Gornji Korićani kod Travnika podijeljeni su entitetskom linijom između Federacije BiH i Republike Srpske. Od prijeratnih 1.000 stanovnika danas u tom selu živi tek šestero staraca.
Neki od njih samo privremeno dok traje ljeto. Selo bez prodavnice, ambulante, organiziranog prevoza, neobnovljenih kuća, djeluje kao da je tek rat završio iako je od njegovog kraja prošlo više od dvadeset godina.
Od dvije stotine kuća obnovljeno je tek tridesetak sredstvima FBiH. Istina nešto i privatnim sredstvima stanovnika koji su raseljeni po cijelom svijetu. Kada dolazite u selo ne čuje se ni lavež pasa, ni rika goveda, niti kukurikanje pijetlova. Kao da ulazite u dolinu tuge gdje tišina vlada. Iz obližnje kuće pored puta izlazi Fabijan Nerovčić.
”Nikoga više ovo selo ne zanima. Ljudi bi se vratili ali nemaju novaca da obnove kuće. Vlast više ne obnavlja ništa. Svako bi volio obnoviti svoju kuću da ima mogućnost. Ovdje ljudi dolaze samo kada su praznici, recimo Ilindan, Božić, Velika gospa i tako… Trenutno nas je šestero ovdje. Ja i moja žena, dole kod crkve Stipo i njegova žena i tamo Jozo Bjelobrk i njegova žena. I to je to. Ovo selo je podijeljeno između RS i FBiH. Ne obnavljaju kuće ni jedni ni drugi. Moja kuća je u RS-u a mojih sinova u FBiH. Cijelo ljeto nemamo vode. Kažu vodovod se začepio. Bit ću ovdje još jednu sedmicu pa idem i ja u Hrvatsku, tamo u Slatini imam kuću. Šta ću tu da gledam medvjeda kako šeta po selu”, pričao je Fabijan reporteru Anadolije.
Zanimljivo je napomenuti da Gornji Korićani nemaju prodavnicu, ambulantu, redovni prevoz, dobar put. Ako povratnici ili privremeni stanovnici trebaju platit struju, a nemaju svoj automobil, moraju zvati taksi iz Travnika i platiti vožnju više nego što stoji račun za struju. U slučaju bilo kakve bolesti ili povrede nema hitne pomoći u blizini nego mora dolaziti iz Travnika. Jedno vrijeme morali su po dokumenta odlazit u Kneževo ili Skender Vakuf kako se nekad zvao.
”Teško će ovdje više biti života. Mlađe generacije ne vjerujem da će se vraćati jer oni su pametniji od nas starih. Idu tamo gdje im je bolje, gdje mogu lakše živjeti i zarađivati novac. Kako ćeš ovdje zaraditi? Kada se kuća i obnovi od čega ćeš živjeti? Nećeš zidove zagrizati. Ovdje se ljudi okupe samo za blagdane. Svećenik iz Potkraja dolazi služiti svetu misu nedjeljom. Bude nas četvero. Nekad petero. Kada odemo ja i moja žena bit će još manje”, govorio je Fabijan.
Na kraju odlazi putem uz pratnju psića lutalice koji misli da je pronašao svoga vlasnika. Fabijan za sedam dana odlazi u susjednu Hrvatsku gdje je izgradio novi dom poput mnogih iz ovoga sela. Tišina vlada Gornjim Korićanima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
