Arhitekta iz BiH gradi nebodere u New Yorku i osvaja prestižne nagrade: "U Sarajevu svako radi šta hoće, to je veliki problem"

Dvojica arhitekata, čije su karijere povezale Sarajevo sa Sjedinjenim Američkim Državama, gostovala su u programu N1 povodom projekta "Dijaspora – Sarajevska škola arhitekture u svijetu", koji od oktobra do kraja novembra kroz izložbe, predavanja i razgovore okuplja arhitekte školovane u Sarajevu.

Krstić je Sarajevo napustio 1986. godine, kada je otišao u Sjedinjene Američke Države kako bi započeo akademsku karijeru. Šehić je otišao 1989. godine, a vlastiti arhitektonski studio u New Yorku otvorio je 2004. odnosno 2005. godine.

"Imali smo tu privilegiju da izgradimo oko 55 objekata u Americi. Sada idemo preko 60", kazao je Šehić, objašnjavajući da je iza njegovog uspjeha dugogodišnji rad i zahtjevan proces sticanja arhitektonske licence u SAD-u.

Neboder od 72 sprata osvojio dvije velike nagrade

Govoreći o projektima koji su obilježili njegovu karijeru, Šehić je izdvojio neboder u New Yorku za koji je, kako je ispričao, dobio priliku nakon što su investitori prethodno razgovarali s nekim od najvećih svjetskih arhitektonskih kompanija.

Riječ je o projektu vrijednom više od 500 miliona dolara, za koji su investitori prvobitno razmatrali zgradu od 100 spratova.

"Dolaze kod mene dvije porodice, šest ljudi, koji su tri godine tražili arhitektonsku firmu da naprave neboder od 100 spratova u New Yorku", ispričao je Šehić.

Kako je naveo, investitori su prethodno posjetili velike arhitektonske kompanije, među kojima su Skidmore, Owings & Merrill i Kohn Pedersen Fox. Ipak, smatra da je presudna bila njegova sposobnost da predstavi drugačije rješenje.

"Vi morate znati da prodate svoju ideju. Vi morate znati da objasnite svoju ideju i tako se dobija posao", naglasio je.

Prema njegovim riječima, projekat je na kraju realizovan kao neboder od 72 sprata.

"Znate da je dobio dvije velike nagrade kao najbolji objekat u svijetu 2015. godine. Išao sam u Abu Dhabi da primim tu nagradu 2016. godine, a dobio je i nagradu Red Award 2016. kao najbolji neboder u New Yorku", rekao je Šehić.

Govorio je i o zgradi na Park Avenue, za koju je naveo da ima status zaštićenog kulturnog dobra New Yorka, zbog čega ga moraju konsultovati prilikom izmjena na objektu.

Među projektima na kojima trenutno radi spomenuo je nove nebodere na 34. ulici i Park Avenue, poslovnu zgradu u Brooklynu te projekat u Great Necku.

Projekat od 21 nebodera i 7.200 stanova: "Na kraju nisam zadovoljan"

Posebnu pažnju privukla je Šehićeva priča o velikom stambenom projektu u Jersey Cityju, preko puta New Yorka.

"Imam jedan ogroman projekat, 7.200 stanova, 21 neboder koji radim u Jersey Cityju", kazao je.

Objasnio je da su investitori i urbanisti željeli stvoriti prostor po uzoru na evropske gradove, s pješačkim zonama, restoranima, trgovinama i poslovnim prostorima, iznad kojih bi bili stanovi.

Međutim, kako je naveo, finansijski interesi investitora često su imali prednost nad arhitektonskim rješenjima.

"Stvarnost je ta da se radi samo o dolaru. Dolar reguliše sve u Americi", rekao je.

Iako je njegov studio, koji broji 15 zaposlenih, radio na projektu ovih razmjera, Šehić priznaje da nije u potpunosti zadovoljan konačnim rezultatom.

"Na kraju, rezultatom koji se desio, ja nisam zadovoljan. Zato što su oni nabili te nebodere jednog do drugog", kazao je.

Upozorio je da prevelika blizina visokih zgrada može stvoriti probleme s privatnošću, vjetrom i kvalitetom života stanovnika.

Objasnio je da je pokušavao uvjeriti investitora da prihvati drugačija arhitektonska rješenja, ali da su zahtjevi tržišta često presudni.

"Ako vi izgubite posao, bit će sto drugih ljudi koji će to raditi", rekao je Šehić, dodajući da je zadovoljniji izgledom novijih nebodera koje projektuje za istog investitora.

Krstić: "Kada dođem u Sarajevo, želim pronaći Sarajevo, a ne neki drugi grad"

Vladimir Krstić, čija je akademska karijera povezana s Japanom i Sjedinjenim Američkim Državama, govorio je o značaju identiteta grada i odgovornosti arhitekata prema prostoru u kojem grade.

Istakao je da je Sarajevo ostalo polazna tačka njegovog profesionalnog razvoja, uprkos decenijama provedenim u inostranstvu.

"Ja više volim da vidim zgrade koje pripadaju Sarajevu, koje su definisane kulturom mjesta, geografijom, socijalnim uslovima. Jer ja kada dođem u Sarajevo, hoću da nađem Sarajevo, ne želim da nađem neki drugi grad", poručio je Krstić.

