Nakon što su napunile 18 godina, Aida, Đana i Zejna, djevojke sa poteškoćama u razvoju morale su napustiti dječiji dom u Mostaru koji je godinama o njima brinuo. No, da se ne bi našle na ulici, udruženje „Naša djeca u BiH“ pronašlo im je mjesto stanovanja.

Tako ove tri djevojke već pune četiri godine žive u kući koju je davne 1975. godine Domu za nezbrinutu djecu poklonio Jovo Vujinović.

S osmijehom na licu, u svom toplom domu dočekale su nas Aida, Zejna i Đana. Neizmjerno su sretne kažu, što su nakon punoljetstva, kad su morale napustiti dom za djecu bez roditeljskog staranja, dobile krov nad glavom.

“Meni znači mnogo, puno mi znači, baš je lijepo ovdje. Divno mi je, ja bih voljela da svi ljudi imaju kuću”, poručila je Đana Gačanica.

“Zahvaljujem se i Švedskoj i svima njima na pomoći. Meni je stvarno drago”, dodala je Zejna Tule.

Žive skoro pa samostalno uz malu pomoć asistentica. Kućanske obaveze dijelile, bave se ručnim radom, druže se, ali i treniraju.

“Volim trenirati aerobik, idemo srijedom, četvrtkom i petkom. Volim prati suđe, čistiti, praviti ručak…”, otkriva Aida Džumhur.

Uz mjesto stanovanja dobile su i ono što je još važnije – zaposlenje. Uz nadzor volontera fondacije “Naša djeca”, djevojke rade u trgovini odjeće, te se na taj način dijelom samostalno finansiraju.

“Super ide, dobro, da kucnem o drvo, mašallah ima posla”, pohvalila se Gačanica.

Kuću dijele i sa Albinom Sinanijem, koja je ubrzo i napušta. Kaže vrijeme je došlo da se osamostali i krene svojim putem.

“Pa, Boga mi, malo mi je teško, malo je teže osamostaliti se, ali dobro je šta ću, život ide dalje”, smatra Sinani.

Baš kao i Sinanija i ostali štićenici dječijih domova, nakon napunjenih 18 godina nađu se između sigurnosti Dječijeg doma i neizvjesnosti ulice. Ali, u tome uveliko olakšava Udruženje građana i prijatelja djece bez roditeljskog staranja i osoba sa posebnim potrebama “Naša djeca”, koja pored ovog projekta vodi radionice koje djeci nudi sticanje znanja i vještina za lakše osamostaljivanje nakon izlaska iz Doma.

“Želim da kažem da se uglavnom finansiramo zahvaljujući svim dobrim ljudima koji žive van granica BiH. Djelujemo na tri geografska područja i oni tamo rade na projektima pomoću kojih skupljaju novac da bi mi realizovali sve ovo”, kazala je Belma Muratspahić, fondacija “Naša djeca”.

U državi koja nema sluha za ranjive kategorije, ipak se nađu ljudi koji prepoznaju težinu ovakvih slučajeva, te na taj način doprinesu ljepšoj svakodnevnicu ali i lakšem životu djeci bez roditeljskog staranja.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.