Pola stoljeća se bori protiv krajnje desnice, a sada bi joj mogao otvoriti vrata vlasti: Ko je Jean-Luc Mélenchon?

„Imam samo jedan razuman prijedlog: Sve se mora promijeniti“.

Tim riječima Jean-Luc Mélenchon obratio se hiljadama pristalica okupljenih u subotu, 7. novembra, u Le Bourgetu, nedaleko od Pariza.

U publici su dominirali mladi ljudi, među kojima su mnogi prethodnih sedmica učestvovali u školskim protestima i demonstracijama zbog životnih troškova.

Neki su nosili majice s njegovim prezimenom i brojem 27, kao da je riječ o fudbalskoj zvijezdi.

Političar koji je rođen 1951. godine i koji je već tri puta pokušao osvojiti predsjedničku funkciju sada vjeruje da mu se pruža još jedna velika prilika.

Francuska politička scena pritom je duboko podijeljena.

Ankete najavljuju okršaj političkih suprotnosti

Prema istraživanju agencije Toluna Harris Interactive, provedenom od 3. do 5. novembra, Marine Le Pen osvojila bi između 34 i 36 posto glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora, zavisno od testiranog scenarija.

Mélenchon bi osvojio između 18 i 19 posto glasova, što bi mu u svih pet ispitanih scenarija bilo dovoljno za ulazak u drugi krug.

Rezultate istraživanja objavio je Reuters 9. novembra.

Međutim, anketa pokazuje i da bi Le Pen uvjerljivo pobijedila Mélenchona u hipotetičkom drugom krugu.

Upravo tu leži najveći paradoks njegove kandidature.

Čovjek koji se gotovo cijelu političku karijeru suprotstavlja krajnjoj desnici mogao bi, prema procjenama svojih kritičara, postati protivnik kojeg bi ona najlakše pobijedila.

Mélenchon i njegovi saradnici odbacuju takvu logiku.

Smatraju da se politički odnosi mogu promijeniti tokom kampanje i da će birači, suočeni s izborom između dva različita programa, prepoznati njegovu viziju društva.

Ipak, riječ je o istraživanju javnog mnijenja, a ne pouzdanoj prognozi rezultata izbora koji će biti održani 2027. godine.

Samo 421.308 glasova dijelilo ga je od drugog kruga

Mélenchon je već učestvovao na predsjedničkim izborima 2012, 2017. i 2022. godine.

Svaki put završio je izvan drugog kruga.

Na posljednjim izborima 2022. godine bio je posebno blizu uspjeha.

Od plasmana u drugi krug dijelilo ga je svega 421.308 glasova.

Tada je završio iza Emmanuela Macrona i Marine Le Pen.

Sada se nada da će nezadovoljstvo tradicionalnim političkim strankama i rast podrške među mladim biračima biti dovoljni da napravi odlučujući iskorak.

Njegov pokret Nepokorena Francuska (La France Insoumise – LFI) posebno je snažan među mlađim biračima i stanovnicima siromašnijih, etnički raznolikih predgrađa velikih gradova.

Međutim, Mélenchon se suočava s velikim nepovjerenjem među dijelom umjerenih birača, što bi moglo postati presudno u drugom krugu.

Od socijalista do radikalne ljevice

Mélenchon je rođen u Tangeru, u današnjem Maroku, 1951. godine.

U mladosti je bio povezan s trockističkim pokretom, a zatim je gotovo tri decenije proveo u francuskoj Socijalističkoj partiji.

Bio je senator i član vlade, ali se 2008. godine razišao sa socijalistima i krenuo u izgradnju vlastitog političkog pokreta.

Postepeno je postao najprepoznatljivije lice francuske radikalne ljevice.

Njegovi govori, često oštri i emotivni, privlače velike skupove pristalica.

Istovremeno, njegov odnos prema političkim protivnicima, policiji i medijima izaziva brojne kontroverze.

Kritičari ga optužuju za poticanje društvenih podjela, antisemitizam, neprijateljski odnos prema policiji i medijima te previše blag odnos prema Moskvi.

Mélenchon odbacuje te optužbe.

Za njegove pristalice on predstavlja političara koji se ne boji suprotstaviti ekonomskim elitama i postojećem političkom poretku.

Za protivnike je simbol radikalizacije koja dodatno produbljuje francuske političke podjele.

Želi promijeniti francuski ustav

Mélenchonova ambicija ne završava osvajanjem predsjedničke funkcije.

On želi temeljito promijeniti politički sistem Francuske.

Njegov program predviđa donošenje novog ustava i uspostavljanje Šeste republike, koja bi zamijenila postojeći sistem Pete republike, uspostavljen 1958. godine.

