Protestni pokret poljoprivrednika zahvatio je cijelu Europu posljednjih mjeseci, brzo se ubrzavajući i ostavljajući netaknute- zasad - samo Austriju, Dansku, Finsku i Švedsku.

Poljoprivrednici su blokirali velike gradove poput Pariza, zaustavili centre drugih, poput Berlina, zatvorili autoceste, bacali gnojivo, aja, razbijali supermarkete, palili bale sijena i palete i sukobljavali se s policijom.

Mnogi protesti barem su djelomično vezani uz pojedinu zemlju: u Nizozemskoj vlada planira prepoloviti emisije dušika do 2030., djelomično smanjenjem broja stoke; u Italiji, ukidanje izuzeća od poreza na dohodak koje je na snazi od 2017.; u Njemačkoj, postupno ukidanje poreznih olakšica na poljoprivredni dizel kako bi se uravnotežio budžet.

Ali, kako piše Guardian u svojoj analizi protesta, sve ih ujedinjuju zabrinutosti koje dijele širom Europe: pad cijena proizvoda, rastući troškovi, premoćni trgovci na malo, jeftin strani uvoz i – iznad svega – ekološka pravila EU koja mnogi poljoprivrednici smatraju nepravednim i ekonomski nerealnim.

Neki problemi su strukturni: Zajednička poljoprivredna politika (CAP) EU od 55 milijardi eura temelji se na ekonomiji razmjera, što je potaknulo konsolidaciju (broj farmi u bloku pao je za više od trećine od 2005.) i ostavilo mnoge veće operacije preopterećenima s dugom dok se manje bore da ostanu konkurentni.

Drugi su privremeni. Protekle dvije godine donijele su žestoki pritisak na marže, što je izazvano pandemijom Covida i, još značajnije, ruskim ratom protiv Ukrajine. Troškovi poljoprivrednika – gorivo, struja, gnojivo i prijevoz – naglo su porasli.

Istodobno, napori vlada i trgovaca na malo da ograniče utjecaj krize troškova života na potrošače pogodili su cijene. Podaci Eurostata pokazuju da su cijene koje poljoprivrednici dobivaju za svoje proizvode pale u prosjeku za gotovo 9% između kraja 2022. i kraja 2023.

Taj se pritisak dodatno pogoršava uvozom izvan EU, često iz zemalja i regija u kojima poljoprivrednici općenito ne podliježu istim strogim standardima i propisima kao u bloku – pa se mogu nepošteno natjecati cijenom.

Poplava jeftinog žita iz Ukrajine – na koju se EU isprva odrekao kvota i carina nakon ruske invazije punog opsega – potaknula je poljske poljoprivrednike da počnu blokirati prekogranične ceste već u proljeće 2023.

Sporazumi o slobodnoj trgovini sa zemljama koje nisu članice EU također su izvor negodovanja, posebice nadolazeći sporazum s blokom Mercosur Argentine, Brazila, Paragvaja i Urugvaja – koji svi koriste hormone, antibiotike i pesticide zabranjene u EU.

Klimatska kriza – suše, poplave, toplinski valovi i drugi ekstremni vremenski događaji – sve više utječe na proizvodnju, osobito u južnoj Europi. Ali najspremnije žarište gnjeva poljoprivrednika je zakonodavstvo EU o zaštiti okoliša.

Europski zeleni dogovor, čiji je cilj postizanje klimatske neutralnosti u cijelom bloku do 2050., izgleda kao most predalek za mnoge poljoprivrednike, s ciljevima koji uključuju prepolovljenje upotrebe pesticida do 2030., smanjenje upotrebe gnojiva za 20%, namjenu više zemlje za nepoljoprivredne svrhe – na primjer, ostavljanjem na ugaru – i udvostručenjem organske proizvodnje.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad