijskom obraćanju 5. marta, Macron je pozitivno odgovorio na ono što je nazvao Merzovim "historijskim pozivom". Francuski predsjednik je rekao da je odlučio "otvoriti stratešku debatu o zaštiti saveznika na evropskom kontinentu vlastitim

nuklearnim] odvraćanjem".

Sporazum Merza i Macrona pruža čvrstu političku osnovu za daljnje razgovore o evropskoj nuklearnoj suradnji. Naravno, postoje mnoge prepreke, rizici i pitanja koja ostaju neodgovorena, na što su kritičari tih prijedloga u njemačkoj debati brzo ukazali.

Ipak, u analizi se navodi da, s obzirom na haos koji je Trumpova administracija uzrokovala u samo sedam sedmica, nije suludo razmišljati o mogućem povlačenju SAD-a iz transatlantskog saveza. Ističe se da bi bilo "krajnje neodgovorno" u ovom trenutku ne razmatrati Plan B.

Navodi se da je prvi uvjet zajednička vizija realnog političkog dogovora za evropsko proširenje odvraćanja i nuklearne suradnje. Jedna opcija bila bi ponovo uspostaviti NATO-ovu grupu za nuklearno planiranje na evropskom nivou, s Francuskom i Velikom Britanijom kao nuklearnim temeljnim silama. Da bi se omogućilo sudjelovanje Velike Britanije, ovo bi trebalo biti provedeno izvan formalnog okvira EU-a. U svom je jezgru, grupa za planiranje trebala uključivati nekoliko ključnih evropskih zemalja (Poljska, Italija i Njemačka sigurno bi bile među njima). EU bi mogla biti kolektivno predstavljena kroz predsjednika Evropskog vijeća ili šefa vanjskih poslova EU-a. Lideri Njemačke i Poljske već su izrazili otvorenost za konkretne nuklearne suradnje, poput stacioniranja francuskih kapaciteta na njemačkom ili poljskom tlu.

Prepreke

Naravno, konačna odluka o uporabi bilo kojeg nuklearnog oružja i dalje bi ostala u rukama Francuske i Velike Britanije, kako je Macron također naglasio tokom svojih komentara 5. marta. To je slično trenutnom dogovoru sa Sjedinjenim Državama. Članice uključene u nuklearnu suradnju pridonosit će financijski opterećenju održavanja francuskog i britanskog nuklearnog arsenala.

FP navodi da je već 2019. godine Bruno Tertrais—jedan od vodećih francuskih nuklearnih stratega—raspravljao o takvom aranžmanu. Svjestan prepreka, također je opovrgnuo neka od najčešćih kritika.

Na primjer, čak i kombinirani francuski i britanski arsenali ne bi mogli u potpunosti zamijeniti američko prošireno odvraćanje temeljeno na arsenalu koji je mnogo veći od njihovih. Ali to ne znači da odvraćanje temeljeno na Francuskoj ili Velikoj Britaniji ne bi bilo uvjerljivo samo po sebi. Kako je Tertrais argumentirao, "mali arsenal može odvratiti veliku silu, pod uvjetom da ima sposobnost nanijeti štetu koja će biti neprihvatljiva za drugu stranu".

Također, nije uvjerljivo tvrditi da bi fokusiranje na europsko proširenje nuklearnog odvraćanja odvratio od potrebnih ulaganja u konvencionalno odvraćanje (uključujući sposobnosti dubokog preciznog udarca). Tertrais je tvrdio da Evropljani jednostavno moraju slijediti oboje.

FP ističe da, mada jeste istina da se Velika Britanija oslanja na Washington za ključne elemente vlastitog nuklearnog arsenala, "francuske sposobnosti su potpuno autonomne, što je ključno za vjerodostojnost s obzirom na mogući američki zaokret protiv Evrope".

"Tvrditi da bi potisak za evropsku nuklearnu suradnju mogao potaknuti globalnu nuklearnu proliferaciju čini se nerealnim. Južna Koreja, Saudijska Arabija ili Turska sami će donijeti vlastite odluke o nuklearnom oružju na osnovu svojih procjena sigurnosnih situacija. A u srednjem i dugoročnom razdoblju, Njemačka i Evropa također moraju razmišljati o kontroli naoružanja i mjerama izgradnje povjerenja s Rusijom", navodi se.
Naravno, Nijemci i drugi koji sada gledaju prema Francuskoj i Velikoj Britaniji za nuklearnu zaštitu mogli bi se pitati koliko su politički stabilne i pouzdane ove europske nuklearne sile. To je valjano pitanje. Uostalom, u Velikoj Britaniji, Nigel Farage—lider krajnje desničarske stranke Reform U.K.—ostvaruje stalni napredak. Francusku možda dijele samo jedni izbori od predsjednika koji je iz krajnje desnice ili krajnje ljevice koje su neprijateljski nastrojene prema dijeljenju francuskog nuklearnog odvraćanja.

"Uzimajući to u obzir, jedina druga opcija za Njemačku, osim evropskog nuklearnog kišobrana, bila bi da se odluči za vlastito nuklearno oružje. U ovoj fazi, s obzirom na političke posljedice, financijsko opterećenje i vrijeme koje bi bilo potrebno za razvoj njemačke bombe, to nije isplativa alternativa. Ipak, kao zaštitu, Njemačka treba ulagati u održavanje nuklearne sposobnosti—tj. da ima osnovne kapacitete za provođenje vlastitog nuklearnog programa u situaciji gdje ne postoji drugi izlaz", navodi se u analizi.

Za tako nešto Njemačka mora ponovo da se okrene civilnim nuklearnim istraživanjima—i to bi trebalo biti očito iz drugih razloga u doba energetski intenzivne umjetne inteligencije i potrebe za prestankom korištenja fosilnih goriva usred klimatskih promjena.

"Vodeća ekonomija poput Njemačke jednostavno mora biti na čelu civilnih nuklearnih istraživanja", ističe se.

Tokom prvih dana Trumpova mandata, Merkel je izjavila: "Mi Evropljani moramo stvarno uzeti sudbinu u svoje vlastite ruke". Međutim, gotovo ništa od toga nije uslijedilo.

Kako piše FP, danas svjedočimo "dramatičnim posljedicama kada se konačno ozbiljno shvati ta izjava".

"Merz ima potpuno pravo kada poziva na promjenu politike "nade za najbolje, a ipak pripreme za najgore". Koliko god to bilo neugodno mnogima u Njemačkoj, ova strategija mora uključivati Plan B za nuklearno odvraćanje", ističe se na kraju.