Ovo je priča koju svaki Sarajlija jako dobro zna, i koja je najbolji primjer Sarajeva, glavnog grada BiH, kojeg se svi rado sjećaju uprkos teškim vremenima za grad. Ovo je priča o ljudskosti, pravednosti i duhu 'raje' koji nikada neće iščeznuti, a danas se samo rijetko spomene.
Bosanska porodica islamske vjeroispovijesti spasila je jevrejsku porodicu tokom Holokausta. Ista jevrejska porodica spasila je tu muslimansku porodicu tokom rata u BiH. Ova priča iz godine u godinu obilazi svijet na godišnjicu obilježavanja Holokausta.
Vojska nacističke Njemačke je u na teritoriji bivše Jugoslavije počela ratovati tokom 1941. godine. Sarajevo je palo pod vlast Nezavisne države Hrvatske. Pucnji su odjekivali svaki dan u ulici gdje je živjela porodica Hardaga. Mustafa i Zejneba Hardaga su muslimani, koji su živjeli u Sarajevu u vrijeme II svjetskog rata.
Njihovi prijatelji i poslovni saradnici bili su Yosef Kavilio, njegova supruga i kćerka. Sarajevo je bombardovano iz zraka, a kuća porodice Kavilio je uništena. Pobjegli su, a prvi čovjek koji im je ponudio utočište bio je Mustafa Hardaga. U domaćinstvo, koje su činili Mustafa i njegova supruga te Mustafin brat Izet i njegova supruga Bahrija, sada su došli i Yosef Kavilio sa svojom porodicom.
“Naš dom je vaš dom”, kazala je Zejneba Hardaga Kavilio porodici, i tako su ih i tretirali. Zejneba i Bahrija su poštovale islamsku tradiciju, te su pokrivale lica kada izađu na ulicu. Međutim, Kavilio porodicu su smatrali svojom, te pred njima žene Hardaga porodice nisu morale biti pokrivene.
Kavilie su bile sa Hardagama određeni period, a onda je Yosef svoju porodicu poslao u Mostar, dio BiH koji je bio pod italijanskom kontrolom, gdje su Jevreji bili relativno sigurni. Glava porodice je ostao da završi posao, da bi ga nedugo kasnije uhapsili. Zbog velikog nevremena i snijega, nije mogao biti prebačen iz Sarajeva u Jasenovac, zloglasni logor.
Okovan je u lance, zajedno sa ostalim zatvorenicima – a nakon šetnje po gradu, Zejneba je ugledala okovanog Yosefa. Počela mu je donositi hranu, i njemu i ostalim zatvorenicima. Yosef je uskoro pobjegao iz zatvoreništva, i vratio se u dom Hardaga.
Porodica ga je čuvala, njegovala i ozdravila – jer je bio teško bolestan i promrzao. Vojska tzv. Nezavisne države Hrvatske često je paradirala ulicama, tražila odbjegle zatvorenike, a Yosef je – ne želeći ugroziti Hardage, prebjegao u Mostar.
U septembru 1943. godine, Kavilio porodica je morala da bježi iz Mostara. Otišli su u planine i priključili se partizanima. Nakon rata, vratili su se u Sarajevo, i ponovo došli u dom Hardaga – dok nisu pronašli mjesto za samostalan život. Hardage su tada vratile Kaviliama sav nakit koji su im ovi povjerili na čuvanje.
Tada su i saznali da je Ahmed Sadik, Zejnebin otac, također čuvao jednog Jevreja u svom domu, iz porodice Papo. Nije preživio rat, uhvaćen je, uhapšen i strijeljan u Jasenovcu.
Kavilio porodica je 1948. godine otišla u Izrael. Tražili su od Yad Vashem muzeja da prepozna porodicu Hardaga, kao i Ahmeda Sadika u zbirci Pravednici među narodima. Godinu dana kasnije, Zejneba je otišla u Izrael i zasadila drvo u spomen porodičnog imena.
Pedeset godina kasnije, 1994. godine Sarajevo je bilo pod opsadom. Život porodice Hardaga bio je ugrožen, a uz pomoć Joint Distrinution Committe, Yad Vashem je tražio od predsjednika BiH da Hardage dođu u Izrael, gdje su ih dočekali najviši zvaničnici te države, zajedno sa Kavilio porodicom.
Hardagama su život spasili isti ljudi kojima su oni život spasili tokom najtežeg perioda za Jevreje. Sarah Pećanac, Zejnebina kćerka i njena porodica, kasnije su prešli na judaizam, zbog svega što se dešavalo. Na taj način željela je iskazati čast Kavilio porodici na svemu što su jedni učinili drugima.
