Roditelji ostavili kćerku da umire na kauču: Ljekari jedva podnijeli prizor koji ih je zatekao

Dana 3. januara 2022. godine, u 2 sata ujutro, hitne službe su primile poziv od Fletcherovih. Izvijestili su da njihova kćerka Lacey ne diše i da im kardiopulmonalna reanimacija (KPR) ne uspijeva. Telefonom su im date osnovne upute za KPR, a bolničari i policajci su odmah izašli na mjesto događaja.

Čak i tada su se pojavili prvi čudni trenuci - na primjer, majka Shelley Fletcher nije mogla reći koliko godina ima njena kćerka. Kazala je tri različita datuma prije nego što je konačno rekla da ima 31. Ispostavilo se da njena kćerka zapravo ima 36 godina.

Kada su bolničari stigli, brzo su shvatili da ovo nije obična smrt. Miris je bio prejak i previše karakterističan da bi se mogao pogriješiti. Ali ništa ih nije moglo pripremiti za scenu u dnevnoj sobi. Iskusni muškarci, navikli na mnogo toga, plakali su nakon početnog šoka. Jedan od policajaca je kasnije priznao da nakon onoga što je vidio nije mogao jesti sedmicu dana, prenosi Metropolitan.

Tijelo doslovno spojeno s kaučem

Dnevni boravak je bio uredan, kuća čista. Ali među namještajem, isticala se stara, istrošena sofa - pjena se vidjela s nje, navlake su bile izlizane. U udubljenju sjedišta, usred urednog okruženja, ležalo je tijelo mlade žene, djelomično nago i gotovo potpuno nepomično. Strani mediji su izvijestili da je tijelo mlade žene doslovno "sraslo" sa sofom.

Sve je ukazivalo na to da Lacey nije umrla tog dana, kako su njeni roditelji tvrdili. Obdukcija je pokazala da je bila mrtva najmanje 24 do 48 sati.

Da stvar bude gora, Laceyino tijelo bilo je prekriveno čirevima i njenim vlastitim izmetom. Umirala je od gladi, težila je samo 43 kilograma. Mišići nogu su joj atrofirali, repna kost joj je bila spljoštena - toliko je dugo sjedila nepomično na istom mjestu. U njenoj trbušnoj šupljini pronašli su ostatke izmeta, pa čak i komade sofe, koje je žena vjerovatno u očaju htjela pojesti.

Kako je Lacey mogla proći nezapaženo više od decenije?

Leacy Fletcher je živjela potpuno normalnim životom kao dijete. Bila je društvena, igrala je odbojku, išla je u školu. Sve se promijenilo oko devetog razreda. Postajala je sve povučenija, teško se uklopila. Njen otac je rekao da su je vršnjaci počeli maltretirati i da je razvila simptome slične autizmu.

Njeni roditelji su odlučili da je ispisuju iz škole i da je obrazuju kod kuće. Prema njihovim riječima, Leacy je počela razvijati jake strahove - strah od izlaska, kretanja, čak i od toaleta. Na kraju, nije htjela napustiti kauč, jesti, spavati i ići u toalet tamo.

Zašto nisu potražili stručnu pomoć za nju? Prema njihovim riječima, to je bilo zato što je ona to izričito željela. Odbila je psihijatrijsku pomoć, kažu. Ali zašto nisu ništa poduzeli kada je bilo očigledno da više ne može živjeti sama? Kažu da nisu željeli kršiti njenu volju.

Kuća i dvorište su bili uredni, što je izazvalo još više pitanja. Kako je moguće da niko nije primijetio nepodnošljiv smrad koji je morao dolaziti sa kauča? Da li je pomjeren neposredno prije dolaska bolničara? Koga su lagali i zašto?

Neki od odgovora roditelja također su bili netačni. Majka je tvrdila da je njena kćerka pojela sendvič i čips prije nego što je umrla. U stvarnosti, bila je toliko gladna da je imala izmet i pjenu sa sofe pod noktima - vjerovatno je pokušavala pojesti bilo šta što joj je bilo pri ruci.

Roditelji su prvobitno optuženi za ubistvo drugog stepena, ali su na kraju osuđeni za bezobzirno ugrožavanje života. Svaki od njih je dobio po 40 godina zatvora. Psiholog koji ih je pregledao nije pronašao znakove mentalne bolesti. Naprotiv, vjerovali su da bolje od doktora znaju šta je njihovoj kćerki potrebno.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad