Azra Čajo iz Sarajeva jedna je od sretnih žena koje su pobijedile karcinom dojke.

Brojne kemoterapije, gubitak kose i teška borba dočekali su je sa samo 38 godina. Mislila je, kaže prije svega toga, da je napokon sve na svom mjestu. Djeca su imala 12 i 15 godina, vodila je sretan život i onda saznala da će možda sve to morati zauvijek napustiti.

Danas 50-godišnjakinja priča o borbi koja nije laka. Uslijedili su teški trenuci kroz koje je prošla nakon prve operacije. Međutim, nedugo nakon saznanja da je opaka bolest pobijeđena uslijedio je drugi šok, bolest se vratila.

Borbu je počela ispočetka i nije posustajala. Borila se jer je željela da živi. Nije bila spremna da napusti svoj dom, muža i djecu, prijatelje…Voljela je život, kako kaže, i voli ga i danas. Nasmijana i pozitivna nikada nije klonula duhom.

“Sve se desilo u oktobru prije više od 11 godina. Imala sam 38 godina i mislila da se meni ne mogu desiti neke ružne stvari. Sredila porodični život. Djeca poprilično odrasla i bila sam poprilično informisana. Znala sam da s vremena na vrijeme trebam uraditi taj samopregled”, prisjetila se Azra u razgovoru za Anadolu Agency (AA) i uputila poziv ženama da jednom mjesečno urade samopregled i u slučaju i najmanje sumnje da se jave ljekaru.

“I ja sam se javila ljekaru koji je uradio ultrazvuk. Rekao je da nije ništa, da je to mastopatija i da se javim za šest mjeseci. Na nagovaranje muža potražila sam još jedno mišljenje”, kazala je Azra koja je tom prilikom i saznala da ima karcinom i da slijedi teška borba.

Svim ženama preporučuje da nakon jednog mišljenja ipak potraže i drugo jer, kako kaže, nikad se ne zna.

“Kada sam se javila na kliniku na Koševu rekli su da je to već u poodmakloj fazi. Nije se radilo o jednom nego o dva tumora od kojih je jedan bio veličine jajeta. Rekli su doslovno da će probat sa kemoterapijama pa “neka vam je Bog na pomoći”, prisjetila se Azra teškog vremenskog perioda prije više od 11 godina.

Četiri kemoterapije i tumori su se povukli. Operisana je u oktobru 2005. godine. Nakon toga uslijedile su opet kemoterapije i zračenje. Nakon toga je mislila da će sve biti dobro. Nažalost, nepune dvije godine nakon toga saznala je da se bolest vratila.

“Sve sam morala opet proći. Kada sam to čula, u jednom momentu se sruši cijeli svijet. Vjerovatno sam po prirodi borac i nije mi trebalo dugo da skupim te komadiće od svog života i kažem sebi da ako ću da umrem neću da to bude bez borbe. Kćerka je tada imala 15, a sin 12 godina i prva misao mi je bila da ne mogu da dopustim da odrastaju bez mame kada sam im najpotrebnija”, ispričala je Azra za AA.

Tada život postaje borba za preživljavanje, a ostalo će doći kasnije.

“Na svu sreću ta moja borba se isplatila. Živa sam, zdrava. Promijenila sam život. Živim intenzivnije, bolje i kvalitetnije nego prije dijagnoze. Naučite da više cijenite život. Naučite bitne stvari, šta vam je važno u životu. Više se družim. Od tada je prošlo više od 11 godina, ulazim u 12 i ja sam dobro. Poučena svojom pričom dala sam sebi zadatak da ću ponavljati da je sva priča oko karcinoma dojke u ranom otkrivanju”, naglasila je Azra.

Prema njenim riječima, kada se bolest otkrije na vrijeme, prvenstveno je procenat preživljavanja daleko veći, a i liječenje je mnogo lakše.

“Sebi kažem ako će moja priča barem jednu ženu podstaći da ode, pregleda se i da joj se na vrijeme otkrije njena bolest ja sam sretna žena”, poručila je.

Mlađim ženama koje psihički teško podnesu borbu sa ovom opakom bolešću poručuje da je “život lijep sam od sebe i ako vas neko voli voljet će vas baš onakvu kakva jeste”.

“Uvijek sam govorila da ako sam imala nesreću da dobijem tu bolest neću dozvoliti da ona upravlja mojim životom. Hoću da nastavim da živim. Razlika je kada kažete da ste bolesni i da imate bolest. Kada ste bolesni tada ležite i kukate nad svojom sudbinom. Međutim, ako kažete da imate bolest vi živite i dalje normalnim životom. Ja sam normalna majka, domaćica. Nikada nisam dozvolila da moja bolest utiče na živote moje djece. Hoću da me pamte ovakvu kakva jesam, nasmijanu”, kazala je Azra.

Svakako, tokom cijelog procesa ozdravljenja porodica joj je bila velika podrška, međutim, tu su bili i prijatelji kao, rodbina.

Od padanja u depresiju i zatvaranja u crne misli, istakla je, nema ništa. Ali, ističe da je bilo trenutaka, kada se bolest vratila, da je mislila da neće uspjeti.

“Dočekaš da ti kosa malo poraste, da ne nosite periku. Jedva čekala da se vratim normalnom životu, odem na kontrolu i kažu vam da se bolest vratila. U tom momentu naslonila sam se na zid i sve se okretalo oko mene. Onda mi je muž rekao da se ne sekiram, kako samo prošli sve prvi put tako ćemo i sada. Tada sam sebi rekla: ‘Pa da, sada barem znam šta me čeka”, ispričala je Azra.

Dodala je da je prvo pitanje koje je postavila bilo: “Zašto baš meni?”.

“Ženama poručujem da nisu same. Nažalost, sve je više mlađih žena. Nisu same, nisu jedine i bolest nije kraj. Ja sam živi dokaz i sretna sam zbog toga”, poručila je jedna od rijetkih žena koje se izbore sa ovom bolešću.

Tačnih podataka o broju oboljelih u BiH nema, ali nezvanična statistika pokazuje da od oko 1.300 novootkrivenih slučajeva 500 žena svake godine zbog te bolesti izgubi bitku za život.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mrežaTwitter | Facebook.