Nova naftna katastrofa kuca na vrata: Očajnički potez pokreće lavinu poskupljenja kakvu nismo vidjeli desetljećima

Kada je predsjednik međunarodno priznate jemenske vlade Rashad al-Alimi ovoga vikenda pred kamerama proglasio pokretanje sveobuhvatne vojne ofenzive s ciljem protjerivanja Huta iz svih dijelova zemlje, na papiru je to zvučalo kao odlučna prekretnica, piše Reuters.

Uz saudijsko zrakoplovstvo na nebu i jemenske postrojbe na tlu, poruka je bila nedvosmislena: borba ide do konačnog oslobođenja.No, ispod diplomatske retorike krije se posve drukčija istina. Vladina ofenziva nije demonstracija strateške nadmoći, nego potez iznuđen iz čistoga očaja.

Samo nekoliko tjedana ranije, borci pokreta Ansar Allah (Hutisti) pregazili su obrambene crte na jugozapadu zemlje, zauzeli luku Mocha, strateške otoke Hanish i Perim te ovladali tjesnacem Bab el-Mandeb i s više od 150 kilometara obale Crvenoga mora. Kada su Huti stigli na domak presijecanja ceste Taiz-Aden - posljednje prometnice koja treći po veličini jemenski grad dijeli od potpunog okruženja - Rijad i Aden više nisu imali izbora.

Morali su napasti kako bi spriječili totalni slom.

Ipak, vojna, demografska i gospodarska stvarnost na terenu upućuju na to da su izgledi za vojni poraz hutista praktički nikakvi. Štoviše, ova eskalacija u Jemenu zatvara smrtonosni energetski obruč oko Saudijske Arabije i gura globalno tržište u krizu koja nadilazi puko poskupljenje sirove nafte: u tijeku je globalni dizelski šok.

Privid s zemljovida: Kako vojska od 80 milijardi gubi od boraca u sandalama

Na zemljovidu Saudijska Arabija izgleda kao div koji bez problema može progutati Jemen. Sa zapanjujućim vojnim proračunom većim od 83 milijarde dolara (osmim na svijetu, većim od francuskoga ili izraelskoga), saudijski vojni stroj na papiru djeluje zastrašujuće.

No, teren i demografija pružaju posve drukčiju sliku.

Hutisti upravljaju populacijom koja je brojčano veća od ukupnoga broja domicilnih saudijskih građana. S procijenjenom stajaćom vojskom od oko 350.000 prekaljenih i fanatično motiviranih boraca koji generacijama ratuju u neprohodnim planinskim klancima sjeverozapada, hutisti su stvorili neosvojivu utvrdu.

S druge strane, snage jemenskoga Predsjedničkog vijeća (PLC) nisu monolitna vojska, nego kaotičan mozaik međusobno posvađanih milicija - od islamista iz stranke Islah, preko lojalista bivšega režima, do južnih separatista (STC).

U prosincu prošle godine suparništvo je eskaliralo do točke u kojoj su se frakcije pod pokroviteljstvom UAE-a i Saudijske Arabije međusobno oružano sukobile, nakon čega su se Emirati povukli, ostavivši Saudijce same na brisanome prostoru.

Kada su hutisti krenuli u rujanski prodor, crte vladinih snaga jednostavno su se urušile. Izvješća govore o panici izazvanoj AI deepfake audioporukama zapovjednika koji su pozivali na predaju, dok su društvene mreže preplavile snimke hutističkih boraca kako paradiraju u stotinama zaplijenjenih američkih oklopnih vozila (MRAP), s netaknutim protutenkovskim raketama TOW i samovoznim topništvom.

Saudijska noćna mora: Dvostruka klopka i presječene žile kucavice

Za Saudijsku Arabiju gubitak Bab el-Mandeba nije tek lokalni granični poraz. To je ostvarenje najgoreg geopolitičkog scenarija u povijesti kraljevstva.

Nakon što je u veljači eskalirao rat SAD-a i Izraela protiv Irana, Teheran je hermetički zatvorio Hormuški tjesnac na istoku, kroz koji je u redovitim okolnostima prolazilo 20 milijuna barela nafte dnevno. Saudijska Arabija u početku je krizu premošćivala preusmjeravanjem nafte s istoka na zapad, pumpajući je kroz divovski cjevovod East-West Pipeline (duljine 1.200 km) prema Crvenome moru.

Izvoz preko zapadne obale eksplodirao je sa skromnih 120.000 na više od 4 milijuna barela dnevno.

No, ta se strategija raspala u komadiće:

• Južna blokada: Zauzimanjem otoka Perim i obale Crvenoga mora, Huti su stavili Bab el-Mandeb pod domet jednostavnoga topništva i besposadnih letjelica, efektivno zatvorivši južni izlaz nafte prema Aziji.
• Sabotaža naftovoda: Gotovo istodobno, proiranske šijitske milicije iz Iraka dronovima su razorile ključne crpne stanice naftovoda East-West, izazvavši požare vidljive iz svemira i prisilivši Saudijce na obustavu rada.
• Udar na rafinerije: Terminal i rafinerija u Yanbuu na Crvenome moru našli su se pod udarima hutističkih projektila.

Saudijska Arabija odjednom je postala gotovo potpuno kopneno odsječena zemlja. Njezin ukupan izvoz nafte pao je za više od 70 posto - sa 7,5 milijuna barela dnevno prije izbijanja iranskoga rata na jedva 2,1 milijun u rujnu. Budući da nafta puni 60 posto saudijskoga državnoga proračuna, Rijad gubi milijarde dolara tjedno, a megaprojekti Mohammeda bin Salmana (MBS) nalaze se pred zidom.

