Izborni je dan u Tuskoj. Predsednik Recep Tayyip Erdogan, koji je na vlasti od 2003. godine - isprva kao premijer, a potom i kao predsjednik - suočava se sa do sada najvećem izazovim u vidu kandidata glavnog opozicionog bloka Kemala Kilicdaroglua, kojeg mnogi smatraju Erdoganovom antitezom. Ko su kandidati, šta je na kocki? Ovo je vodič turskih izbora.

Turci danas biraju predsjednika na mandat od pet godina. Bira se i 600 članova parlamenta, izabranih proporcionalnom zastupljenošću stranačkih lista u 87 regiona.

Više od 64 miliona Turaka ima pravo glasa na skoro 192.000 biračkih mjesta, uključujući više od 6 miliona birača koji prvi put glasaju. 3,4 miliona dijasporaca završilo je glasanje do 9. maja.

Ovi izbori neće samo odlučiti ko će predvoditi Tursku, zemlju članicu NATO-a sa 85 miliona stanovnika, već i kako se njome upravlja, gde se njena ekonomija kreće usred duboke krize troškova života i oblika njenevanjske politike.

Recep Tayyip Erdogan

Više od 20 godina nakon što su Erdogan i njegova Partija pravde i razvoja (AKP) došli na vlast, on se nada da će produžiti svoj mandat kao vladar sa najdužim stažom u modernoj Turskoj.

Politički uspon počeo sa mesta gradonačenika Istanbula 1994. godine, velegrada u koji se njegova porodica doselila šezdesetih godina. Odrastao je u veoma religioznoj porodici u siromašnom, radničkom naselju Kasim Paša gde je kao dijete prodavao lepinje i limunade da bi zaradio. U mladosti je igrao fudbal i pohađao islamske škole. Ovaj poslednji podatak je, kažu njegovi biografi, u velikoj meri uticao na njegove konzervativne stavove. Tokom sedamdesetih godina, u vrijeme kada je bio student menadžmenta, postao je aktivan u islamističkim krugovima, učlanio se u „Partiju blagostanja“ i do sredine devedesetih stigao do samog vrha stranke.

Erdogan je čovjek kog politički protivnici optužuju da je autokrata, pa čak i diktator, koji guši slobodu medija, zatvara neistomišljenike, krši ljudska prava i slobodu govora i „na mala vrata“ gasi sekularizam u Turskoj. Oni koji ga podržavaju kažu da je Erdogan od Turske napravio svjetsku silu, podigao ekonomiju i da je zaslužan za veliki broj infrastrukturnih projekata širom zemlje, .

Turska, članica NATO-a koja ima drugu najveću vojsku Alijanse, ojačala je svoje veze sa Rusijom posljednjih godina.

Erdogan je podigao obrve na Zapadu nastavljajući da održava bliske veze sa Rusijom dok nastavlja napad na Ukrajinu i izazvao je glavobolju zbog planova širenja NATO-a odugovlačenjem članstva Finske i Švedske.

Turska je, međutim, bila korisna i svojim zapadnim saveznicima pod Erdoganom. Ankara je prošle godine pomogla u postizanju sporazuma o izvozu žitarica između Ukrajine i Rusije, a čak je obezbedila Ukrajini bespilotne letelice koje su igrale ulogu u suzbijanju ruskih napada.

Kemal Kilicdaroglu

Kilicdaroglu je zajednički predsjednički kandidat šestostranačkog glavnog opozicionog saveza. Predsjednik je Republikanske narodne stranke (CHP), koju je osnovao Mustafa Kemal Ataturk, osnivač moderne Turske.

Poslanik koji predstavlja CHP od 2002. godine – iste godine kada je Erdoganova AK stranka došla na vlast – Kiličdaroglu (74) popeo se na političku ljestvicu i postao sedmi predsjednik svoje stranke 2010. godine.

Rođen u istočnoj provinciji Tunceli, s kurdskom većinom, kandidirao se na općim izborima u Turskoj 2011. godine, ali je izgubio, zauzevši drugo mjesto od Erdogana i njegove AK stranke.

Kilicdaroglu predstavlja stranku koju je prije 100 godina osnovao Mustafa Kemal Ataturk, osnivač moderne Turske i sekularista. On je u potpunoj suprotnosti sa Erdoganovom islamskom strankom i njenom konzervativnom bazom.

Uprkos njegovim sekularnim sklonostima, opozicioni kandidat i njegov savez obećali su da će predstavljati sve frakcije turskog društva, za koje analitičari kažu da je demonstrirano u njegovoj raznolikoj koaliciji.

Sinan Ogan

Ogan je bio bivši poslanik u Partiji nacionalističkog pokreta (MHP), savezniku Erdoganove AK partije.

Ankete trenutno pokazuju da zaostaje.

Na referendumu 2017. godine za dlaku je odobren Erdoganov potez da proširi ovlasti predsjedništva, imenuje predsjednika za šefa vlade i ukida mjesto premijera.

U fokusu je i turska ekonomija. Ekonomisti kažu da su Erdoganovi pozivi na niske kamatne stope prošle godine doveli do porasta inflacije na 85 odsto, a lira je pala na jednu desetinu vrednosti u odnosu na dolar tokom poslednje decenije. Kilicdaroglu se obavezao da će se vratiti ortodoksnijoj ekonomskoj politici i obnoviti nezavisnost turske centralne banke.

Kada je reč o spoljnim poslovima, pod Erdoganom, Turska je pokazala vojnu moć na Bliskom istoku i šire, uspostavila bliže veze sa Rusijom i videla da odnosi sa Evropskom unijom i Sjedinjenim Državama postaju sve zategnuti.

Turska i Ujedinjene nacije takođe su posredovale u sporazumu između Moskve i Kijeva o izvozu ukrajinske pšenice i pokušavaju da ga produže.

Da bi pobijedio na predsjedničkim izborima u prvom krugu, kandidat mora da dobije više od 50% glasova. Ako nijedan kandidat to ne postigne, 28. maja biće održan drugi krug izbora između dva vodeća kandidata, koji će biti Erdogan i opozicioni lider Kemal Kilicdaroglu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad