Ako mislite da možete raditi sve što god želite na vlastitom imanju u Njemačkoj, zapravo niste u pravu. Postoje ograničenja i za vlasnike imanja, posebno kada je u pitanju skladištenje smeća.

Bilo da se radi o starim automobilskim gumama, starom namještaju ili limenkama s bojom – na privatnom posjedu ponekad možete pronaći mnogo toga, što zapravo treba zbrinuti na adekvatniji način.

Budući da se često (pogrešno) pretpostavlja da na privatnom posjedu postoji sloboda, stvari koje mnogi ne koriste često se odlažu u vrt. Vlasti su tome stale na kraj izdajući stroge propise.

Visoke kazne za prekršitelje

Ako smeće koje se skladišti u vrtu predstavlja rizik za ljude i prirodu, vlasnici mogu dobiti visoku kaznu. Ova je uredba izvedena iz Zakona. Kako navode mediji, kazna može iznositi i do 100.000 eura, jer je ilegalno odlaganje smeća prekršaj, prenosi Fenix Magazin.

Koliku kaznu na kraju prekršitelji moraju platiti, ovisi o količini i vrsti otpada. Posebno su visoke kazne kada se okoliš masovno zagađuje toksičnim otpadom.

Šta je dopušteno, a šta nije?

Ovo može biti na posjedu (sve dok ne postoji opasnost za okoliš): Ploče, papir, stari namještaj, stari bicikli, kamenje, metal, vrtni otpad.

Ovo ne smije biti na imanju: Azbest, boje, lakovi, benzin, ulje, otrovni plinovi, automobili, sredstva za čišćenje, radijatori za grijanje, glomazni otpad, atomobilske gume, nerazvrstani šut.

Zeleni otpad i kompost također su kritični jer mogu privući štakore, miševe i gamad, te je i za to moguće izreći kaznu.

Upitno skladištenje građevinskog otpada

Možete također doći u sukob sa zakonom o gradnji ako se na imanju, primjerice, skladišti građevinski materijal koji se u dogledno vrijeme ne iskoristi. Tada bi to moglo značiti da se materijal koristi u komercijalne svrhe i da prema zakonu o gradnji nije dopušten u stambenim područjima.

Vlasti se obično pozivaju na djelovanje kada susjedima zasmeta smeće. Njemački mediji savjetuju uklanjanje smeća i mirno rješavanje spora, prije nego što stvar dođe do suda.