Saveznici peru ruke: Washington odbio MBS-a

Zašto Rijad onda ulazi u ovu kopnenu avanturu preko jemenskih posrednika? Zato što je ostao potpuno sam.

Prijestolonasljednik Mohammed bin Salman navodno je u dva navrata telefonski molio Donalda Trumpa da odobri masovne američke zračne udare na Hute. Trump ga je glatko odbio. Uoči izbora na sredini mandata (midterms) u SAD-u, Bijela kuća ne želi novo, nepopularno bliskoistočno ratište, a američki vojni resursi već su rastegnuti do pucanja između blokade Irana, pratnje tankera, ophodnji oko Tajvana i krize na Karibima.

Huti su pritom povukli izvrstan diplomatsko-vojni potez: poručili su Washingtonu da poštuju dogovor iz 2025. i da neće dirati američke i izraelske brodove ako se SAD ne umiješa.

Njihova meta isključivo je Saudijska Arabija.

Čak se i zvučni obrambeni pakt s Turskom i Pakistanom - potpisan u Meki uz odredbu nalik NATO-ovu Članku 5 - u praksi pokazao bezvrijednim. Kada su rakete Huta počele padati po postrojenjima Saudi Aramca, Ankara i Islamabad uputili su tek diplomatske izraze zabrinutosti.

Četiri jahača naftne apokalipse: Svijetu prijeti slom dizela

Dok mediji prate pomicanje crta na bojištu Taiza, globalno tržište ulazi u zonu krajnje opasnosti. Ono čemu trenutno svjedočimo nije običan skok cijena nafte, nego stjecište četiriju međusobno povezanih šokova:

1. Povratak u 18. stoljeće i transportni slom: Budući da nafta iz Crvenoga mora više ne može kroz Bab el-Mandeb prema Aziji (najvećem svjetskom potrošaču), tankeri moraju ploviti kroz Sueski kanal, prijeći Sredozemlje, obići cijelu Afriku oko Rta dobre nade i tek tada krenuti prema Indiji i Kini. Plovidba koja je trajala 19 dana sada traje 48 dana.

Posljedica je matematički neumoljiva: kada tanker plovi trostruko dulje, to ima jednak učinak kao da je s planeta preko noći nestalo dvije trećine svjetske flote. Cijena dnevnoga najma supertankera skočila je s 30.000 dolara na nevjerojatnih 1,2 milijuna dolara po danu, što samom prijevozu dodaje 23 dolara po svakome barelu.

1. Rat rafinerijama i slom ponude goriva: Sirova nafta ne može pokretati motore dok ne prođe kroz rafinerije. No, rafinerijski kapaciteti trpe udare sa svih strana:

• Ukrajina je dronovima pogodila 28 od 32 najveće ruske rafinerije, prepolovivši ruski izvoz derivata i izbacivši milijun barela dizela dnevno.
• Međusobni zračni udari u Perzijskome zaljevu izbrisali su dodatnih 1,5 milijuna barela dnevno prerađivačkih kapaciteta.
• Kina je napravila zaokret: umjesto da izvozi višak goriva na Zapad, Peking je naglo smanjio izvoz dizela i počeo agresivno kupovati sirovu naftu plaćajući i do 135 dolara po barelu kako bi popunio vlastite strateške zalihe, očito očekujući još dublji globalni poremećaj.

1. Eksplozija "crack spreada": Zašto je dizel važniji od sirove nafte? U energetskoj industriji ključni pokazatelj jest crack spread - razlika u cijeni između sirove nafte i gotovoga goriva. Dok je povijesni prosjek za dizel iznosio oko 20 dolara po barelu, on je danas dosegnuo povijesnih 110 dolara.

Rafinerija u Moskvi nakon ukrajinskog napadaFoto: Afp

Računica je neumoljiva:

• Sirova nafta poskupjela je s prijeratnih 65 na oko 100 dolara po barelu (rast od približno 50–60 posto).
• No, cijena dizela (sirovina + prerada) skočila je s 85 na nevjerojatnih 210 dolara po barelu - što je skok od gotovo 250 posto!

Za razliku od motornog benzina za osobne automobile, gdje građani mogu odlučiti voziti manje ili se koristiti javnim prijevozom, potražnja za dizelom potpuno je neelastična.

Poljoprivredni kombajn ne može stati usred žetve, teretni vlakovi i kamioni ne mogu prijeći na struju, a građevinski strojevi i prekooceanski teretni brodovi nemaju zamjenu. Oko 50% sveg dizela na svijetu troši se na kamionski prijevoz.

Ako je dizel trostruko skuplji, prijevoz svakoga opipljivog proizvoda postaje trostruko skuplji.

Ceh plaćaju obični građani

Pokretanje vladine protuofenzive u Jemenu, uz saudijske zrakoplove i lokalne milicije, po svemu sudeći neće donijeti ništa osim još jedne faze iscrpljujućega rovovskog rata i novih razaranja u zemlji u kojoj, prema podatcima UN-a, već sada tri od četiri obitelji gladuju.

No, zabluda je vjerovati da je to tek daleki sukob na rubu Arapskoga poluotoka.

Gubitak nadzora nad Bab el-Mandebom, paraliza saudijskoga izvoza i globalni manjak dizela djeluju poput nevidljivoga nameta na cjelokupno svjetsko gospodarstvo. Skok cijena prijevoza neminovno podiže cijene hrane u trgovinama za najmanje 20 posto, poskupljuje građevni materijal i stanovanje, gura zrakoplovne kompanije prema rubu stečaja i ponovno raspiruje inflaciju koju središnje banke više ne mogu obuzdati samo podizanjem kamatnih stopa.

Eskalacija u Jemenu nije početak lokalnoga rješenja - ona je zapaljena baklja bačena na bačvu globalnoga energetskog sustava koji već naveliko gori.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad