Povratak rata u Južni Sudan više nije pitanje mogućnosti, već vremena

UN je 24. Marta upozorio da se Južni Sudan ponovo našao na ivici rata. Zemlja je već ranije tog mjeseca dospjela na međunarodne naslovnice nakon što su pripadnici etničke milicije napali helikopter UN-a u gradu Nasiru, zahvaćenom sukobima između južnosudanske nacionalne vojske i lokalne pobunjeničke milicije zvane Bijela armija. Misija UN-a za očuvanje mira pokušavala je evakuirati generala vladine vojske i njegove vojnike kada su članovi Bijele armije—pretežno iz etničke grupe Nuer—otvorili vatru, usmrtivši 28 osoba, uključujući i jednog člana posade UN-a.
Vlada Južnog Sudana, na čelu s predsjednikom Salvom Kirom, za napad je okrivila glavnu opozicionu stranku u Jubai, predvođenu potpredsjednikom Riekom Macharom, te uhapsila njeno rukovodstvo—uključujući i samog Machara—ili ih zadržala u pritvoru ili stavila u kućni pritvor.

Ovaj događaj ponovo je skrenuo pažnju na pogoršane međuetničke tenzije u Južnom Sudanu, kao i na krhkost mirovnog sporazuma iz 2018. godine, koji je uspostavio sistem podjele vlasti između Kirove vlade—koja je uglavnom povezana s Dinka etničkom grupom, najvećom manjinom u zemlji s više od 60 etničkih zajednica—i Macharove opozicione grupe, Sudanske narodnooslobodilačke vojske – u opoziciji (SPLA-IO), čije je rukovodstvo većinom iz zajednice Nuer, druge najveće etničke manjine u zemlji.

Rat nikada nije u potpunosti prestao

Međutim, FP ističe da rat nikada nije u potpunosti prestao u Južnom Sudanu, a mirovni sporazum je već bio pod prijetnjom. Iako su posljednji sukobi izbili u naftom bogatom regionu Gornjeg Nila, vladine trupe su intenzivirale napade na SPLA-IO i u drugim dijelovima zemlje.

U januaru su raseljene osobe koje su bježale iz države Zapadna Ekvatorija prijavile da su ih napale vladine snage. Mjesec dana kasnije, vladine trupe napale su guvernera države pod kontrolom SPLA-IO, prisilivši ga da se sakrije. U februaru su lokalni izvori također optužili vladine snage za napade na opozicione trupe u Bahr el-Ghazalu. Kirova vlada je posljednjih mjeseci hapsila opozicione lidere i bila optužena za podržavanje ciljanih napada na zajednice koje nisu Dinka, čime je prekršila uslove podjele vlasti iz mirovnog sporazuma i izazvala strah od novog talasa etničkog nasilja.

Neposredno prije incidenta s helikopterom UN-a u Nasiru 7. marta—kada je Bijela armija ubila generala iz etničke grupe Dinka i člana posade UN-a, vladine trupe napale su lokalne Nuere na pijaci i ranile mirovnjaka UN-a u istom gradu.

Bijela armija ima složen odnos s Macharom, koji je ranije tvrdio da nad njom ima kontrolu kako bi ojačao svoj politički položaj. Iako je Bijela armija prvobitno osnovana kao milicija za zaštitu zajednice, pružila je ključnu podršku Macharovoj SPLA-IO opozicionoj sili. Još 2014. godine, rukovodstvo SPLA-IO priznalo je za New York Times da je Bijela armija činila do 80 posto njihovih boraca u državi Gornji Nil.

Međutim, od tada je SPLA-IO izgubila znatan utjecaj nad Bijelom armijom, dok je ova milicija slijedila vlastitu agendu odmazde protiv državnih trupa Dinka, od kojih su neki ubili hiljade Nuer u masakru u glavnom gradu Jubi 2013. godine. Istovremeno, Macharov politički utjecaj oslabio je do te mjere da mu je već ograničena sposobnost da miliciji osigura ključne resurse, poput oružja, municije i koordinacije s drugim trupama.

Režim sve nestabilniji

Macharova popularnost u opoziciji opala je od 2018. godine zbog neispunjavanja sigurnosnih odredbi mirovnog sporazuma, što je izazvalo dezerterstvo u redovima SPLA-IO. Neki visoki oficiri prešli su na stranu Kirove vlade zbog Macharovih političkih imenovanja.

Međutim, uz ponovljena kršenja mirovnog sporazuma, uglavnom od strane vlade, napad Bijele armije na helikopter UN-a postao je politički poklon za Kira. Iako je Bijela armija izdala saopštenje u kojem negira povezanost s Macharom, Kir i vojska su iskoristili Macharove ranije tvrdnje o kontroli nad ovom milicijom kako bi ga napali i optužili za kolaps mirovnog sporazuma.

Macharovo hapšenje 27. marta sada praktično znači njegovo uklanjanje s pozicije potpredsjednika—što je krajnje kršenje mirovnog sporazuma.

Vlada je već u februaru započela bombardovanje uporišta Bijele armije u regionu Gornjeg Nila. Nakon nedavnih sukoba, predsjednik je sredinom marta smijenio guvernera te države. No, situacija u Nasiru samo je jedan od razloga za Kirovu eskalacionu politiku.

Režim u Jubi postaje sve nestabilniji—što ugrožava Kirovu vlast i podstiče ga da pojača kontrolu. Kirovo zdravstveno stanje se, prema izvještajima, pogoršalo od 2022. godine, ograničavajući njegove javne nastupe. U oktobru je smijenio svog obavještajnog šefa Akola Koora i stavio ga u kućni pritvor, zamijenivši ga lojalistom kako bi ponovo uspostavio kontrolu nad Nacionalnom službom sigurnosti, najopremljenijom i najfinansiranijom oružanom snagom u Južnom Sudanu.

Uganda vidi Južni Sudan kao “svoje dvorište”

S obzirom na sve veću nestabilnost, Kir se ponovo okrenuo ugandskim trupama. Od kraja 2013. do početka 2014. oslanjao se na Ugandske narodne odbrambene snage (UPDF) kako bi spriječio opoziciju da zauzme Jubu i svrgne njegov režim.

Uganda vidi Južni Sudan kao “svoje dvorište”, a Kira kao svog štićenika. Šef UPDF-a Muhoozi Kainerugaba, sin ugandskog predsjednika Yowerija Musevenija, pohvalio se na platformi X operacijom “Mlinzi wa Kimya” (“tihi zaštitnik”) u Južnom Sudanu.
Regionalni kontekst samo dodatno ohrabruje Kira, koji je iskoristio naftno bogatstvo svoje zemlje kako bi balansirao između suprotstavljenih strana u sudanskom ratu, slično Museveniju.

S obzirom na sve gore stanje u zemlji, strani diplomati, uključujući one iz Norveške i Njemačke, zatvorili su svoje ambasade u Jubi iz straha od novog građanskog rata, dok su Sjedinjene Države naredile evakuaciju neesencijalnog osoblja.

Kako piše FP, povratak rata u Južni Sudan više nije pitanje mogućnosti, već vremena.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje