Priče o teškim sudbinama migranata koji u potrazi za svijetlijom budućnosti u razvijenim zemljama često tragično stradaju, ne uspijevajući ispuniti svoje snove, konstanta su već godinama. Dok aktivisti upozoravaju na kršenje osnovnih ljudskih prava, vlasti nerijetko ostaju gluhe i nijeme na pozive za reakciju. Jedna od zemalja iz kojih kontinuirano pristižu migranti, uglavnom ilegalnim putevima, i koji pišu potresne ispovijesti je Afganistan.

Afganistance koji bježe od talibana otimaju i muče bande pri pokušaju prelaska granice između Irana i Turske na putu prema Europi, pokazalo je istraživanje BBC-ja. Bande zatim šalju videosnimke zlostavljanja porodicama migranata koji su zadržani kao taoci, tražeći otkupninu za njihovo oslobađanje.

‘Tuku nas dan i noć’

Vezani zajedno na vrhu planine s katancima oko vrata, skupina afganistanskih migranata moli za svoje oslobađanje.

“Ko god gleda ovaj video, jučer su me oteli, traže 4000 dolara za svakoga od nas. Tuku nas dan i noć bez prestanka”, kaže jedan muškarac, krvavih usana i lica prekrivenog prašinom .

Drugi video prikazuje grupu potpuno golih muškaraca kako pužu po snijegu dok ih neko bičuje s leđa.

“Imam porodicu, nemoj mi to raditi; imam ženu i djecu, imaj milosti, molim te”, uzvikuje jedan muškarac u drugome, nedugo prije nego što je snimljen kako ga pripadnici bande seksualno zlostavljaju uz prijetnju nožem.

Ovi uznemirujući videozapisi dokaz su rastućeg kriminala u kojem bande u Iranu otimaju uglavnom afganistanske migrante koji se pokušavaju probiti do Europe.

Migracijski put iz Afganistana u Iran, zatim preko granice u Tursku i u ostatak Europe, koristi se decenijama. Zapravo, i sam sam bio na istom putu prije 12 godina kada sam bježao iz Irana u Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje sam dobio azil.

Ali ruta je sada opasnija nego ikada.

Oni koji pokušavaju prijeći iz Irana u Tursku satima hodaju po suhom, planinskom terenu bez drveća koje bi im pružilo hlad, što otežava izbjegavanje snaga sigurnosti koje patroliraju tim područjem.

Dok su stotine hiljada osoba pobjegle iz Afganistana otkako su talibani preuzeli vlast u augustu 2021., bande su vidjele priliku da profitiraju od ogromnog povećanja broja ljudi koji putuju.

Često u suradnji s krijumčarima otimaju ljude s iranske strane granice, iznuđujući novac od osjetljivih grupa koje su često već platile velike iznose kako bi osigurale siguran prolaz.

Ekipa BBC-ja čula je priče o mučenju s najmanje 10 mjesta duž granice. Jedan aktivist koji je posljednje tri godine dokumentirao zlostavljanje rekao nam je da je dnevno primao čak dva ili tri videa mučenja.

U stanu u trgovačkoj prijestolnici Turske Istanbulu ekipa BBC-je je razgovarala s Aminom.

Imala je uspješnu karijeru policajke u Afganistanu, ali je pobjegla iz zemlje kada je shvatila da će talibani ponovno preuzeti vlast, nakon što je prije toga primila prijetnje od te grupe.

Blago govoreći i noseći ljubičastu maramu na glavi, pričala je o svom iskustvu na granici kada je banda uzela nju i njezinu obitelj za taoce.

“Bila sam jako uplašena, bila sam prestravljena, jer sam bila trudna, a nije bilo doktora. Čuli smo mnogo priča o silovanjima mladih dječaka”, prisjeća se.

Njezin otac Haji rekao je da mu je banda poslala video na kojem se vidi mučenje nepoznatog Afganistanca nakon što su oteli Aminu i ostale članove njegove porodice.

