Sve je veći broj akademskih radnika i radnica koji se odlučuju na javnu artikulaciju nezadovoljstva vlašću. Zašto smo tako dugo čekali? Šta je njihov posao, osim što – iza katedre – obrazuju “one koji dolaze”? Treba li društvu, da bi se homogeniziralo, zajednički neprijatelj? Imamo li ga? Dok se ljevici, prvenstveno akademskoj, sve češće prigovara nekritička ideološka zaslijepljenost, otvaramo temu: može li ljevica bolje i dalje od Maršala Tita i sjećanja na minula vremena? Za N1 govorio je – dobitnik Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu – danas viši asistent i istraživač na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Jasmin Hasanović.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!