Autorski tekst Pedra Sancheza
Španski premijer upozorava na globalnu katastrofu: "Svijet ide putem koji vodi u novi svjetski rat"

Španski premijer Pedro Sanchez upozorio je da se svijet kreće opasnim putem koji bi mogao završiti novim svjetskim ratom, ocijenivši da međunarodna zajednica sve više prihvata oružane sukobe kao neizbježan dio političke stvarnosti. U autorskom tekstu za američki časopis Foreign Affairs poručio je da rastuća militarizacija, slabljenje međunarodnih institucija i sve intenzivnije geopolitičko nadmetanje predstavljaju ozbiljnu prijetnju globalnom miru.
U tekstu pod naslovom "Posljednja prilika za mir: Kako spriječiti novi svjetski rat", objavljenom 13. novembra u časopisu Foreign Affairs, Sanchez upozorava da su vlade posljednjih godina sve više usmjerene na pripreme za moguće ratove, dok diplomatski napori i međunarodna saradnja gube na značaju.
"Ništa nije opasnije od normalizacije rata", poručio je španski premijer.
Prema njegovoj ocjeni, svijet se postepeno vraća načinu razmišljanja u kojem se vojna sila ponovo posmatra kao prihvatljivo sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva.
Podsjetio je da su razaranja izazvana Prvim i Drugim svjetskim ratom navela međunarodnu zajednicu da uspostavi poredak zasnovan na međunarodnom pravu, s ciljem sprečavanja novih globalnih sukoba.
Međutim, smatra da je taj poredak danas ozbiljno ugrožen.
"Ovaj put vodi u novi svjetski rat", upozorio je Sánchez, govoreći o rastućem geopolitičkom rivalstvu i slabljenju međunarodnih mehanizama za očuvanje mira.
Ukrajina, Iran i Bliski istok kao upozorenje
Španski premijer posebno se osvrnuo na ratove i oružane sukobe koji posljednjih godina potresaju različite dijelove svijeta.
Kako prenosi Europa Press, Sanchez smatra da je međunarodna zajednica počela prihvatati rat kao gotovo uobičajenu pojavu.
Kao primjere naveo je rusku invaziju na Ukrajinu, američke i izraelske napade na Iran te dugotrajne sukobe u Libanu, Sudanu i Jemenu.
Prema njegovom mišljenju, sve češće kršenje međunarodnog prava i Povelje Ujedinjenih nacija pokazuje koliko je oslabljen sistem koji je decenijama trebao sprečavati sukobe među državama.
Sánchez je posebno upozorio da se vojna agresija sve češće opravdava nacionalnom sigurnošću, historijskim pravima ili potrebom za zaštitom vlastitih interesa.
Takva opravdanja, smatra, dodatno podrivaju međunarodni poredak jer omogućavaju moćnijim državama da svoje političke ciljeve ostvaruju upotrebom sile.
Podsjetio je i na američku invaziju na Irak 2003. godine, koju smatra važnom prekretnicom u slabljenju međunarodnog opredjeljenja za mir.
Uprkos masovnim protestima širom svijeta, rat je započeo, a njegove posljedice dodatno su destabilizovale Bliski istok.
Sánchez ocjenjuje da je upravo od tog perioda međunarodna politika sve više usmjerena na geopolitičko nadmetanje, dok se diplomatska rješenja potiskuju u drugi plan.
Svijet se ubrzano naoružava, raste i nuklearna prijetnja
Jedno od njegovih najozbiljnijih upozorenja odnosi se na ubrzani rast vojne potrošnje i novu utrku u naoružavanju.
Sánchez ističe da brojne države povećavaju izdvajanja za odbranu, razvijaju napredne vojne tehnologije i razmatraju jačanje vlastitih kapaciteta za odvraćanje mogućih napada.
Posebno ga zabrinjava povratak prijetnje nuklearnim ratom.
Prema njegovoj ocjeni, međunarodni sporazumi o kontroli naoružanja, koji su decenijama ograničavali razvoj i širenje nuklearnog oružja, postepeno gube snagu.
Istovremeno, pojedine države ponovo razmatraju mogućnost razvoja vlastitih nuklearnih kapaciteta kako bi osigurale stratešku prednost ili zaštitu od potencijalnih protivnika.
Španski premijer upozorava da bi takav razvoj događaja mogao dovesti do nove, još opasnije utrke u naoružavanju.
U tom kontekstu posebno ističe da rast vojnih budžeta često dolazi nauštrb ulaganja u obrazovanje, zdravstvo, socijalnu zaštitu i razvoj.
Umjetna inteligencija mogla bi ratove učiniti još opasnijim
Sánchez je upozorio i na sve veću ulogu umjetne inteligencije u razvoju savremenih sistema naoružanja.
Prema njegovim riječima, tehnološki napredak omogućava razvoj sve sofisticiranijih i opasnijih vojnih sredstava, dok međunarodni mehanizmi kontrole ne uspijevaju pratiti brzinu tih promjena.
Poseban problem predstavlja činjenica da se nove tehnologije razvijaju mnogo brže nego što države uspijevaju uspostaviti pravila za njihovu upotrebu.
Sanchez upozorava da bi kombinacija nuklearnog naoružanja, automatizovanih vojnih sistema i rastućih međunarodnih napetosti mogla povećati rizik od katastrofalne eskalacije.