Zalaže se za snažnije oblike direktne demokratije i veću mogućnost građana da učestvuju u političkom odlučivanju.

Među prijedlozima je i snižavanje dobne granice za glasanje.

Mélenchon smatra da je sadašnji francuski politički sistem previše koncentrisao vlast u rukama predsjednika.

Njegovi protivnici, međutim, upozoravaju da bi radikalna institucionalna reforma mogla izazvati dugotrajnu političku nestabilnost.

Penzija sa 60 godina i veći porezi bogatima

Na skupu u Le Bourgetu Mélenchon je predstavio ekonomski program koji predstavlja gotovo potpunu suprotnost politici Emmanuela Macrona.

Najavio je povećanje neto minimalne mjesečne plate na 1.700 eura, sa sadašnjih približno 1.480 eura.

Predložio je i vraćanje mogućnosti odlaska u penziju sa 60 godina za radnike koji su uplaćivali doprinose 40 godina.

Time bi poništio ključne dijelove Macronove penzione reforme, kojom je dob za penzionisanje postepeno povećana sa 62 na 64 godine.

Njegov program uključuje povećanje poreza najbogatijim domaćinstvima, ograničavanje cijena osnovnih prehrambenih proizvoda i veća državna ulaganja.

„Radit ćemo upravo suprotno od Macrona, odnosno provoditi politiku ekonomskog podsticaja“, poručio je Mélenchon.

Zagovara i postepeno napuštanje nuklearne energije u korist obnovljivih izvora.

Protivnici upozoravaju da bi takva politika mogla povećati javni dug i dodatno opteretiti francuske finansije.

Želi Francusku izvan NATO-a

Posebno kontroverzan dio njegovog programa odnosi se na vanjsku politiku.

Mélenchon zagovara postepeno povlačenje Francuske iz NATO-a, počevši od napuštanja integrisane vojne komandne strukture.

„Nama nije mjesto u NATO-u, niti u američkim ratovima“, poručio je na predizbornom skupu.

Smatra da Francuska treba voditi nezavisniju vanjsku politiku i graditi odnose s državama koje ne žele biti dio suprotstavljenih geopolitičkih blokova.

Takav pristup mogao bi izazvati ozbiljne napetosti s evropskim partnerima i Sjedinjenim Američkim Državama.

Francuska je jedina država Evropske unije koja posjeduje vlastito nuklearno oružje.

Zbog toga bi promjena njene sigurnosne politike imala posljedice daleko izvan francuskih granica.

Mélenchon također kritikuje njemački uticaj na ekonomsku politiku Evropske unije i zagovara fleksibilniji pristup budžetskim pravilima.

Može li ujediniti ljevicu?

Jedna od najvećih prepreka Mélenchonovoj kandidaturi jeste duboka podjela francuske ljevice.

Njegov pokret LFI ima snažnu i mobilizovanu biračku bazu, ali su odnosi sa socijalistima i drugim lijevim strankama godinama opterećeni sukobima.

Dio ljevice smatra da Mélenchon svojim oštrim nastupima odbija birače centra, bez čije podrške nije moguće pobijediti u drugom krugu.

Drugi vjeruju da je upravo njegova spremnost na sukob s političkim establišmentom razlog zbog kojeg uspijeva privući birače koji su izgubili povjerenje u tradicionalne stranke.

Na skupu u Le Bourgetu pokušao je proširiti svoju poruku i izvan najvjernijih pristalica.

Pozvao je birače da ne odlučuju na osnovu toga sviđa li im se lično, nego da procijene podržavaju li njegov politički program.

Time je pokazao da je svjestan problema koji ga prati već godinama: ima izuzetno lojalne pristalice, ali i veliki broj birača koji ga odlučno odbacuju.

Posljednja šansa ili historijska greška?

Francuski predsjednički izbori 2027. održat će se u trenutku kada Emmanuel Macron, nakon dva uzastopna mandata, više nema pravo ponovo se kandidovati.

Njegov odlazak otvara prostor za novu političku generaciju, ali i za kandidate koji godinama čekaju priliku da preuzmu vlast.

Mélenchon se nada da će postati prvi predsjednik Francuske iz redova radikalne ljevice.

Marine Le Pen, s druge strane, nastoji ostvariti cilj koji francuska krajnja desnica nije uspjela postići ni nakon decenija političke borbe.

Ako njih dvoje zaista uđu u drugi krug, Francuska bi mogla dobiti jedan od najpolarizovanijih predsjedničkih izbora u svojoj savremenoj historiji.

Za Mélenchona to bi bila prilika da ostvari životni politički cilj.

Ali postoji i mogućnost da političar koji je pola stoljeća posvetio borbi protiv krajnje desnice na kraju postane njen posljednji protivnik na putu prema Jelisejskoj palači.