“To je bila situacija u kojoj sam se nalazio. Slanjem ovih videa upozoravali su me. Ako ne platite otkupninu, ubit ćemo vaše kćeri i vašeg zeta”, dodaje.

Haji je prodao svoju kuću u Afganistanu kako bi platio bandi i oslobodio svoju porodicu. Zatim su ponovno pokušali ući u Tursku, ovaj put uspješno.

No, osmodnevna muka na granici bila je previše za Aminu. Izgubila je bebu.

Osim bandi, Amina i ostali suočavaju se s još jednom velikom preprekom na svom putu: zidom.

Proteže se više od polovine dužine tursko-iranske granice, visok je tri metra i utvrđen je bodljikavom žicom i elektroničkim senzorima, kao i osmatračnicama koje financira Europska unija (EU).

Turska je počela graditi zid 2017. kako bi spriječila migrante da pređu u zemlju, ali oni i dalje dolaze.

Amina i nekoliko drugih rekli su nam da su pali u ruke nasilnih bandi na iranskoj strani nakon što su ih turske vlasti noću potisnule natrag preko granice, što su tvrdnje koje su također dokumentirale međunarodne skupine za ljudska prava.

Mahmut Kagan, turski aktivist za ljudska prava koji zastupa tražitelje azila, inzistira na tome da ova praksa, koja je nezakonita prema međunarodnom pravu, pomaže bandama da iskorištavaju ljude.

“To je u velikoj mjeri povezano s povratnim mjerama – tim kršenjima – jer stvara krhku grupu otvorenu za sve oblike zlostavljanja”, pojašnjava.

Turske vlasti nisu odgovorile na zahtjev BBC-ja za komentar o ovim navodima. No, suočena sa sličnim optužbama grupa za ljudska prava, vlada je zanijekala protivljenje, rekavši da se sve aktivnosti za sprječavanje ilegalnog ulaska u Tursku provode u okviru upravljanja granicom.

Ahmed je prodao imovinu svoje porodice kako bi platio njihovo oslobađanje. Ali iskustvo nije bilo dovoljno da ga spriječi da i sam pokuša isto putovanje šest mjeseci kasnije, očajnički želeći zaraditi za život nakon ekonomske krize koja je uslijedila nakon preuzimanja vlasti od Talibana.

U glavnom gradu Afganistana Kabulu BBC ekipa je razgovarala sa Saidom, tamo odakle je krenuo nakon šest neuspjelih pokušaja da pobjegne iz Afganistana i stigne u Tursku.

Obećan mu je lažni dokument koji bi mu omogućio prelazak u Tursku. Umjesto toga kaže da ga je njegov kontakt izdao i prodao bandi koja ga je mučila i tražila otkupninu od 10 hiljada dolara.

“Bio sam jako uplašen. Mogli su mi učiniti sve. Izvaditi mi oči, prodati bubrege, izvaditi mi srce“, kaže.

Ali rekao nam je da se najviše boji izgubiti svoje dostojanstvo, nakon što je čuo kako banda raspravlja o tome kako bi ga mogli silovati i poslati video njegovoj porodici, nazad kući.

Na kraju je pobjegao nakon što je platio 500 dolara.

BBC je poslao upit iranskoj vladi što se poduzima kako bi se suzbilo djelovanje bandi duž granice, ali nisu dobili odgovor.

BBC-ju je zabranjeno izvještavanje unutar Irana, pa ekpie nisu bile u mogućnosti prijeći granicu kako bi dalje istraživali.

Nekoliko sedmica nakon intervjua, Said je kontaktirao BBC i kazao da se vratio u pokret i da je ponovo stigao u Teheran. To je bilo prije osam mjeseci – i od tada se nije javljao.

Drugi, poput Amine, pokušavaju gledati u budućnost s optimizmom.

“Neću odustati. Znam da ću postati majka“, kaže. – Znam da ću biti jaka.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad