Psihijatrijska bolnica na Sokocu trenutno je dom za 150 pacijenata.

Neki od njih su ujedno i zatvorenici, optuženi za najteža krivična djela, počinjena u stanju neuračunljivosti.

Uslovi u kojima borave pacijenti daleko su od idealnih.

“Zlo me kao bosanska ljuta zima uvijek pratilo. Ne dade se pupoljak moje ljubavi u meni rascvjetati“, recituje jedna od pacijentica ove bolnice.

Dok čita, njen muž se nalazi u drugoj sobi psihijatrijske ustanove Sokolac.

“On je ovdje sa mnom zajedno na liječenju. Mi smo sudski bolesnici“, dodala je.

Dovedeni zbog čedoumorstva, ovdje su 15 godina. Svim bolesnicima omogućeno je liječenje radnom terapijom. Ova žena tokom boravka napisala je zbirku pjesama.

“To je posjednji ventil kad te pregazi masa u ovakvoj ustanovi. /Onda svoju tugu pišem. I mržnju i ljubav“.

Čovjek kojeg ćemo za potrebe priloga zvati Ivan uskoro odlazi odavde. Kaže da ozdravljenje duguje pirografu.

“To je upravo meni trebalo da se oslobodim nekih razmišljanja, koje su me dovele na ovakvo mjesto gdje jesam. Ja sam ovdje zbog teškog krivičnog djela koje sam počinio, jer sam bio bolestan”, kazao je.

“Ovdje se dugi niz nije ulagalo ništa; od infrastrukture, od stambenih objekata gdje je potrebno izvršiti popravke, od naših mokrih čvorova, šupljih prozora, fasada, od opreme koja je stara 50 godina i nije više dostojna čovjeka“, kazala je Biljana Renovica, direktorica bolnice.

Opširnije u prilogu reporterke Aide Hadžimusić.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.