Prema njegovim riječima, problem nastaje kada se u Sarajevu grade objekti koji bi jednako mogli stajati u bilo kojem drugom gradu.

Kao konkretan primjer naveo je Sarajevo City Center (SCC) na Marindvoru.

"Neko može reći da arhitektonski to nije loša zgrada. Ona ima neki formalni kvalitet. Međutim, za mene je pitanje kakve ona ima veze sa Sarajevom", kazao je.

Naglasio je da ne želi kritikovati arhitekte pojedinačno, već otvoriti pitanje profesionalne odgovornosti.

"Mi imamo moralnu odgovornost. Svaki akt arhitekture je akt stvaranja grada. Nekad pravljenje pogrešne zgrade pravi štetu u smislu forme grada, u smislu identiteta grada", upozorio je Krstić.

Šehić: "U Sarajevu svako radi šta hoće, to je veliki problem"

Šehić je bio posebno kritičan prema načinu na koji se danas planira i gradi u Sarajevu.

"Problem Sarajeva je što ne postoji više nikakva komora arhitekture, arhitektonskog društva i svako radi šta hoće. To je veliki problem", izjavio je.

Prisjetio se vremena kada su arhitektonski projekti prolazili kroz stručne komisije koje su davale sugestije prije izgradnje.

Spomenuo je komisiju povezanu sa Živojinom Jankovićem, u kojoj je, kako je rekao, bio i arhitekta Ivan Štraus.

"Toga više nema. To je jedan totalni haos", ocijenio je Šehić.

Kao suprotan primjer naveo je New York, gdje se, prema njegovim riječima, svaki projekat mora uskladiti s brojnim urbanističkim i građevinskim propisima.

Građani moraju učestvovati u odlučivanju o izgledu grada

Krstić je govorio i o iskustvu vođenja Kansas City Design Centera, programa u kojem su studenti arhitekture, stručnjaci, lokalne vlasti i građani zajednički radili na prijedlozima urbanističkih rješenja.

"Svaki projekat koji smo mi radili nije bio samo akademski projekat. To je bio i projekat koji je služio zajednici", objasnio je.

Istakao je da je posebno važno uključiti ljude koji žive na području na kojem se planiraju promjene.

"Kada se radi projekat, mi dovedemo građane koji žive tu, koji imaju veze s tim što će se desiti, i oni zajedno s nama rade da definišemo probleme, ciljeve i da zajedno tražimo rješenja", kazao je.

Prema njegovom mišljenju, građani ne trebaju samo iznositi mišljenje o gotovim projektima nego imati stvarnu ulogu u njihovom nastajanju.

Ideja za Sarajevo: Željeznička stanica kao kulturni centar, a umjesto pruge bulevar

Pred kraj razgovora Šehić je predstavio ideju za preuređenje dijela Sarajeva, koju je, kako je naveo, čuo od arhitekte Čemalovića.

Riječ je o prijedlogu da se postojeća Željeznička stanica pretvori u kulturni centar, dok bi se željeznička pruga koja vodi do nje uklonila i na njenom mjestu izgradio bulevar.

"Zamislite vi to da postane bulevar kao u Parizu, Champs-Élysées", rekao je Šehić.

Prema toj ideji, željeznička stanica bila bi izmještena dalje od centra grada, dok bi novi bulevar imao pješačke zone, saobraćajnice i komercijalne sadržaje.

Krstić je ocijenio da je riječ o zanimljivom prijedlogu, ali je naglasio da takve promjene zahtijevaju širu raspravu i dugoročno planiranje.

"To je interesantna ideja, ali to je jedna od ideja. Pitanje je kako grad, profesionalci, gradska uprava i stanovnici mogu zajedno odlučiti koji su najvažniji projekti i koji će donositi stvarnu promjenu u gradu", rekao je.

Naglasio je i potrebu za postojanjem generalnog plana kojim bi se utvrdili prioriteti razvoja i ulaganja.

Povratak Sarajevu nakon decenija provedenih u svijetu

Krstić je istakao da je nakon odlaska u SAD gotovo 30 godina bio bez prilike da se vrati u Sarajevo, a da su mu ponovnom povezivanju s akademskom zajednicom pomogli kontakti s kolegama i projekt posvećen arhitektonskoj dijaspori.

Posebno ga, kaže, impresionira energija mladih arhitekata i njihova vjera u mogućnost stvaranja bolje budućnosti.

Šehić je, s druge strane, kazao da je tokom godina redovno dolazio u ovaj dio Evrope te održavao kontakte s nekadašnjim kolegama i profesorima, među kojima je bio i Ivan Štraus, njegov mentor na diplomskom radu.

Govoreći o značaju profesije kojoj je posvetio život, Šehić je razgovor zaključio porukom:

"Ako volite ono što radite, po meni ne radite nijedan dan u životu."

Upravo povezivanje iskustava arhitekata koji su karijere izgradili širom svijeta s novim generacijama u Bosni i Hercegovini jedan je od ciljeva projekta "Dijaspora – Sarajevska škola arhitekture u svijetu".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad