Kakav život postane kada rat uništi dom, porodicu i napravi od tebe izbjeglicu, zna dvadesetjednogodišnji Ibrahim iz Palmire. Živi u Gaziantepu, ali srcem je u gradu iz kojeg je pobjegao od tzv. Islamske države.

Trijumfalnu kapiju, jedan od simbola Palmire, drevnog sirijskog grada, Ibrahim gleda samo na slikama. Na zidu ili telefonu. Kada više ne postoji u stvarnosti,želi je održati u sjećanju. Ibrahim nas je ugostio u skromni restoran koji je njegova porodica nakon što su pobjegli od ISIS-a, otvorila u Gaziantepu. Sve vrijeme nam je tražio slike onoga što je Palmira nekada bila, kako je izgledala i s tugom govorio koje su sve znamenitosti pripadnici ISIL-a uništili. Bez ijednog, kako kaže, valjanog razloga.

“Palmira je bila prepuna turista, tamo smo imali mnogo veći i ljepši restoran. Vidite sada gdje smo i šta smo, obične izbjeglice koje niko ne gleda više. Ja ne znam kako se sve desilo, ništa nisam vidio, spavao sam, roditelji su me probudili i rekli da je ISIL došao u moj grad, ali znali smo da ga moramo napustiti odmah”, kazao je za N1 Mohamed Ibrahim Bahadi.

Nakon slika nekadašnje Palmire i slike djetinjstva u Palmiri. Na slikama sretan, uživo odavno nije. U restoran dolaze samo Sirijci, nikome drugom kaže nisu zanimljivi. Umjesto muzike u restoranu, kanal s posljednjim vijestima iz Sirije. Predugo Ibrahim čeka bar jednu dobru.

“Želim se vratiti, to je moj rodni grad, ali ne želim tamo da budu ni ISIL, ni režim, samo želim otići tamo, znati i reći da je Sirija konačno sigurna zemlja”, kaže Bahadi.

Ibrahim još ima šansu da nastavi život koji je započeo, studij inžinjerstva, izgradi restorane, osnuje porodicu, za razliku od brojnih prijatelja i rođaka kojima su pucnjevi zauvijek zaustavili sve započeto.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.