Odbili su prodati zemlju za autoput, pa su autoput pustili kroz njihovu zgradu

Na tom zemljištu u kvartu Fukushima radila je firma za obradu drveta i uglja, još od Meiji perioda.

Kako su ljudi prelazili na druga goriva, posao je propadao, a zgrade s njim.

Godine 1983. odobrena je obnova cijelog tog dijela grada, ali su vlasnicima odbili izdati građevinsku dozvolu, jer je preko njihove parcele već bila ucrtana trasa autoputa Hanshin.

Pet godina pregovora

Vlasnici nisu popustili.

Njihova parcela bila je mala, ali je stajala tačno tamo gdje je trebalo postaviti nosač izlazne rampe prema Umedi.

Pregovaralo se pet godina. Autoput je bio pri kraju gradnje, a jedan komad zemlje ga je držao.

Rješenje koje je na kraju prihvaćeno nije bilo ni otkup ni odustajanje. Zgrada i autoput biće izgrađeni zajedno, a autoput će proći kroz zgradu.

Kako to izgleda

Zgrada je završena 1992. i ima šesnaest spratova, visoka je nešto manje od 72 metra i na krovu ima heliodrom.

Autoput ulazi kroz njen bok i prolazi kroz peti, šesti i sedmi sprat.

Ono što izgleda nemoguće rješeno je jednostavno: put ni na jednom mjestu ne dotiče zgradu. Nosi ga vlastiti niz stubova, a kroz zgradu prolazi kao mostna konstrukcija, obložena zaštitnom oblogom koja zadržava zvuk i vibracije.

Zbog toga je unutra iznenađujuće tiho, uprkos četiri trake saobraćaja koje prolaze kroz sredinu.

Detalj na tabli u predvorju

Najbolji dio priče je administrativan.

Na tabli u predvorju spratovi su ispisani od jedan do četiri, pa od osam do šesnaest.

Za spratove pet, šest i sedam kao zakupac je upisan autoput Hanshin, koji vlasniku plaća zakupninu za taj prostor.

Lift preskače s četvrtog na osmi sprat. Ne zato što ti spratovi ne postoje, nego zato što u njima prolaze automobili.

Šta je promijenjeno poslije

Slučaj se u Japanu ne smatra kuriozitetom nego pravnom prazninom.

Nakon što je zgrada dovršena, izmijenjeni su zakoni o autoputevima, o urbanističkom planiranju i građevinski propisi, kako bi se autoputevi i zgrade mogli planirati zajedno u istom prostoru.

Cilj je bio da se ovakvi pregovori više ne moraju voditi. Zgrada danas nosi drugo ime, po zakupcu, i u njoj se normalno radi.

Kroz nju svakog dana prolaze hiljade vozila, a ljudi na četvrtom i osmom spratu sjede metar i po iznad, odnosno ispod, izlazne rampe, i uglavnom je ne čuju.