Njegova poruka je da tehnološki napredak, bez odgovarajućih međunarodnih ograničenja, ne mora nužno povećavati sigurnost, nego može stvoriti dodatne prijetnje globalnom miru.
Zašto Španija odbija izdvajati pet posto BDP-a za odbranu?
U autorskom tekstu Sanchez je ponovo obrazložio protivljenje španske vlade cilju povećanja izdvajanja za odbranu na pet posto bruto domaćeg proizvoda, koji zagovara NATO.
Kako navodi Europa Press, španski premijer smatra da se sigurnost države ne može mjeriti isključivo veličinom vojnog budžeta.
Prema njegovom mišljenju, snažne institucije, manja društvena nejednakost i ulaganja u kvalitet života građana također predstavljaju ključne elemente nacionalne sigurnosti.
Sánchez je podsjetio da je Španija od njegovog dolaska na vlast 2018. godine utrostručila izdvajanja za odbranu, čime je, kako tvrdi, pokazala opredijeljenost za evropsku sigurnost i stratešku autonomiju Evropske unije.
Istovremeno, naveo je da je zadržavanje proporcionalnog nivoa vojne potrošnje omogućilo dodatna ulaganja od 145 milijardi eura u socijalnu zaštitu, stanovanje, zdravstvo i obrazovanje.
Još više od 30 milijardi eura, prema njegovim navodima, usmjereno je u energetsku i ekološku tranziciju.
Sánchez smatra da takva ulaganja doprinose dugoročnoj stabilnosti društva i predstavljaju važan dio politike očuvanja mira.
Traži temeljitu reformu Ujedinjenih nacija
Španski premijer upozorio je da postojeće međunarodne institucije više ne odražavaju političku i ekonomsku stvarnost savremenog svijeta.
Posebno se osvrnuo na Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, u kojem pet stalnih članica ima pravo veta.
Prema njegovoj ocjeni, takav sistem odražava odnose snaga uspostavljene nakon Drugog svjetskog rata, a ne današnju međunarodnu zajednicu.
Sánchez smatra da bi Vijeće sigurnosti trebalo proširiti povećanjem broja izabranih članica, uz veću zastupljenost država iz Afrike i Latinske Amerike.
Također predlaže strožija ograničenja prava veta, posebno kada Vijeće sigurnosti razmatra slučajeve genocida, ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i drugih masovnih zločina.
Sanchez smatra da je potrebno ojačati međunarodne institucije kako bi mogle efikasnije reagovati na kršenja međunarodnog prava i prijetnje miru.
Pozvao je i na reformu Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.
Smatra da raspodjela glasačke moći u tim institucijama i dalje odražava ekonomske odnose iz prošlog stoljeća te da bi države u razvoju morale dobiti veći utjecaj na donošenje odluka.
"Šutnja je čin kukavičluka i saučesništva"
Sanchez je stava da međunarodna zajednica ne smije ostati pasivna pred sve većim brojem ratova i prijetnjom njihovog širenja.
"Šutnja je čin kukavičluka i saučesništva", poručio je, pozivajući države da se odlučnije suprotstave kršenju međunarodnog prava.
Istakao je da je Španija nastojala dosljedno braniti međunarodne norme i protiviti se oružanim napadima koji krše Povelju Ujedinjenih nacija.
Kao primjer naveo je i stav španske vlade prema ratu u Gazi, tokom kojeg je Madrid zahtijevao trajni prekid vatre, oslobađanje svih talaca i nesmetan ulazak humanitarne pomoći.
U završnom dijelu autorskog teksta Sanchez upozorava da očuvanje mira zahtijeva mnogo više od diplomatskih izjava i povremenih međunarodnih sastanaka.
Zato zagovara širenje međunarodne saradnje na što veći broj država, umjesto oslanjanja na manje političke i vojne saveze.
Takav pristup naziva "maksilateralizmom", odnosno modelom saradnje koji bi trebao obuhvatiti što širi krug zemalja i spriječiti stvaranje novih međunarodnih podjela.
Posljednja prilika da se izbjegne katastrofa
U završnom dijelu autorskog teksta Sánchez upozorava da očuvanje mira zahtijeva mnogo više od diplomatskih izjava i povremenih međunarodnih sastanaka.
Prema njegovom mišljenju, države moraju aktivno raditi na uklanjanju uzroka nestabilnosti, uključujući siromaštvo, društvenu nejednakost, nedostatak obrazovanja i slabljenje demokratskih institucija.
Smatra da su ulaganja u razvoj, socijalnu sigurnost, klimatsku otpornost i međunarodnu saradnju jednako važna za očuvanje mira kao i tradicionalne sigurnosne politike.
Podsjetio je da su nakon Drugog svjetskog rata države uspjele izgraditi međunarodni poredak čiji je osnovni cilj bio spriječiti ponavljanje globalne katastrofe.
Danas je, smatra Sanchez, taj poredak ponovo na ozbiljnom ispitu.
Upozorio je da će sadašnja generacija morati odlučiti hoće li očuvati međunarodni sistem zasnovan na pravilima ili dopustiti povratak svijeta u kojem dominiraju sila i sukobi.
Njegova završna poruka jeste da izbor između međunarodne saradnje i novog globalnog rata još nije unaprijed određen, ali da vrijeme za djelovanje ističe.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare