Ugledni američki časopis Foreign Affairs objavio je analizu političke situacije na prostoru zemalja bivše Jugoslavije. Autor teksta je Timothy Less. Njegova analiza je, reći će mnogi, i više nego skandalozna, jer zagovara prekrajanje granica, pa čak i stvaranje velike Srbije, Albanije i Hrvatske. Sve u cilju mira, tvrdi.
Less, bivši šef britanskog konzulata u Banjaluci i direktor agencije “Nova Evropa” koja se bavi procjenom političkog rizika u istočnoj Evropi, smatra da je BiH najslabija država regije. Navodi da i Srbi i Hrvati žele određene izmjene u Dejtonskom sporazumu, sporazumu koji je, kako ističe, osjetljivi skup kompromisa koji drže ovu zemlju ujedinjenom. U Makedoniji, politički lideri iz velike albanske manjine traže federalizaciju države zasnovanu na etničkim principu.
NAPOMENA: Zabranjeno preuzimanje materijala bez dozvole N1.
Na Kosovu, srpska manjina insistira na stvaranju mreže samoupravnih enklava sa što većom nezavisnošću od centralne vlade. U Srbiji, u Preševskoj dolini, Albanci agitiraju veću autonomiju. U Crnoj Gori, Albanci zahtijevaju entitet. A na Kosovu i u Albaniji, nacionalisti se bore za jedinstvenu albansku državu.
Veliki izazov, navodi autor teksta, nalazi se pred Zapadom; da li da prepozna i uvaži legitimnost tih zahtjeva i radikalno promijeni pristup prema Balkanu ili, pak, da nastavi sa trenutnim smjerom i time rizikuje da se ponove sukobi na ovim prostorima.
Donosimo vam ostatak Lessove analize:
“Zapad je u državama nastalim nakon raspada Jugoslavije početkom 90-ih godina prošlog stoljeća odlučio podržati model multietničnosti viđen kao održiv, čak i poželjan, princip koji će promovisati pravdu i sigurnost za razliku od nacionalizma koji je prepoznat kao izvor nestabilnosti u Evropi. Ali nije ni slutio šta će ubrzo slijediti.
Multietničnost kao rješenje
Na nesreću, ova odluka zapadne politike je zanemarivala osnovna prava i interese manjinskih skupina koje su sebe u tim državama doživljavale kao građane drugog reda što je ubrzo rezultiralo sukobima. Kako bi zaveo mir, Zapad je posljednja dva desetljeća uložio ogroman napor i trud kako bi državama bivše Jugoslavije nametnuo rješenje. U početku, Washington je imao vodeću ulogu na Balkanu, ali se u posljednjih deset godina povukao i prepustio glavnu riječ Evropskoj uniji.
EU je promijenila pristup u odnosu na SAD i pokušala države zapadnog Balkana motivirati članstvom u Uniju nadajući se da će ovo transformirati loše autoritarne države u demokratske, uređene političke zajednice gdje će se poštovati sva ljudska prava, pa i prava manjina. Jedno kratko vrijeme ova politika je izgledala kao dobitna kombinacija. Međutim, pokazala se vrlo nerealnom i neodrživom zabluda Evrope da će manjine žrtvovati borbu za svoja prava i sigurnost zbog ekonomskih benefita.
Zbog toga, iz dana u dan svjedočimo da države poput BiH, Kosova i Makedonije sve više stagniraju, dok njihovi homogeniji susjedi, poput Albanije, Hrvatske, pa čak i Srbije, počinju da napreduju.
Da bi se situacija dodatno zakomplikovala, Rusija koristi svoj utjecaj kako bi zaustavila proces integracija BiH, ohrabrujući bosanske Srbe u njihovim nastojima za otcjepljenjem. Turci, s druge strane, pružaju podršku nezadovoljnom muslimanskom stanovništvu u regiji, prije svega Bošnjacima i makedonskim Albancima.
I “kao šlag na toru”, manjine pokušavaju preuzeti kontrolu nad svojom sudbinom tražeći pravo na zasebnu teritoriju u državama koje prioritet prije svega daju većini. Ova kombinacija faktora već uveliko destabilizuje Balkan, a, s druge strane, prijeti potkopavanju postjugoslavenskog političkog rješenja.
Autoritet EU na ovim prostorima u posljednjih nekoliko godina ozbiljno je uzdrman. Evropske diplomate nisu uspjele riješiti političku krizu, koja dvije godine potresa Makedoniju, a koja je započela kada su lideri iz vladajućih stranka, inače pobjednika prijevremenih izbora, bili upleteni u aferu korupcije i kriminala te prisluškivanja. EU također nije uspio sklopiti ugovor za normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova (ustvari, odnosi između dviju vlada idu silaznom putanjom).
Možda najozbiljniji udar na autoritet Brisela dogodio se održavanjem referednuma u bh. entitetu Republika Srpska o Danu RS iako su zvaničnici EU jasno iskazali stav protiv održavanja referenduma.
Evropa bi mogla nastaviti sa dosadašnjom politikom i time rizikovati da nezadovljstvo kod manjina poraste do tačke usijanja koja će dovesti do novih sukoba. Neki analitičari smatraju da se EU treba više potruditi na promicanju regionalne saradnje, demokratije, transparentnosti, ekonomskog razvoja… Međutim, ovo su puste želje i najverovatnije neće polučiti razultatom.
Ima i onih koji smatraju da Brisel treba primjeniti “vašingtonski pristup” tj. oštriji biti prema neposlušnim političarima, ali bi ovaj pristup isto bio pogrešan jer bi npr. bosanske Srbe zasigurno gurnulo u ruke Rusiji.
Radikalan pristup
Zbog toga je možda vrijeme za novi, radikalni pristup kako bi se zadržao mir i uspostavila stabilnost u regiji. Ako je Zapad, kao što tvrdi, zaista vijeran cilju očuvanja mira na Balkanu, onda je došao trenutak da se pragmatizam stavi prije idealizma i krene ka realizaciji ideje o pravilno uređenim nacionalnim državama, čija populacija će moći zadovoljiti svoje najosnovnije političke interese.
Prvo, zbog podijeljenosti Evrope SAD ponovo mora preuzeti vodeću ulogu i podržati interne fragmentacije multietničkih država na principu kako to zahtjevaju manjine. U prvom razdoblju, Wahington treba prihvati ponudu Albanaca za federalizacijom Makedonije i zahtjev Hrvatske za uspostavom trećeg entiteta u BiH.
U drugom, dužem razdoblju, SAD mora omogućiti da te buduće teritorije ostvare bliske političke i ekonomske veze sa svojim većim susjedima, uvođenjem dvojnog državljanstva i uspostavljanjem zajedničkih institucija, dok formalno ostaju u sastavu država u kojima su i sada.
I u trećem, konačnom razdoblju, treba se omogućiti secesija tih teritorija od postojećih država i spajanje sa matičnim zemljama, možda u početku kao autonomne regije. “Hrvatski entitet” u BiH će se spojiti s Hrvatskom; Republika Srpska i sjever Kosova sa Srbijom; Preševska dolina, zapadna Makedonija i najveći dio Kosova s Albanijom. U međuvremenu, Crna Gora, koja može ostati bez albanske enklave, mogla bi ostati nezavisna ili spojiti se sa proširenom Srbijom.
Ovi prijedlozi mogli bi šokirati one koji zagovaraju multietičnost, jer multietičnost je lijepa ideja, ali neostvariva.
Ovakvo rješenje jeste komplikovano, međutim odvajanje umjesto prisilnog suživota eliminirat će rizik od ponovnog sukoba. U konačnici, Sjedinjene Američke Države moraju jednom za sva vremena završiti posao koji su započele na Balkanu”, navodi se u analizi objavljenoj u uglednom američkom časopisu kojeg zapravu i najviše čitaju diplomate i političari.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
